Erotomanija je podtip sumanutog poremećaja u kojem osoba živi u paranoidnoj zabludi da je neka druga osoba zaljubljena u nju. Riječ je o zabludi koja se s vremenom razvija i opstaje unatoč jasnim dokazima koji govore suprotno.

Ovo stanje je rijetko u populaciji, a čini se da češće pogađa žene nego muškarce. Simptomi mogu nastupiti naglo, a često su dugotrajni te su uglavnom povezani sa simptomima drugih psihijatrijskih poremećaja.

Erotomanija se ponekad naziva De Clerambaultovim sindromom, prema francuskom psihijatru koji je prvi opisao erotomaniju kao zaseban poremećaj.

Erotomanija – podtip sumanutog poremećaja

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), erotomanija je podtip sumanutog poremećaj (F22), odnosno stanja u kojem je prisutna jedna (ili više) sumanutosti u trajanju od mjesec dana ili više.

U erotomanskom podtipu središnja tema sumanutosti je uvjerenje da je druga osoba zaljubljena u tu osobu.

Osim erotomanskog podtipa, unutar sumanutog poremećaja također postoje sljedeći podtipovi:

• grandiozni – uvjerenje osobe da ima neki veliki, ali neotkriveni talent ili spoznaju ili je došla do nekog važnog otkrića
• ljubomorni – uvjerenje osobe da joj je partner/ica nevjeran/na
• proganjajući – uvjerenje osobe da protiv nje postoji urota, da je drugi varaju, špijuniraju ili slijede, truju ili drogiraju, zlostavljaju, iskorištavaju ili žele spriječiti u postizanju dugoročnih ciljeva
• somatski – sumanutosti povezane s tjelesnim funkcijama ili osjetima
• miješani – ne postoji središnja tema sumanutosti, nego su prisutne različite vrste istih
• nespecificirani – kada se ne može jasno odrediti središnja tema sumanutosti.

Uzorci i simptomi erotomanije

Erotomanija nema jasan uzrok, ali jako često dolazi kao simptom drugih psihijatrijskih oboljenja te ju je teško promatrati kao zasebnu vrstu poremećaja. Rijetko može doći i kao odgovor na intenzivan stres ili traumu, a ponekad je u pitanju i genetska pozadina.

Središnja tema sumanutosti kod erotomanije je da je neka druga osoba zaljubljena u tu (oboljelu) osobu. Ta osoba koja je zaljubljena je obično nedostižna ili višeg statusa (npr. neka slavna osoba, nadređeni na radnom mjestu i sl.), ali u pitanju može biti i potpuni stranac.

Najveći problem se događa kada osoba ulaže napore da kontaktira svoj objekt sumanutosti jer u tom slučaju kreće u postupak traženja osobe i uhođenja, što je kazneno djelo o kojem smo već pisali, a više o tome možete pročitati u članku “Psihološki profil stalkera: Najčešće su osobe s poremećajima ličnosti! Pročitajte uznemiravajuće iskustvo žrtve uhođenja“.

Prisutnost navedenih simptoma može pokrenuti cijeli niz socijalnih, bračnih, radnih, ali i pravnih problema, posebno kada se pojave pokušaji uhođenja, pisane komunikacije i drugih uznemirujućih ponašanja.

Osoba koja pati od erotomanije opisuje kako drugi smatraju da su njezina uvjerenja iracionalna, ali to sama ne smatra i ne može prihvatiti. Drugim riječima, ne postoji stvarni uvid u situaciju, a sumanuta uvjerenja mogu rezultirati i razdražljivim i agresivnim ponašanjima povezanima s krajnjim gubitkom kontrole između stvarnosti i sumanutih uvjerenja.

Erotomanija – dijagnoza i liječenje

Postavljanje dijagnoze erotomanije je ponekad prilično izazovno jer je u pitanju rijetko stanje koje stručnjaci ne viđaju u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Ponekad simptomi ostaju neprepoznati ili se pripisuju drugim psihijatrijskim oboljenjima.

Međutim, da bi se postavila samostalna dijagnoza erotomanije, moraju se isključiti oboljenja kao što su shizofrenija, poremećaji raspoloženja i intoksikacije psihoaktivnim tvarima i drugim supstancama.

Liječenje se primarno odvija kroz ublažavanje simptoma, odnosno tretiranje primarne bolesti ako je erotomanija samo dio simptomatologije, a ne zasebni poremećaj.

S obzirom na to da osoba samostalno ne priznaje da je njezino uvjerenje pogrešno, uglavnom ih na liječenje dovodi druga osoba koja je član obitelji ili neka druga bliska osoba. Glavni prioritet liječenja je održavanje adekvatnih socijalnih funkcija te smanjenje rizika od problematičnog ponašanja.

Sumanutosti zahtijevaju dugotrajan proces liječenja uz psihoterapijske i psihofarmakološke metode.

Riječ je o stanju koje je potrebno stabilizirati prije nego se razvije u kompleksnije psihičke poremećaje ili probleme pravne prirode. Oboljeloj osobi je potrebna stručna pomoć, u nekim slučajevima i hospitalizacija, te podrška i pomoć od strane obitelji i najbliže okoline.

Pročitajte i članke:

• Delusionship i opasnost zablude: Izmišljeni emocionalni odnos kao novi TikTok trend! Psihologinja otkriva o čemu je riječ
• Parasocijalni odnosi: Mogu se lako uočiti i kod pratitelja popularnih influencera! Psihologinja otkriva kada postaju zabrinjavajući
• Najčešći psihički poremećaji: Pojavnost raste, počinju u mlađoj odrasloj dobi i smanjuju kvalitetu života! Evo zbog kojih je mentalnih poremećaja najviše hospitalizacija.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Donat

Pobijedite nadutost: Lagani i osvježavajući ljetni obroci za zdravu probavu

• Nova Studio
• 4 min čitanja

• erotomanija