Lupus je bolest koja nastaje kada imunološki sustav tijela napadne vlastita tkiva i organe (autoimuna bolest). Upala uzrokovana lupusom može utjecati na mnoge različite tjelesne sustave – uključujući zglobove, kožu, bubrege, krvne stanice, mozak, srce i pluća.

Najizrazitiji znak lupusa – osip na licu koji nalikuje krilima leptira koja se otvaraju preko oba obraza – javlja se u mnogim, ali ne u svim slučajevima lupusa.

Simptomi lupusa

Neki ljudi se rađaju sa sklonošću razvoja lupusa, što može biti uzrokovano infekcijama, određenim lijekovima ili čak sunčevom svjetlošću. Iako ne postoji lijek za lupus, liječenje može pomoći u kontroli simptoma. Znakovi i simptomi lupusa ovisit će o tome koji su tjelesni sustavi zahvaćeni bolešću.

Najčešći znakovi i simptomi uključuju:

• umor
• vrućicu
• bol u zglobovima, ukočenost i oticanje
• osip u obliku leptira na licu koji prekriva obraze i nos ili osip na drugim dijelovima tijela
• kožne lezije koje se pojavljuju ili pogoršavaju izlaganjem suncu
• prsti na rukama i nogama koji postaju bijeli ili plavi kada su izloženi hladnoći ili tijekom stresnih razdoblja
• kratkoća daha
• bol u prsima
• suhe oči
• glavobolje, zbunjenost i gubitak pamćenja.

Testiranje na lupus

Antitijela se stvaraju u tijelu kao odgovor na infekciju. Kada strano tijelo – antigen uđe u tijelo, bijele krvne stanice reagiraju stvaranjem posebnih vrsta proteina koji se nazivaju antitijela. Antitijela su način na koji tijelo pamti antigen i, ako ponovno uđe u organizam, antitijela će ga prepoznati, međudjelovati s njim i neutralizirati ga kako bi spriječila infekciju.

Kod autoimunih bolesti poput lupusa imunološki sustav može proizvesti antitijela (autoantitijela) koja napadaju stanice vlastitog tijela kao da su napadači, uzrokujući upalu, oštećenje, pa čak i uništenje tkiva.

Antitijela na lupus

Može se napraviti nekoliko krvnih pretraga kako bi se otkrila specifična autoantitijela i pomoglo u postavljanju dijagnoze lupusa. Ove krvne pretrage same po sebi nisu konačne, ali kombiniranje testova s ostalim nalazima može pomoći u potvrđivanju dijagnoze.

Test na antinuklearna antitijela (ANA)

Antinuklearna antitijela (ANA) su autoantitijela na jezgre vlastitih stanica. 98 % svih osoba sa sistemskim lupusom ima pozitivan ANA test, što ga čini najosjetljivijim dijagnostičkim testom za potvrdu lupusa. Test na antinuklearna antitijela naziva se imunofluorescentni test na antinuklearna antitijela.

Iako će 98 % ljudi s lupusom imati pozitivan ANA test, ANA-i su prisutni i kod zdravih osoba (5 – 10 %) i osoba s drugim bolestima vezivnog tkiva, poput skleroderme i reumatoidnog artritisa. Štoviše, oko 20 % zdravih žena imat će slabo pozitivne ANA-e, a većina tih ljudi nikad neće razviti nikakve znakove lupusa.

Jedan izvor navodi da oko 10 milijuna Amerikanaca ima pozitivne ANA-e, ali manje od milijun njih ima lupus. Stoga, sam pozitivan ANA test nikada nije dovoljan za dijagnozu sistemskog lupusa. Umjesto toga, liječnik će naručiti ANA test ako pacijent prvo pokaže druge znakove lupusa.

To je zato što sam po sebi test ima nisku dijagnostičku specifičnost za sistemski lupus, ali njegova vrijednost raste kako pacijent ispunjava druge kliničke kriterije.

Moguće je da osobe s lupusom imaju negativne ANA-e, ali ti su slučajevi rijetki. Zapravo, samo 2 % ljudi s lupusom imat će negativne ANA-e. Osobe s lupusom koje imaju negativan ANA test mogu imati anti-Ro/SSA ili antifosfolipidna antitijela.

Kod osoba s pozitivnim ANA testom obično se provode dodatni testovi kako bi se provjerila prisutnost drugih antitijela koja mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze. Određena autoantitijela i tvari u krvi mogu dati informacije o tome koja je autoimuna bolest, ako postoji, prisutna.

Anti-dsDNA antitijelo

Anti-dvolančano DNA antitijelo je specifična vrsta ANA antitijela koja se nalazi kod oko 30 % osoba sa sistemskim lupusom. Manje od 1 % zdravih osoba ima ovo antitijelo, što ga čini korisnim u potvrđivanju dijagnoze sistemskog lupusa.

