Reaktivni artritis je naziv za bol u zglobovima i popratne otekline izazvane infekcijom u drugom dijelu tijela – najčešće crijeva ili spolno urinarnog trakta. Točnije, to je neinfektivna upala zgloba koja se javlja nakon akutne infekcije na nekom udaljenom mjestu u tijelu.

Koljena, gležnjevi i stopala su uobičajene mete reaktivnog artritisa.

Ubraja se u skupinu reaktivnih artritisa, iako većina autora literature navode da postoji samo jedan oblik reaktivnog artritisa – i to je Reiterov sindrom. Iz toga proizlazi da se radi o dva naziva jedne te iste bolesti (Reiterov sindrom je stari sinonim za ovu upalu).

Reaktivni artritis može utjecati i na oči, kožu i mokraćni kanal.  

Reiterov sindrom je dobio ime po njemačkom vojnom liječniku Hansu Reiteru koji je prvi opisao ovaj sindrom (skup simptoma). Karakteriziran je kombinacijom triju simptoma (trijas):

• uretritisom (upalom mokraćne cijevi),
• konjunktivitisom (upalom očne spojnice) i
• artritisom (upalom zglobova).

Bolest se 10 – 20 puta češće javlja kod muškaraca, nego kod žena; između 16. i 35. godine života.

Genetska sklonost u razvoju reaktivnog artritisa povezana je s antigenom HLA-B27.

Reaktivni artritis je manje agresivan od reumatoidnog artritisa, međutim opasnost leži u tome što može dovesti do trajnih posljedica.

Reaktivni artritis se liječi poput većine drugih reumatskih bolesti, što podrazumijeva lijekove za zaustavljanje i usporavanje upalnog procesa (analgetici i fizikalna terapija). Obično se koriste nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji smanjuju upalu i tako ublažavaju bolove.

Uzroci reaktivnog artritisa

Točan uzrok ove bolesti  je nepoznat. Reaktivni artritis razvija se kao neuobičajena reakcija na infekciju u nekom drugom dijelu tijela, često u crijevima ili spolno-mokraćnom sustavu, kod genetski predodređenih osoba.

Osobe su nositelji HLA-B27 ili nekog s njim udruženog još uvijek nepoznatog antigena. HLA-B27 antigen je prisutan u oko 80 – 90 % oboljelih, ali uz njegovu prisutnost moraju postojati i drugi (infektivni) čimbenici kako bi došlo do razvoja bolesti.

Uopće ne morate biti svjesni infekcije jer takve upale često izazivaju samo blage simptome ili ih uopće nema.

Brojne bakterije mogu uzrokovati reaktivni artritis. Spolno-mokraćnu infekciju uzrokuju: klamidija ili Ureaplasma urealyticum, a crijevne: salmonela, Shigella, kampilobakter. Navedene bakterije su poznati i česti uzročnici infekcija mokraćnog i probavnog sustava.

One se ne nalaze u upaljenom zglobu, već se artritis razvija naknadno kao reakcija organizma na infekciju – od tuda i sam naziv bolesti (reaktivni).

Reaktivni artritis nije zarazan. Međutim, bakterije koje ga uzrokuju mogu se prenositi spolnim putem i zagađenom hranom. No, samo neki od ljudi koji su izloženi tim bakterijama razviju reaktivni artritis.

U samom zglobu dolazi do nespecifične upale sinovijalne membrane (ovojnice zgloba) koja u području zglobova između zdjelice i kralježnice, kralježnici i malim kostima prstiju ima sklonost stvaranja nove kosti. U kroničnom obliku dolazi do razaranja zglobova, posebno u području nožnih prstiju.

Simptomi reaktivnog artritisa

Znakovi i simptomi reaktivnog artritisa pojavljuju se 1 – 3 tjedna nakon izlaganja infekciji. Javlja se trijas simptoma: uretritis (upala mokraćne cijevi), konjunktivitis (upala očne spojnice) i artritis (upala zgloba).

Uretritis je obično prvi znak i najčešće se očituje osjećajem peckanja, bolovima pri mokrenju i žućkastim iscjetkom, uglavnom kod mlađih muškaraca.

Kod upala probavnog sustava prisutan je samo kratkotrajan proljev.

Konjunktivitis nastupa naglo i često se može ponovno javljati, ali može proći i blago da se i ne zapazi.

Artritis se najčešće javlja od 1. do 3. tjedna nakon uretritisa. Pretežno zahvaća zglobove donjih udova, asimetričan je (na jednoj strani tijela) i uglavnom zahvaća jedan veći zglob (gležanj ili koljeno). Zahvaćeni zglob je otečen, crven i vrlo osjetljiv na dodir. Ponekad može zahvatiti i nekoliko zglobova.

