Psihoterapija alkoholizma: Psihologinja otkriva kako izgleda
- Budite prvi i komentirajte!
- 5 min čitanja
Alkoholizam nije samo bolest pojedinca, nego i cijele njegove uže i šire okoline, a posebno obitelji. Liječenje ovisnika o alkoholu uvelike se promijenilo u posljednjih nekoliko godina, a psihoterapija alkoholizma je uznapredovala kroz suvremene pristupe u bolničkim i izvanbolničkim tretmanima.
Uz farmakološki pristup, individualni i grupni psihoterapijski pristup nužan je u pristupu liječenja alkoholizma, a oporavak ovisi o nizu faktora koji su doveli do nastanka ovisnosti te potencijalnih komplikacija koje se tijekom liječenja mogu pojaviti.
Liječenje alkoholizma
Alkoholizam je bolest koja je u porastu u posljednjih nekoliko godina. Nažalost, sve je dostupniji i jednostavniji pristup alkoholnim pićima od strane maloljetnih pojedinaca, zbog čega alkoholizam sve ranije postaje problem.
Moramo imati na umu da je pijenje alkoholnih pića još uvijek prilično društveno prihvaćeno ponašanje u našem društvu, zbog čega je samo liječenje zahtjevnije jer je potrebno mijenjati stavove te dovesti do drugačijeg stila života pojedinca, a to se postiže samo kroz dugotrajne i redovite terapijske tretmane.
Liječenje alkoholizma je složeno, zahtjevno i dugotrajno. Osim liječenja tjelesnih i psihičkih poteškoća povezanih s razvojem ovisnosti o alkoholu, u obzir je potrebno uzeti i dugotrajne načine postizanja apstinencije i mijenjanja ponašanja oboljelog unutar obiteljskog i društvenog sustava.
U većini slučajeva se događa da osobe oboljele od alkohola ne dolaze svojevoljno na liječenje, što može otežavati uspostavljanje kvalitetnog rada na oporavku.
Oporavak i uspostavljanje trijeznosti
Proces oporavka traje godinama, a ovisno o angažmanu oboljelog i njegove okoline, moguće ga je na neke načine i ubrzati. Već od samog početka liječenja, oboljela osoba će prolaziti kroz teške psihičke faze depresivnosti i anksioznosti koje će biti popraćene razdražljivim ponašanjem, pružanjem otpora, poremećajima spavanjima, poteškoćama s koncentracijom i praćenjem terapijskog rada itd.
U kombinaciji s apstinencijskom krizom, neke situacije će biti izazovne i mukotrpne, ali važno je adekvatno koristiti faze trijeznosti koje su neophodne za rad na cjelokupnom duševnom stanju oboljelog.
Uključivanje farmakoterapije je nužno na samom početku liječenja, no ono je ograničeno i zahtijeva svakodnevni nadzor kako bi se kasnije uspostavila mogućnost utjecaja na pozitivnu promjenu ponašanja i bez medikamenata.
Poanta je pružiti oboljeloj osobi poruku da je sposobna nositi se sa svojim simptomima bez uključivanja pomagala (prije je to u njezinom životu bio isključivo alkohol, sada to mogu postati lijekovi i sl.). Važno joj je pomoći da shvati kako su problemi uobičajeni i sveprisutni u ljudskom životu i kako ih ne treba izbjegavati nego se s njima suočavati.
Imajući na umu da je osoba svoje probleme prije “rješavala” alkoholom, treba uzeti u obzir da se sada možda čak i prvi put nalazi pred nekim tko joj može pomoći da shvati da ima dovoljno kapaciteta za suočavanje s problemima, stresnim okolnostima i životnim izazovima – bez alkohola.
Stoga je važno pronaći adekvatnog psihoterapeuta koji zna raditi s alkoholizmom i koji je svjestan svih psihobioloških promjena koje prate osobu tijekom liječenja alkoholizma.
Psihoterapija alkoholizma
Uspostavljanje adekvatnog odnosa “terapeut – pacijent” nužno je kako bi se terapija uopće mogla ostvariti, a to ujedno znači i uspostavljanje kvalitetnog ljudskog odnosa popraćenog razumijevanjem, poštovanjem i suosjećanjem između terapeuta i pacijenta koji se nalazi u teškoj situaciji i treba pomoć.
Bilo kakva prisutnost dominantnog ili zapovjednog stava od strane terapeuta ili posesivnog i ovisničkog stava od strane pacijenta može narušiti uspješnost kvalitetne terapije.
Psihoterapija alkoholizma nikad se ne bazira samo na bolesnika, nego i na njegovu obitelj koja je važan i aktivan sudionik tog procesa liječenja i oporavka. Rad s obiteljima ponekad može biti popraćen otporom od strane nekih članova, no suradnja je nužna kako bi se pomoglo oboljeloj osobi.
Individualna psihoterapija
Na samom početku liječenja oboljeli često traže individualni psihoterapijski pristup, iako su glavne preporuke uvijek grupni rad i obiteljska terapija. Međutim, početno otvaranje i uspostavljanje odnosa “terapeut – pacijent” može biti jednostavnije i učinkovitije kroz individualni rad, prije nego se uspostavi veza i s ostalim pacijentima kroz grupu te članovima obitelji.
