Psihološki profil stalkera: Najčešće su osobe s poremećajima ličnosti! Pročitajte uznemiravajuće iskustvo žrtve uhođenja
- Budite prvi i komentirajte!
- 14 min čitanja
Tko su stalkeri, zašto imaju potrebu uhoditi druge ljude i koja je psihološka pozadina njihovog ponašanja – pitanja su koja si žrtve stalkera i njihova bliska okolina redovito postavljaju. Ljudi koji su doživjeli iskustvo uhođenja morali su promijeniti svoje svakodnevne rutine, načine viđanja i druženja s drugima, korištenja digitalnih alata i sudjelovanja u virtualnom prostoru te uvođenja dodatnih sigurnosnih mjera, kako na svojoj imovini, tako i tijekom uobičajenih aktivnosti (poput obične šetnje s posla).
U dobu tehnološkog napretka pojavila se i nova razina uhođenja – cyberstalking – odnosno uhođenje putem digitalne tehnologije koje je posebno zastrašujuće s obzirom na to da nudi mnoštvo načina za kontaktiranje žrtve i praćenje njezinog kretanja.
Žrtve uhođenja često razvijaju visoku razinu anksioznosti, probleme sa spavanjem i poremećaje apetita, a kod nekih su mogući i depresivni simptomi. Strah za vlastiti život, ali i za živote bliskih ljudi, značajno pogađaju žrtvu i stvaraju zdravstvene komplikacije.
Uhođenje kao nametljivo ponašanje
Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, u članku 140., stavku 1. jasno se navodi da je uhođenje nametljivo ponašanje koje se smatra kaznenim djelom:
Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Nadalje, u stavku 2. stoji:
Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
Da bi se moglo zaključiti da je u pitanju uhođenje, važno je uzeti u obzir određene faktore. Naime, uhođenje je ponašanje koje se ponavlja kroz neko vrijeme, najčešće je usmjereno samo na jednu osobu, ima za cilj uznemiriti osobu ili izazvati strah za vlastitu sigurnost te posljedično dovodi do tjeskobe i straha za vlastiti život.
Psihološki profil stalkera
Ne postoji jedinstveni profil ljudi koji se upuštaju u djela uhođenja. Riječ je o različitim karakteristikama ličnosti, kao i o različitim uzrocima i okidačima takvog ponašanja. Uhođenje je čest simptom različitih poremećaja, a stalkeri su najčešće na psihotičnoj razini funkcioniranja ličnosti (teži poremećaj u doživljavanju realnosti) ili na graničnoj razini (teži poremećaj ličnosti). Utvrđivanje psihološkog profila stalkera službeno se provodi tijekom forenzičko-psihijatrijskog vještačenja.
Neke studije su pokazale da su stalkeri najčešće osobe s poremećajima ličnosti (npr. narcisoidni ili granični poremećaj ličnosti), sa psihotičnim smetnjama i sumanutim poremećajima (npr. erotomanija, tj. snažno uvjerenje da je druga osoba zaljubljena u njih).
Većina njih na neki način poznaje svoje žrtve ili je bila s njima u nekoj vrsti bliskog odnosa (iako to nije nužno slučaj), a također postoje dokazi da su stalkeri najčešće muškarci u 30-ima, a žrtve uglavnom žene u kasnim tinejdžerskim i ranim 20-im godinama. To nije pravilo, ali pojavljuje se nešto češće nego kada su u pitanju ostale dobne i rodne kategorije.
Stručnjaci smatraju da su stalkeri emocionalno nestabilne osobe sklone agresivnom i impulzivnom ponašanju, a mnogi od njih su živjeli u teškim životnim okolnostima, posebno tijekom ranog djetinjstva. Stručnjaci smatraju da stalkeri vjerojatno nisu razvili zdravu i sigurnu privrženost prema primarnim skrbnicima te da u nesigurnom stilu povezivanja s drugima često pribjegavaju tehnikama uhođenja.
Također se pretpostavlja da je u pozadini uhođenja i patološki narcizam s obzirom na to da stalkeri, kada su odbijeni, trpe narcisoidnu povredu i traže žrtve kako bi vratili samopoštovanje.