Simptomi još mogu uključivati:

• bol i ukočenost u zglobovima – koljenima, gležnjevima i stopalima; bol u petama, leđima i stražnjici;
• urinarni problemi – povećana učestalost mokrenja, nelagoda tijekom mokrenja;
• otečeni prsti na rukama i nogama – “kobasičasti prsti”;
• umor;
• malaksalost;
• eritem (crvenilo) kože;
• upala šarenice;
• bezbolni vrijedovi (ulkusi) na koži ili sluznici (često u usnoj šupljini);
• promjene na bubrezima;
• povišena tjelesna temperatura;
• pojava iscjetka iz spolnog organa;
• bolovi duž kralježnice, no vrlo rijetko.

Reaktivni artritis u prosjeku traje oko 4 ili 5 mjeseci. Prognoza bolesti je dobra, čak i kod teških oblika ovog artritisa. Ono što je manje dobro jest činjenica da se reaktivni artritis može ponovno javiti ili postati kroničan.

Kronični reaktivni artritis se manifestira kroz upalu zglobova, tetiva, tetivnih ovojnica, bolovima u predjelu kralježnice te kroz ukočenost u leđima. U kroničnom obliku su uglavnom zahvaćena prva tri mala zgloba na prstima stopala i pete. Od sustavnih promjena nailazimo na bolesti bubrega, vena i neurološke komplikacije.

Bitno je napomenuti kako simptomi variraju od osobe do osobe.

Reaktivni artritis kod djece

Reaktivni artritis kod djece u posljednjih nekoliko godina sve je češći slučaj.

Liječenje reaktivnog artritisa kod djece je specifično i zahtijeva posebnu pažnju liječnika. Glavno pravilo u liječenju je izbjegavanje primjene terapije koja može štetiti organizmu djeteta. Pravilan pristup liječenju djece s reaktivnim artritisom izrazito je bitan zbog dječjeg razvoja, ali i zdravlja u budućnosti. 

Lijekovi koje odrasli koriste u borbi protiv reaktivnog artritisa djeca ne smiju koristiti. Određeni lijekovi u primjeni kod djece mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave.

Dijete od infekcije nažalost ne možete zaštititi jer se infekcije prenose kapljicama, kontaktom sa zaraženom površinom ili osobom. 

Simptomi dječjeg reaktivnog artritisa jednaki su simptomima kod odraslih osoba. Većina roditelja liječničku pomoć potraži misleći kako je riječ o gripi ili virozi jer se djeca žale na bolove u udovima. Ovakvo stanje nipošto ne treba ignorirati i zanemariti zato što kod djece može uzrokovati po život opasno stanje povezano s oštećenjem srčanog mišića. 

Kod težeg oblika reaktivnog artritisa može doći do poremećaja pokretljivosti zglobova i tetiva. Uz pravilnu medicinsku intervenciju dijete u kasnijoj životnoj dobi ne mora razviti spondiloartritis, niti oštećenje zglobova i kralježnice.

Ako reaktivni artritis kod djece dosegne svoj kronični oblik, dijete može imati vrlo teške posljedice koje uključuju destrukciju zglobova i invaliditet. 

Djeca se od reaktivnog artritisa liječe antibakterijskim lijekovima koji imaju širok spektar djelovanja. Simptomatska terapija uglavnom uključuje primjenu nesteroidnih lijekova, a ako se steroidna terapija i koristi, onda se koristi u vrlo kratkom razdoblju. Patogenetski tretman također je opcija liječenja reaktivnog artritisa koja se koristi za jačanje imunološkog sustava kod djeteta.

Cilj liječenja je suzbiti bol, zaustaviti upalu kako bi se spriječila trajna oštećenja zgloba, gubitak funkcije i invaliditet te postići stabilnu remisiju bolesti.

U najtežim slučajevima reaktivnog artritisa, dijete se zadržava na bolničkom liječenju. 

Dijagnoza reaktivnog artritisa

Ne postoji nikakav specifičan test koji će dokazati reaktivni artritis. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječnik će vas detaljno pregledati ovisno o simptomima koje imate, te znakovima preboljele upale mokraćnog mjehura, spolnog sustava ili crijeva. 

Klasični simptomi bolesti su: spolno-mokraćna ili crijevna infekcija, konjunktivitis, artritis i promjene na koži ili/i sluznicama. Dijagnoza se može postaviti samo ako se kod bolesnika nađu 3 od 4 gore navedena simptoma, ili barem 2, pri čemu artritis mora obavezno biti prisutan.

Ako liječnik primijeti zahvaćenost nekog zgloba, svakako će tražiti punkciju tekućine iz tog zgloba kako bi se eliminirao neki drugi potencijalni uzrok upale tog zgloba.

Liječnik će vjerojatno tražiti i nespecifične krvne testove koje se primjenjuju kod dokazivanja upalnog procesa u organizmu.

Obavezno ćete morati testirati povišene vrijednosti upalnih parametara – sedimentacija, CRP i proteini, izolacija infektivnog uzročnika spolno-mokraćne (uzorak mokraće, stolice, obris mokraćne cijevi) ili crijevne infekcije, dok je reumatoidni faktor negativan. 

Mora se obratiti posebna pozornost kako se ne bi zamijenio s psorijatičnim ili uričkim artritisom te ankilozantnim spondilitisom.

