Pretilost se tradicionalno smatrala čimbenikom rizika za razne bolesti, no sve je više priznata kao bolest od strane medicinskih društava i vlada.

Kanadske smjernice za kliničku praksu u liječenju pretilosti iz 2020. definirale su pretilost kao “raširenu, složenu, progresivnu i ponavljajuću kroničnu bolest, obilježenu abnormalnim ili prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva (adipoznosti) koje narušava zdravlje“.

Slično tome, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2024. godine opisala ju je kao “kroničnu, složenu bolest obilježenu prekomjernim masnim naslagama koje mogu ugroziti zdravlje“.

Unatoč tome, prijelaz s pogleda na pretilost kao čimbenika rizika prema njezinom priznavanju kao bolesti ostaje kontroverzan, s posljedicama na javnozdravstvene politike i pristupe liječenju pretilosti.

Ključna točka neslaganja odnosi se na pragove indeksa tjelesne mase (BMI) koje koristi WHO, a koji su prvotno osmišljeni za procjenu rizika od bolesti, a ne kao dijagnostički kriterij za pojedince.

Neki ljudi s BMI-jem 30 ili višim, koji se tradicionalno smatra pragom pretilosti, ne moraju imati funkcionalna oštećenja organa ili fizička ograničenja, dok drugi s BMI-jem ispod 30 mogu razviti zdravstvene komplikacije povezane s pretilošću.

Lancetova komisija za dijabetes i endokrinologiju

Kako bi riješila te kontroverze, Lancetova komisija za dijabetes i endokrinologiju nedavno je predložila preciznije definicije “kliničke pretilosti“. Cilj je bio uvođenje objektivnih kriterija za dijagnosticiranje kliničke pretilosti radi poboljšanja kliničkog odlučivanja, određivanja prioriteta u liječenju i vođenja javnozdravstvenih strategija.

Ova je inicijativa uključila 58 stručnjaka iz različitih medicinskih disciplina te osobe s osobnim iskustvom pretilosti kako bi se u obzir uzela i perspektiva pacijenata.

Definicije i preporuke Lancetove komisije

Pretilost se definira kao prekomjerna količina masnog tkiva, a određuje se prema jednom od sljedećih kriterija:

• BMI ≥ 30 uz povišene antropometrijske mjere (npr. opseg struka ≥ 102 cm za muškarce i ≥ 88 cm za žene; omjer struka i bokova > 0,90 za muškarce i > 0,85 za žene; omjer struka i visine > 0,5)*
• dvije povišene antropometrijske mjere, neovisno o BMI-u
• izravno mjerenje tjelesne masti (npr. DEXA skeniranje)
• BMI ≥ 40.

* Vrijednosti su prilagođene za bijelu populaciju; za druge etničke skupine potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili precizniji pragovi.

Preklinička pretilost označava stanje u kojem postoji višak masnog tkiva, ali bez narušene funkcije organa i tkiva. Ipak, povećava rizik za razvoj kliničke pretilosti i kroničnih nezaraznih bolesti poput dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, određenih vrsta raka i mentalnih poremećaja.

Klinička pretilost je kronična bolest kod koje pretilost sama po sebi uzrokuje simptome i znakove disfunkcije organa ili smanjenu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti (npr. kupanje, oblačenje, odlazak na toalet, kontrola mokrenja ili hranjenje).

Osobe s kliničkom pretilošću imaju smanjenu funkciju organa ili tkiva zbog pretilosti, što može uključivati:

• kratkoću daha uzrokovanu utjecajem pretilosti na srce ili pluća
• skup metaboličkih poremećaja
• bolove u koljenima ili kukovima, uz ukočenost i smanjenu pokretljivost zglobova
• poremećaje u radu drugih organa, uključujući bubrege, gornje dišne puteve te živčani, mokraćni i reproduktivni sustav.