Međutim, bilo tko može postati njihova žrtva, čak i osoba koju su samo jednom ili dvaput vidjeli. Pitanje je što su stalkeri u svojem kompleksnom shvaćanju stvarnosti protumačili i zašto su za neku osobu razvili fiksaciju koja ih usmjerava na različite metode uhođenja.
Nametljivo ponašanje stalkera
Stalkeri koriste različite metode praćenja i uznemiravanja žrtve, a funkcioniraju unutar okvira od opsesije do mržnje. Usmjereni su na točno određenu osobu od koje žele dobiti neku povratnu informaciju, zbog čega je opsjedaju telefonskim pozivima, porukama, pismima itd. Nerijetko se događa da stalker misli da ga njegova žrtva treba i da želi njegovu pomoć i pažnju, posebno kada su stalkeri osobe s ozbiljnim psihičkim poteškoćama koje ih značajno udaljavaju od stvarnosti.
Viša razina ugrožavanja sigurnosti žrtve pojavljuje se kada stalkeri presreću žrtvu na ulici, pojavljuju joj se u kući ili na radnom mjestu, šalju joj darove i razne druge predmete, prijete joj ili je fizički napadaju. Kada se dogodi da žrtva na neki način odbije stalkera, njegova opsesija prelazi u mržnju, a u tim slučajevima je strah žrtve za vlastiti život zaista opravdan.
Stoga je važno poduzeti mjere sigurnosti i zaštite te prijaviti stalkera kako bi kazneno odgovarao za djelo nametljivog ponašanja.
Prema istraživanjima znanstvenika Williama R. Cupacha i Briana H. Spitzberga, postoji osam specifičnih vrsta ponašanja povezanih s uhođenjem:
- hiperintimnost – npr. slanje cvijeća, ljubavnih pisama i drugih poklona kada to nije prikladno, a povezano je s tradicionalnim udvaranjem koje prelazi u ekstreme zbog čega se žrtva često osjeća zbunjeno i nesigurno zbog istovremenog straha i očaranja zavođenjem stalkera
- cyberstalking – komunikacija putem digitalne tehnologije, posebno društvenih mreža, a najčešće se razvija prema žrtvama s kojima je stalker bio u nekoj vrsti intimnog odnosa
- interakcija – kratki i “slučajni” susreti licem u lice
- nadzor – skrivena praćenja žrtve za koje ona uglavnom ne zna
- invazija – prelaženje osobnih i zakonskih granica približavanja te neovlašteno prikupljanje informacija o žrtvi
- uznemiravanje i zastrašivanje – širenje glasina i uvreda prema žrtvi, pokušaji narušavanja ugleda, izazivanje emocionalnog stresa
- prisila i prijetnja – verbalno ili neverbalno zlostavljanje žrtve i slanje prijetećih poruka
- agresija – fizički napadi, seksualno nasilje, uništavanje imovine.
U posljednjih nekoliko godina sve je češći cyberstalking, posebno putem društvenih mreža. Iza različitih korisničkih imena i nepoznatih profila nerijetko se krije jedna te ista osoba koja traži povratnu informaciju od žrtve.
Kako tehnologija napreduje, čini se da će alati dostupni stalkerima za uhođenje žrtvi biti još brojniji i bizarniji, a svakodnevno smo svjedoci lažnih profila, krađe identiteta putem interneta, hakerskih radnji i ostalih manipulativnih ponašanja u virtualnom svijetu, o kojima više možete pročitati u članku “Manipulatori i virtualni svijet: Psihologinja i forenzički psihijatar otkrivaju kakav se profil ljudi krije iza ‘digitalnih nasilnika’ na internetu“.
Posljedice uhođenja i mjere zaštite
Posljedice koje žrtva osjeća nakon iskustva uhođenja izrazito su neugodne i negativne. Nerijetko se razvijaju depresivne i anksiozne smetnje, a bezbrižan život u kojem je do jučer živjela za žrtvu više ne postoji. Mnogo toga se u svakodnevici mijenja, a većina žrtvi je intenzivno zabrinuta što će se sljedeće dogoditi, čak i kada se stalkera kazni i privede.
Nažalost, mnoge žrtve se boje prijavljivanja stalkera zbog strahova koji se povezuju s njihovim izlaskom iz zatvora nakon odslužene kazne, a mnoge se i odsele, promijene posao, susjedstvo, grad, pa čak i državu.
