Ovim putem izražavamo duboku sućut obiteljima, učenicima, prijateljima, sugrađanima i svima koji su pogođeni neizmjernom tragedijom koja se dogodila u Osnovnoj školi Prečko.

Ovakvi nenadani i teški događaji ostavljaju trag i na one koji nisu izravno uključeni ili nisu dio zajednice gdje se tragedija zbila, osobito na one koji se mogu poistovjetiti sa žrtvama – bilo izravnim, bilo neizravnim.

To su često djeca, mladi, roditelji i učitelji. Iako smo o sličnim tragedijama ranije čitali ili slušali u medijima, sada je to nešto što se dogodilo blizu nas, u našoj zajednici.

Posve je prirodno da vas ovakav događaj duboko pogađa. Možda osjećate pojačanu tjeskobu, zabrinutost, napetost, tugu ili strah, ili vas preplavljuje osjećaj bespomoćnosti, a isto primjećujete i kod vaših bližnjih.

Oni su, više nego ikad dosad, izloženi raznim stresovima i pritiscima, a ovakve situacije čine ih još ranjivijima. Stoga je ključno pristupiti im s dodatnim razumijevanjem, empatijom i strpljenjem kako bi im se pružila potrebna podrška.

Evo preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o tome kako razgovarati s djecom i mladima u stresnim situacijama.

Kako razgovarati s djecom i mladima o ovakvim stresnim situacijama?

Velika je vjerojatnost da je vaše dijete već čulo ili će čuti vijesti o ovome događaju, bilo putem medija, koji su prepuni informacija, bilo kroz razgovore s vršnjacima. Važno je saznati što dijete zna ili je čulo, kako razumije situaciju i kako se nosi s informacijama koje ima.

Razgovarajte s njima na način primjeren njihovoj dobi, pružajući podršku, umirenje i ohrabrenje. Ako niste sigurni kako pristupiti razgovoru, obratite se stručnjacima za savjet.

Iako takvi razgovori mogu biti izazovni, najvažnije je pokazati zanimanje i stvoriti prostor za dijalog. Ohrabrite dijete da postavlja pitanja te ga uvjerite da ste tu kako biste odgovorili na njegove brige i pružili mu oslonac.

Iskren i otvoren razgovor, u kojem dijete ima priliku izraziti svoje misli i osjećaje, pomoći će vam da shvatite kako se ono nosi s događajem i postoje li strahovi ili brige koje trebate adresirati.

Važno je slušati više nego objašnjavati i naglasiti da su emocionalne reakcije poput tuge, straha ili zbunjenosti prirodne i dio ljudskog iskustva. Imajte na umu da ovo vrijedi i za vas – nitko, bez obzira na dob, nije imun na utjecaj ovakvih događaja.

Dok razgovarate s djetetom, naglasite da su ovakvi događaji iznimno rijetki te usmjerite pažnju na trenutne emocije i misli. Kada objašnjavate što se dogodilo, držite se osnovnih činjenica i odgovarajte konkretno na pitanja koja dijete postavlja, bez nepotrebnog zadržavanja na detaljima.

Vjerojatno već imate vlastite načine suočavanja s teškim životnim situacijama, a ti isti mehanizmi mogu vam biti od pomoći i sada. Okružite se bliskim i dragim ljudima, te prema sebi budite suosjećajni, puni razumijevanja i nježnosti.

Ipak, budite svjesni da se mogu pojaviti i neočekivani osjećaji poput lošeg raspoloženja, frustracije ili pojačanog opreza, kao i fizički simptomi povezani sa stresom, poput umora, razdražljivosti ili glavobolje.

Ovo je ujedno prilika da najmlađima u obitelji budete uzor u suočavanju s neugodnim emocijama. Pokažite im kako je normalno osjećati različite emocije te im pomozite da nauče zdrave načine za nošenje s njima.

Osim toga, zbog intenzivne medijske popraćenosti ove tragedije, korisno je ograničiti izloženost vijestima o ovom događaju. Prirodno je željeti biti informiran kako biste povratili osjećaj kontrole u nesigurnim trenucima, ali prekomjerna izloženost može povećati zabrinutost, tjeskobu i širenje straha.

Obratite posebnu pažnju na informacije kojima su izložena djeca kako biste im mogli pomoći razumjeti i filtrirati senzacionalističke sadržaje. Uvođenje kratkih pauza od mobitela, televizije i drugih medija može vam pomoći da se ne osjećate preplavljeno i dodatno uzdrmano.

Kontakti za psihološku pomoć

Još jednom izražavamo duboko žaljenje zbog izgubljenog mladog života i suosjećamo sa svima pogođenima ovom tragedijom. Pozivamo vas da budete oslonac jedni drugima te naglašavamo da se u svakom trenutku možete obratiti i stručnjacima za podršku.

Ako vam je potreban razgovor, možete se javiti na dolje navedene telefonske brojeve za pružanje psihološke pomoći:

• Telefon za psihološku pomoć – 01/4828 888 (radnim danom 10 –22 h)
• Hrabri telefon za djecu – 116 111
• Hrabri telefon za mame i tate – 0800 0800.

U sklopu KBC-a Zagreb djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida, gdje se može doći bez najave i uputnice, između 8 – 20 sati ili nazvati telefonom 01/2376 470 0 – 24 sata.

Usluge zaštite mentalnog zdravlja možete dobiti i u županijskim zavodima za javno zdravstvo uz predočenje zdravstvene iskaznice (uputnica nije potrebna). 

Pročitajte i ove članke:

• Napad nožem u zagrebačkoj školi: Jedno dijete ubijeno, petero ranjenih u bolnicama
• Otac učenice prepričao trenutke užasa: “Uletio sam u školu, nitko me nije mogao zaustaviti”, “Dosta mi je demagogije političara!”
• Mentalno zdravlje djece i adolescenata: Jedno od sedmero djece i mladih u dobi 10 – 19 godina ima problema! Psihologinja otkriva kako ih prepoznati i riješiti.

• Hrvatski zavod za javno zdravstvo
• kako pomoći djeci
• napad nožem u osnovnoj školi
• psihološka pomoć
• tragedija u Zagrebu

Učitaj više izvora