Odsutnost anti-dsDNA ne isključuje dijagnozu lupusa. Prisutnost anti-dsDNA antitijela često ukazuje na ozbiljniji lupus, poput lupusnog nefritisa (bubrežnog lupusa).

Kada je bolest aktivna, posebno u bubrezima, obično su prisutne velike količine anti-DNA antitijela. Anti-dsDNA test se ne može koristiti za praćenje aktivnosti lupusa jer anti-dsDNA može biti prisutan bez ikakve kliničke aktivnosti.

Anti-Smith antitijelo

Antitijelo na Sm, ribonukleoprotein koji se nalazi u jezgri stanice, nalazi se gotovo isključivo kod osoba s lupusom. Prisutno je kod 20 % osoba s bolešću (iako se incidencija razlikuje među različitim etničkim skupinama), ali se rijetko nalazi kod osoba s drugim reumatskim bolestima, a njegova incidencija kod zdravih osoba je manja od 1 %.

Stoga može biti koristan i u potvrđivanju dijagnoze sistemskog lupusa. Za razliku od anti-dsDNA, anti-Sm ne korelira s prisutnošću bubrežnog lupusa.

Anti-U1RNP antitijelo

Anti-U1RNP antitijela se često nalaze zajedno s anti-Sm antitijelima kod osoba sa sistemskim eritemskim lupusom. Incidencija anti-U1RNP antitijela kod osoba s lupusom je približno 25 %, dok manje od 1 % zdravih osoba posjeduje ovo antitijelo.

Međutim, za razliku od anti-dsDNA i anti-Sm antitijela, anti-U1RNP antitijela nisu specifična za lupus – mogu se naći i kod drugih reumatskih stanja, uključujući reumatoidni artritis, sistemsku sklerozu, Sjögrenov sindrom i polimiozitis.

Anti-Ro/SSA i Anti-La/SSB antitijela

Anti-Ro/SSA i Anti-La/SSB su antitijela koja se uglavnom nalaze kod osoba sa sistemskim lupusom (30 – 40 %) i primarnim Sjögrenovim sindromom. Također se često nalaze kod osoba s lupusom koje su testirane negativno na antinuklearna antitijela.

Anti-Ro i anti-La mogu se naći i kod drugih reumatskih bolesti, poput sistemske skleroze, reumatoidnog artritisa i polimiozitisa, te su prisutni u niskim titrima kod oko 15 % zdravih osoba.

Ova antitijela nisu visoko specifična za sistemski lupus, ali su povezana s određenim stanjima, uključujući ekstremnu osjetljivost na sunce, kliničku podskupinu lupusa koja se naziva subakutni kožni eritemski lupus (SCLE) i sindrom sličan lupusu povezan s genetskim nedostatkom tvari koja se naziva komplement (sustav proteina koji pomaže u posredovanju imunološkog odgovora organizma).

Osim toga, bebe majki s anti-Ro i anti-La antitijelima imaju povećan rizik od neonatalnog lupusa, rijetkog stanja koje uzrokuje privremeni osip i može dovesti do kongenitalnog srčanog bloka. Stoga bi žene s lupusom koje žele zatrudnjeti trebale biti testirane na ova antitijela.

Anti-histonska antitijela

Antitijela na histone, proteine ​​koji pomažu u davanju strukture DNK-a, obično se nalaze kod osoba s lupusom induciranim lijekovima (DIL), ali se mogu naći i kod osoba sa sistemskim lupusom. Međutim, nisu dovoljno specifična za sistemski lupus da bi se koristila za postavljanje konkretne dijagnoze.

---

Svjetski dan lupusa

Svjetski dan lupusa koji se obilježava 10. svibnja služi za skretanje pozornosti na utjecaj lupusa na ljude diljem svijeta.

Godišnjim obilježavanjem naglašava se potreba za poboljšanim uslugama zdravstvene zaštite pacijenata, povećanim istraživanjem uzroka i liječenja lupusa, ranijom dijagnozom i liječenjem lupusa te boljim epidemiološkim podacima o lupusu diljem svijeta.

Svjetski dan lupusa služi za okupljanje organizacija za lupus i ljudi pogođenih bolešću diljem svijeta oko zajedničkog cilja privlačenja veće pozornosti i resursa naporima za okončanje patnje uzrokovane ovom onesposobljavajućom i potencijalno smrtonosnom autoimunom bolešću.

Pročitajte i ove članke:

• Diskoidni eritemski lupus: Sklonije su mu žene, a može dovesti do gubitka kose i raka kože
• Znanstvenici su otkrili uzrok lupusa i lijek?
• Poznati koji imaju lupus i podijelili su svoja iskustva.

• antitijela na lupus
• testiranje na lupus

Učitaj više izvora