Prvotni ulazak u individualni rad može pružiti pacijentu osjećaj sigurnosti, diskretnosti i povjerenja u vođeni i strukturirani proces liječenja, što ujedno pomaže pridavanju važnosti na terapijskom radu i shvaćanju njegove ozbiljnosti.
Grupna psihoterapija
Grupni psihoterapijski pristup je izuzetno važan i najčešće korišten oblik terapije u procesu liječenja alkoholizma. Naime, oboljela osoba kroz grupnu podršku uspijeva sebe vidjeti očima drugih ljudi te objektivnije shvatiti gdje se nalazi u odnosu na svoje probleme.
Kako bi mogla prihvatiti svoju situaciju, može se poistovjetiti s onima koji su prošli kroz slične okolnosti, a ujedno se osjećati sigurno i poštovano u terapijskoj grupi.
Grupa je pritom važna kao podrška, ali i kao fenomen ogledala u kojem osoba jasnije sagledava sve aspekte svoje osobnosti u kontaktu s drugima. Usto, grupa nas uvijek stavlja u sadašnju poziciju u kojoj smo prisutni “ovdje i sada”, a ne u analiziranju prošlih ili budućih događaja.
Grupni pristup u liječenju oboljelih od alkoholizma, a ujedno i vodeći u svijetu u kontekstu izvaninstitucijske rehabilitacije su svakako Anonimni alkoholičari (AA), odnosno udruženja koja okupljaju muškarce i žene s različitim iskustvima vezanima za alkoholizam koji dijele svoje uspješne načine suočavanja s poteškoćama pružajući pritom snagu i podršku onima koji su tek na početku oporavka i trebaju čuti optimistične poruke.
Jedino potrebno za pristup udruženju je želja za prestankom pijenja alkohola te prihvaćanje pomoći za ostvarivanje trijeznosti. Više o udruženju pročitajte na linku.
Obiteljska psihoterapija
Alkoholizam utječe na cijelu dinamiku obiteljskog sustava iz koje oboljela osoba dolazi. Poremećeni odnosi u obitelji često su nastajali godinama, a grupnom psihoterapijom se nastoji takve disfunkcionalne odnose mijenjati jačanjem i osnaživanjem svakog pojedinog člana te poboljšanjem komunikacijskih vještina među članovima obitelji.
Pod obiteljskom psihoterapijom se podrazumijeva i bračna, odnosno partnerska terapija, ovisno o tome s kime pojedinac živi i koju zajednicu smatra trenutno primarnom.
Kognitivno-bihevioralni psihoterapijski pristup
Jedan od najčešće korištenih pristupa u liječenju alkoholizma je kognitivno-bihevioralni pristup koji se temelji na pretpostavci da je alkoholizam naučeno ponašanje koje se može zamijeniti adekvatnijim, odnosno poželjnijim ponašanjem koje je zdravije i bolje za pojedinca.
Pritom se koriste razne intervencije u kontekstu uvježbavanja socijalnih i emocionalnih vještina, sposobnosti rješavanja problema, vježbi opuštanja i kontrole bijesa te kognitivnog restrukturiranja, što u konačnici dovodi do uspješnijeg izlaska iz bolničkog tretmana i adekvatnog uključivanja u svakodnevicu te društvo i zajednicu koji čekaju oboljelu osobu izvan institucije.
Psihoedukacija
Jako važan dio svakog psihoterapijskog pristupa alkoholizmu je psihoedukacija oboljelih i njihovih obitelji u vezi raznih aspekata alkoholizma kao bolesti, a u skladu sa znanstvenim i stručnim saznanjima prilagođenim razumijevanju šire populacije.
Većina ljudi nije svjesna koliko posljedice alkohola mogu biti pogubne, a rijetki su svjesni koliko je oporavak težak i dugotrajan kako bi se postigla trajna pozitivna promjena u ponašanju i apstinencija. Ponekad je samo psihoedukacija dovoljna da se osvijesti cijela obitelj oboljelog i da prihvati aktivnu suradnju u liječenju.
Pročitajte i ove članke:
- Prvi simptomi alkoholizma: Psihologinja otkriva koji poremećaji u ponašanju i fizički znakovi upućuju na ozbiljan problem s alkoholom
- Posljedice alkohola na organizam: Jednom kad ste oštetili organe, povratka nema! Nutricionistica otkriva detalje
- Ovisnost o alkoholu kod mladih postaje sve veći problem.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Bruce Willis je imao ovaj rani simptom demencije?
- Tomislav Stanić
- 1 min čitanja
- Američka Psihijatrijska Udruga (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-5. Naklada Slap: Jastrebarsko.
- Marušić, S. (2010). Suvremeni pristup u tretmanu ovisnosti o alkoholu. Alcoholism, 46(1): 177–193.
- Sakoman, S. (2002). Obitelj i prevencija ovisnosti. SysPrint: Zagreb.