Zbog nepredvidivih ponašanja stalkera, žrtvama se preporučuje uvođenje dodatnih mjera sigurnosti i zaštite kako bi se smanjila mogućnost prilaska i uznemiravanja od strane stalkera.
Ako pretpostavljate tko je osoba koja vas uhodi ili ako je između vas postojao neki intimni odnos, budite svjesni da je u pitanju neka vrsta manipulacije kojom nastoji izazvati krivnju, strah i tjeskobu. Iako je nekima samo to i cilj, svejedno je potrebno poduzeti sve moguće mjere sigurnosti jer je teško reći na što su stalkeri spremni nakon što osjete emocionalnu povredu u obliku odbijanja.
Također se preporučuje da ne izlazite sami, da mijenjate rute kojima se inače krećete te da zamolite prijatelje ili članove obitelji da vas prate do kuće, posebno kada su u pitanju kasni noćni sati. Nažalost, policija često ne reagira pravovremeno ili umanjuje ozbiljnost situacije, posebno kada je u pitanju cyberstalking.
Također bi bilo dobro zaštititi se i na društvenim mrežama, postaviti strože postavke sigurnosti i privatnosti te paziti što objavljujete i s kime točno taj sadržaj dijelite. Ako dobijete neke sumnjive sadržaje, nemojte ih otvarati ni na njih odgovarati, nego potražite pomoć stručnjaka za procjenu točnosti i sigurnosti.
Ako se osjećate nesigurno, neutješno i preplavljeno različitim neugodnim emocijama povezanim sa situacijom u kojoj se nalazite, potražite psihološku pomoć stručnjaka, napravite psihijatrijsku procjenu i započnite sa psihoterapijom. To je jedini način da zaštitite svoje mentalno zdravlje u ovoj zahtjevnoj situaciji te da, koliko god je moguće, nastavite mirno živjeti svoj život.
Iskustvo žrtve stalkera
Osoba (ženskog spola i mlađe odrasle dobi) čiji su podaci poznati reakciji podijelila je s nama svoje iskustvo sa stalkerom na području Zagreba, potpuno nepoznatom osobom s kojom prethodno nije imala nikakav odnos. Priča je započela u rujnu 2021. godine, a tek nekoliko mjeseci kasnije je postala svjesna da uhođenje već neko vrijeme traje.
Nije sigurna odakle je stalker dobio informacije o njezinom poslu, mjestu stanovanja i kretanjima po gradu, ali čini se da je interakcija krenula na jednoj društvenoj mreži gdje joj je stalker slao različite poruke koje nije otvarala niti im pridavala poseban značaj s obzirom na količinu takvih skrivenih i lažnih profila.
Objašnjava:
Međutim, u veljači 2022. jednog dana nakon posla sam čekala tramvaj i prišao mi je tada nepoznat čovjek pohvaliti da imam jako lijepu frizuru, kako to inače rade dečki koji ti se nabacuju. Zahvalila sam se i ušla u tramvaj, međutim, on je ušao za mnom i započeo razgovor. U razgovoru nije bio napadan, ali je pokušao saznati informacije o meni, tipa gdje radim i sl., na što sam, naravno, odbila odgovoriti. Također mi je rekao da to nije njegov smjer, ali da će baciti đir za ugodno društvo. Kad je tramvaj skrenuo, na križanju je izašao i vratio se u smjeru odakle smo došli. Navečer sam primijetila da sam opet dobila poruku od onog lika koji mi piše, ali nisam povezala da je to ista osoba iako vrlo dobro pamtim lica (ali nisam išla za tim da je povezano).
Nekoliko dana kasnije, dok je poslije radnog vremena čavrljala sa zaštitarom poslovne zgrade u kojoj radi, ponovno je primijetila stalkera kako stoji u blizini s vrećicom u ruci koju je imao i prvi put kada su razgovarali u tramvaju. Krenula je svojim putem kao da ga ne vidi, ali on je krenuo za njom i počeo je slijediti. U tom trenutku je nazvala prijateljicu, objasnila joj situaciju i zamolila da bude na liniji.
Čak i kad je stala putem u pekaru kako bi vidjela hoće li on nastaviti dalje, on je stao i čekao ispred pekare. Uspjela mu je pobjeći iskoristivši gužvu i kružeći po gradu nakon toga nekoliko sati, kako bi se uvjerila da je više ne slijedi.