U određenim situacijama zahtijeva se i snimanje zglobova u području zdjelice, kralježnice, ali i perifernih zglobova koji su zahvaćeni upalom. 

Liječenje reaktivnog artritisa

Cilj liječenja je kontroliranje simptoma i liječenje temeljne infekcije koja često može biti prisutna. Liječenje mora biti usmjereno na 2 cilja: na infektivni uzročnik i na zglobnu bolest.

Ako je reaktivni artritis potaknut i uzrokovan bakterijskom infekcijom, liječnik će propisati antibiotik (ovisno o tome koje su bakterije prisutne).

Konjunktivitis se liječi primjenom kortikosteroidnih kapi za oči.

Artritis se liječe prema uobičajenim pravilima za liječenje upale i boli u zglobu kod reumatskih bolesti.

Liječnik propisuje i nesteroidne protuupalne lijekove, (djeluju na smirenje upale i boli), ali i kortikosteroide (snažan protuupalni učinak) kako bi se smanjila upala na zahvaćenom području što će vam omogućiti normalnu aktivnost.

Tjelovježba također može pomoći. Fizioterapeut vam može pokazati specifične vježbe za zglobove i mišiće, a cilj je povećanje fleksibilnosti zglobova te smanjenje njihove ukočenosti.

Najvažnija je kriomasaža (masaža ledom) bolnih i otečenih zglobova te hvatišta tetiva za kost, kao i medicinska gimnastika. Pomoću nje se uspostavlja pokretnost i povećava se opseg pokreta. Medicinska gimnastika pomoći će kod povećanja mišićne snage, izdržljivosti te koordinacije pokreta. Vježbe se u pravilu izvode dva puta dnevno po 30 minuta.

Koristi se i elektroterapija (terapija električnom energijom).

Fizikalnom terapijom održavamo ukupnu funkcionalnu sposobnost osobe, pokretljivost zglobova i kralježnice, smanjujemo bol te čuvamo mišiće od propadanja.

U priloženom videozapisu možete vidjeti tip vježbi koje vas očekuju kod fizioterapeuta.

Ako zbog artritisa imate problema s kukom, u sljedećem videu možete pronaći neke vježbe.

U slučaju da vam artritis stvara tegobe pri korištenju ruku, može vam poslužiti idući videozapis.

Uz pomoć ovih vježbi možete pokušati ublažiti nelagodu i bolove. Međutim, ove vježbe ne moraju odgovarati vašem trenutnom stanju. Ako prilikom izvođenja bilo koje od ovih vježbi osjetite bol, prestanite s vježbanjem.

Prije početka vježbanja konzultirajte se s liječnikom, odnosno stručnjakom, koji će vas savjetovati ovisno o vašem stanju te vam preporučiti vježbe koje vam više odgovaraju.

Reaktivni artritis – prehrana

U borbi protiv reaktivnog artritisa pomoći će vam đumbir. Đumbirova protuupalna snaga, poznata je stoljećima. Može se koristiti kao svježi korijen (možete ga žvakati), u obliku čaja ili kandiran. Možete ga konzumirati uz zeleni čaj ili neki drugi pripravak koji vam je po volji.

Sam po sebi, đumbir vam na samom početku može imati neobičan i pomalo ljutkast okus, ali s vremenom biste se trebali naviknuti. 

Kurkuma je još jedan začin koji je odavno poznat po svojem protuupalnom i antioksidativnom djelovanju. Pomoći će u ublažavanju bolova kod artritisa, ali i osteoartritisa. Njen učinak jednak je djelovanju ibuprofena. Kurkumu možete konzumirati u juhama, umacima, varivima, mlijeku te jelima s piletinom i povrćem. 

Cimet također može biti koristan u ublažavanju kroničnih upala i artritisa.

Omega 3 masne kiseline najvažnija su komponenta u liječenju reaktivnog artritisa. Omega 3 masnim kiselinama bogate su namirnice poput: lososa, srdela, lanenih sjemenki, chia sjemenki, sjemenki konoplje te oraha. 

Bolove kod artritisa smanjit će vam jedan poznati lijek iz vašeg dvorišta. Riječ je o trešnjama. Kako bi se učinak mogao osjetiti, dnevno je potrebno pojesti zdjelicu trešanja. Trešnje će pomoći i kod snižavanja visokog krvnog tlaka te ublažavanja bolova u mišićima.

Najbolje ih je konzumirati svježe. Smrznute gube dio svojih svojstava kao i ostatak voća i povrća. 

Od povrća se u borbi protiv reaktivnog artritisa preporučuje koristiti brokulu, špinat i ostalo zeleno lisnato povrće. 

Mliječne proizvode zamijenite onima od soje.

Brzu hranu trebali biste izbjegavati u širokom luku jer može uzrokovati pogoršanje bolova u zglobovima. 

• bol u zglobovima
• cimet
• đumbir
• kortikosteroidi
• kurkuma
• prehrana
• reaktivni artritis
• reiterov sindrom
• špinat
• zdravlje zglobova
• zglobovi