Fokus bi trebao biti širi od samog gubitka kilograma, uzimajući u obzir cjelokupno zdravstveno stanje pacijenta. Liječenje pretilosti i s njom povezanih stanja, poput kardiovaskularnih, metaboličkih ili mišićno-koštanih bolesti, može zahtijevati različite razine terapije i stupnjeve smanjenja tjelesne mase.

Kod osoba s prekliničkom pretilošću prioritet bi trebao biti smanjenje rizika i prevencija napredovanja u kliničku pretilost ili razvoj drugih bolesti. To uključuje zdravstveno savjetovanje za održavanje ili smanjenje tjelesne mase, kontinuirano praćenje i ciljanje intervencija na pojedince s povećanim rizikom od razvoja bolesti povezanih s pretilošću.

Kritike i zabrinutosti

Europsko udruženje za proučavanje pretilosti (EASO) izrazilo je nekoliko ključnih zabrinutosti u vezi s novim definicijama Lancetove komisije:

• moguće odgađanje liječenja – klasifikacija prekliničke pretilosti kao stanja očuvanog zdravlja mogla bi odgoditi potrebne intervencije i pogoršati dugoročne zdravstvene ishode
• dijagnostički izazovi – nedostatak klinički validirane definicije “viška masnog tkiva” mogao bi otežati preciznu dijagnozu pretilosti
• utjecaj na pristup liječenju – novi sustav klasifikacije mogao bi nenamjerno stvoriti prepreke u liječenju, zakomplicirati pokrivenost troškova zdravstvenim osiguranjem i povećati stigmatizaciju.

Utjecaj na liječenje osoba s poremećajima prehrane i viškom tjelesne mase

Unatoč raspravama o definicijama pretilosti, klasifikacije Lancetove komisije imaju potencijalno korisne kliničke implikacije za osobe s poremećajima prehrane i viškom tjelesne mase.

Ljudi s poremećajima prehrane i viškom tjelesne mase suočavaju se s trostrukom stigmatizacijom – zbog pretilosti, poremećaja prehrane i mentalnog zdravlja. Priznavanje kliničke pretilosti kao bolesti moglo bi pomoći u smanjenju ove stigme, osobito u kontekstu tjelesne mase.

S obzirom na čestu povezanost poremećaja prehrane i pretilosti, pristup liječenju treba se temeljiti na minimiziranju štete, kako bi se izbjeglo pogoršavanje poremećaja prehrane ili pretilosti.

Primjerice, osobe s viškom tjelesne mase, ali bez značajnih ograničenja u svakodnevnim aktivnostima ili organske disfunkcije (preklinička pretilost), ne bi trebale biti pod pritiskom gubitka kilograma ili nepotrebno medicinski klasificirane.

Umjesto toga, treba im se pružiti podrška u održavanju zdrave težine i sprječavanju napredovanja u kliničku pretilost, bez poticanja restriktivnih prehrambenih obrazaca ili nezadovoljstva tijelom.

S druge strane, osobe koje istovremeno imaju poremećaj prehrane i kliničku pretilost trebaju multidisciplinaran pristup koji uključuje endokrinologe, psihijatre, psihologe, nutricioniste i druge zdravstvene stručnjake, kako bi se osigurao cjelovit tretman koji ne pogoršava nijedno od ovih stanja.

Prepoznavanje složenosti pretilosti i poremećaja prehrane ključno je za razvoj učinkovitijih i humanijih pristupa liječenju, čime se poboljšava kvaliteta života pacijenata. 

Pročitajte i ove članke:

• Pretilost: Najveći udio pretilih osoba u EU je baš u Hrvatskoj! Liječnik otkriva koje su posljedice na zdravlje, kako je izračunati i liječiti
• Debljina je bolest i ne liječi se dijetom! Nutricionistica otkriva kako do trajnih rezultata
• Iza viška kilograma kriju se dublji problemi: Psihologinja otkriva zašto nije dovoljno samo otići na dijetu.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Savjeti stručnjaka

Koja je kardio sprava u teretani najbolja za vas?

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• klinička pretilost
• nova definicija kliničke pretilosti