Tek nakon toga je povezala da je njezin stalker vlasnik profila koji joj se javljao na društvenoj mreži. Prema savjetima prijatelja koji radi u specijalnoj policiji kao istražitelj otvorila je poruke i vidjela iste komentare koje je dobila od stalkera i tijekom prvog razgovora u tramvaju. Dok je to čitala, stalker je krenuo brisati poruke koje je slao, ali je ona, srećom, napravila snimke zaslona prije toga i sačuvala ih.
Profil na društvenoj mreži mu je bio lažan, pun objava nasilja i vijesti vezanih za silovanje (uz njegov komentar da “nitko nije kriv dok mu se ne dokaže”).
Prijatelj mi je rekao da policija ne može ništa ako ga ne identificira te da ću ga morati pustiti da me opet slijedi i pozvati policiju da izađe na teren identificirati ga. Nažalost, to je jedini način jer ne mogu podnijeti prijavu protiv nepoznate osobe. Rekao mi je da je grad pun takvih manijaka i da se nada da će se opet sutra pojaviti, što je u meni izazvalo ogroman strah. Također mi je rekao da odmah ujutro kada dođem na posao zamolim poslodavca da pregledaju nadzorne kamere ispred zgrade. To sam i učinila, ujutro smo pregledali kamere i na snimci se jasno vidi kako dolazi pred zgradu pred kraj mog radnog vremena, čeka me te trči za mnom kad sam prešla cestu.
S obzirom na to da policija često ne reagira pravovremeno zbog čega istekne rok čuvanja snimki nadzornih kamera, zamolila je poslodavca da izdvoji snimke praćenja kako bi ih imala kod sebe. Nazvala je prijatelja koji je došao pred njezinu poslovnu zgradu i pratio ponašanje stalkera sve dok i ona nije izašla iz poslovne zgrade i primijetila stalkera kako se skriva.
Nazvala je policiju koja je, nakon objašnjenja situacije, odbijala doći na dogovorenu lokaciju, ali ih je ipak uspjela uvjeriti. Njezin prijatelj i zaštitar ispred poslovne zgrade su fotografirali stalkera, a kada je nakon nekoliko kilometara praćenja došlo i policijsko vozilo, stalker je shvatio što se događa i odreagirao riječima “Mogao sam i misliti da ćeš to napraviti.”.
Zahvaljujući prijatelju koji ju je upozorio da će policija vjerojatno tako reagirati i odbiti pokrenuti istragu, ipak je ustrajala i, slušajući prijetnje stalkera koje joj je upućivao ispred policajaca i ostalih ljudi na autobusnoj stanici, uspjela podnijeti prijavu.
Opisuje:
Krenuli smo za njima autom u postaju, ali su oni bili brži od nas i stigli su uputiti kolege na ulazu što se dogodilo. Dolazimo u postaju, bahati policajac na ulazu me pita što želim. Rekla sam da želim prijaviti osobu koja mi ugrožava život i prati me po gradu. On mene na to pita: “Na temelju čega?”. Rekoh “Na temelju činjenice da me prati već pola godine i danas je utvrđeno da me prati.”. Kaže on meni: “Pa nije vas dirao.”. Molila sam ga da me uputi istražitelju. Na to me je upitao imam li COVID potvrdu, na što sam rekla da nemam, a on meni da ne mogu ući bez nje u zgradu. Pitala sam ga je li istina da ne mogu ni u trenutku kad mi je život ugrožen, na što je on potvrdio. Kad sam ga zamolila da mi pokaže svoju značku kako bih zapisala njezin broj, dozvao se pameti i pustio me unutra uz riječi “Sve ćemo riješiti, sačekajte.”.
Puna dva sata je trajalo ispitivanje i sastavljanje zapisnika koji je policija prilagođavala kako je htjela. Žrtva ga je triput odbijala potpisati jer nisu zapisali informacije koje bi jasno pokazale ozbiljnost situacije. Dobila je potvrdu o prijavi, potpisala obvezu šutnje i broj istražitelja koji je trebao voditi njezin slučaj i javljati se na bilo kakve buduće situacije uhođenja.
Stalker je bio uporan i više puta nakon toga hodao oko njezine zgrade, ali policija je reagirala samo jedanput i izašla na teren (iako ih je svaki put zvala).
Iako su joj prijatelji savjetovali da se privremeno preseli kod nekoga, odbijala je to rješenje jer se bojala da će joj se strah uvući u kosti i da ga se nikad neće riješiti. Budući da se njezin stalker počeo svako jutro pojavljivati u njezinom tramvaju, bilo ju je sve više strah pa je poduzela određene mjere – kupila suzavce, svako jutro na liniji držala sestru ili prijateljicu dok bi hodala na posao te bila cijelo vrijeme na oprezu. Od policije više nije imala nikakve koristi, a nakon što se to nastavilo ponavljati, angažirala je odvjetnički ured i dala punomoć da oni mogu u njezino ime tražiti informacije od istražitelja, ali ni njima nije uspjelo.
U međuvremenu je saznala da je njezin stalker zaposlenik jedne poznate firme kojoj je sjedište u blizini njezinog posla. Kontaktirala je poznanike koje ima u toj firmi i saznala da je u pitanju problematičan zaposlenik od kojeg strahuje nekoliko kolegica, uključujući i njegovu direktoricu, ali ne mogu mu dati otkaz jer ga nitko još nije prijavio.
Na temelju tih saznanja njegova firma je pokrenula internu istragu i ustanovila da ukupno 14 žena strahuje od njega i da im je prijetio informacijama koje je imao o njihovom privatnom životu.
Dodaje:
Jedno jutro kad se opet pojavio u tramvaju, prekipjelo mi je i odlučila sam ne izaći na svojoj stanici gdje idem na posao, nego produžiti do njegove. Na liniji mi je to jutro bila tetka i rekla sam joj da mi je pukao film i da ću sad ja njega pratiti. On se zbunio kad je vidio da nisam izašla na svojoj stanici i, kad smo došli do njegove, izašla sam za njim i snimala ga, na što se on prepao i počeo bježati. Međutim, ja nisam pokazala nikakav kontakt prema njemu, samo sam izašla na stanici i diskretno držala mobitel, ali je on bio svjestan šta on radi.
Nakon toga se više nije pojavljivao i nije ga viđala, ali je saznala da je pokrenut postupak o njegovom premještaju u firmi u kojoj radi. I dalje mu nisu mogli dati otkaz jer ga nitko nije službeno prijavio. Žrtva tvrdi da policija do danas nije napravila apsolutno ništa, iako je podnijela kaznenu prijavu:
Trebali su to poslati DORH-u, ali do dana današnjeg nemam informaciju da jesu. Nisu čak ni službeno zatražili dokaze/snimke od moje firme, ma ništa.
Zahvaljujući snazi koju je pronašla u sebi i podršci koju je dobivala od strane bližnjih, naša sugovornica je nastavila normalno živjeti (iako je odselila iz grada na selo u predgrađu) i nije dopustila da strah u potpunosti ovlada njome.
Nastavila je nositi suzavac još dugo nakon toga, sve do situacije kada je sama avionom putovala izvan zemlje i kada nije mogla ponijeti suzavac. Nakon toga se u potpunosti oslobodila straha (iako je imala slično iskustvo i na svojem “solo” putovanju, ovaj put je itekako znala što treba učiniti da se maksimalno zaštiti).
Pročitajte i ove članke:
- Spolno uznemiravanje: Što sve podrazumijeva, zašto treba govoriti o njemu i kako se boriti protiv njega?
- Iskustva zlostavljanih žena: Tri žene koje su bile izložene nasilju svojih najbližih otkrivaju kako su izašle iz tog pakla
- Profil nasilnika u obitelji: Psihologinja otkriva kako ga prepoznati, koje su mu osobine i kako se nositi s posljedicama nasilja.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA
- Nova Studio
- 1 min čitanja
- Crimmins, J. (2023). Stalking. What is the Psychology behind the stalker? The Behaviour Institute.
- Kazneni zakon Republike Hrvatske. (2023). Zakon.hr.
- Cupach, W. R. i Spitzberg, B. H. (2004). Unrequited lust. U: J. H. Harvey, A. Wenzel i S. Sprecher (ur.). The handbook of sexuality in close relationships. Psychology Press: New York.
- Pathé, M. i Mullen, P. E. (1997). The impact of stalkers on their victims. The British Journal of Psychiatry, 170: 12–17.