Ovisnost o adrenalinu povezuje se sa situacijama u kojima osoba odabire uzbudljive, emocionalno intenzivne i često rizične aktivnosti kako bi potaknula lučenje adrenalina (epinefrina) – neurotransmitera koji luči nadbubrežna žlijezda u visokostresnim “fight or flight” situacijama kako bi zaštitila organizam od potencijalne opasnosti.

Osoba sklona namjernom biranju takvih aktivnosti se laički naziva “adrenaline junkie“, a ponekad i “tragač za uzbuđenjem”. Nije riječ o medicinskoj definiciji i ovisnost o adrenalinu nije službeno klasificirana psihijatrijska dijagnoza, nego samo izraz za opis ljudi sklonih takvom ponašanju.

Ovisnost o adrenalinu – psihologija

Adrenalin je neurotransmiter koji se luči u situacijama povezanim s visokom razinom stresa, kada se aktivira mehanizam “fight or flight” (hrv. “bori se ili bježi”), a u kojima je početna emocija straha ta koja potakne lučenje adrenalina.

Kada osoba shvati da je u opasnosti, adrenalin joj pomaže “u bijegu ili borbi”, tako što fiziološki potiče širenje respiratornih kapaciteta u tijelu omogućujući mišićima da prime više kisika. Također se potiče kontrakcija krvnih žila kako bi se krv preusmjerila prema glavnim mišićnim skupinama, uključujući srce i pluća.

Adrenalin je odgovoran za povećanje broja otkucaja srca, pojačano znojenje, smanjen osjećaj boli, pojačanu svijest u trenutnoj situaciji, izoštravanje mentalnog fokusa i povećanu snagu.

Zanimljivo je koliko je djelovanje adrenalina snažno, do te mjere da ljudi koji se ozlijede u žaru sportskog natjecanja ili u borbi često ni ne primijete svoju ozljedu ili ne osjećaju fizičku bol sve dok se natjecanje ili borba ne završi. Razvija se određena vrsta tolerancije na bol, ali i na aktivnosti visokog intenziteta tako što se pojačava snaga za akcijom, a blokira sve što tu istu akciju može ometati.

U pozadini pojma ovisnosti o adrenalinu krije se neuropsihološka komponenta povezana s temperamentom osobe. Naime, određeni pojedinci su skloni tražiti ono što im se čini kao potrebna količina stimulacije u određenoj situaciji, što je povezano s motivacijom i razlikuje se među ljudima s obzirom na njihove osobine ličnosti. Neke studije sugeriraju da je ličnost najznačajniji pokazatelj hoće li se osoba rizično ponašati, a traženje visoke razine uzbuđenja i rizične stimulacije iz okoline karakterizira ovisnike o adrenalinu.

Neki stručnjaci definiraju ponašanje traženja dodatnih senzacija kao potragu za novim i intenzivnim iskustvima bez obzira na fizički, društveni, pravni ili financijski rizik. Međutim, neki ljudi takvu potrebu adekvatnije kontroliraju sudjelovanjem u nekim nesportskim aktivnostima, kao što su aktivnosti vatrogasnog društva, policijski posao ili vojska.

Tko su ovisnici o adrenalinu?

Biranje rizičnih aktivnosti – visokostresnih, emocionalno nabijenih i prilično opasnih – glavni je pokazatelj koliko je nekoj osobi potrebna veća količina adrenalina nego ostalima. Zbog toga se često upušta u ekstremne sportove (brdski biciklizam, rafting, bungee jumping, skok iz aviona, motociklističke i automobilske utrke i sl.) kako bi došlo do ubrzanog i pojačanog lučenja adrenalina.

Naleti adrenalina i noradrenalina mogu potaknuti i lučenje dopamina koji aktivira centar za nagradu u mozgu zbog čega se javlja stanje ekstremne sreće i euforije, što zajedno vodi prema potencijalnom stvaranju patološke potrebe za rizičnim situacijama koje će dovesti do takvog stanja.

Osobe koje u nekom trenutku razviju nenormalnu potrebu za adrenalinom mogu u svojem životu redovito kreirati situacije kojima dodatno potiču odgovor tijela na stres, odnosno “fight or flight“. Nažalost, nedovoljno je studija o tome zašto ljudi toliko uživaju u rizičnim aktivnostima, ali neka istraživanja sugeriraju da su crte ličnosti povezane s takvim izborima (osobe niske savjesnosti u kombinaciji s visokom ekstraverzijom i/ili visokim neuroticizmom).

Neka istraživanja pokazuju da ovisnici o adrenalinu mogu osjetiti apstinencijske simptome kada se prestanu baviti rizičnim, intenzivnim i uzbudljivim aktivnostima, što može biti prvi pokazatelj da je osoba razvila određenu razinu patološke potrebe za takvim aktivnostima. Važno je uzeti u obzir i koliko je osoba spremna dovesti u pitanje svoje zdravlje i dobrobit zbog svojevoljno odabranog rizika, a tu je još dodatna odgovornost u stvaranju rizika za osobe u okolini koje mogu biti kolateralne žrtve nečijeg problema.

Može li osoba postati ovisna o adrenalinu?

U službenim psihijatrijskim klasifikacijama ovakva vrsta ovisnosti još uvijek ne postoji, odnosno nema klasifikacije koja definira traženje uzbuđenja u rizičnim aktivnostima kao nešto što bi moglo stvarati poteškoće ovog tipa.

Međutim, nedavno otkriven problem ustezanja (simptomi apstinencijskog sindroma) koji se javlja kod ljudi kada prestanu sudjelovati u rizičnim aktivnostima otvara dodatna pitanja o kojima će se vjerojatno još raspravljati u stručnim krugovima.

Nadalje, smatra se da su osobe sklone rizičnim aktivnostima ranjivije i kada su u pitanju ovisnosti zlouporabe psihoaktivnih supstanci, a veza je upravo dopamin koji je povezan sa sustavom nagrađivanja u mozgu i čija deprivacija dovodi do posezanja za tvarima koje mogu potaknuti njegovo lučenje.

Osobine povezane s traženjem novih iskustava možda su bile korisne našim precima jer bez takvih rizičnih iskustava ne bi bilo ni brojnih otkrića. Znatiželja je povezana s određenom razinom rizika, inteligencijom i kreativnosti, ali ona ima i drugu stranu medalje koju je najjednostavnije opisati dobro poznatom izrekom “znatiželja je ubila mačku”. Potreba za otkrivanjem novog i nepoznatog širi našu zonu komfora i jača neuronske mreže, ali tanka je linija između normalnog i patološkog ponašanja, a to se najbolje može uočiti u posljedicama.

Treba uzeti u obzir i da je traženje novih iskustava u odrasloj dobi poželjno ponašanje, kada se procjenjuje da je osoba već dosegnula određenu razinu kognitivne i emocionalne zrelosti te kada racionalno prosuđuje dugoročne posljedice svojeg ponašanja.

Međutim, adolescenti i mladi odrasli ljudi su ranjiva skupina čiji se prefrontalni korteks (struktura odgovorna za planiranje, predviđanje posljedica, rasuđivanje, donošenje odluka) još nije do kraja razvio, zbog čega mnogi od njih upadaju u rizične aktivnosti iz znatiželje, dosade, potrebe da se dokažu drugima i da budu popularni u društvu.

Međutim, postajemo svjesniji da odrastanje danas nije povezano samo s izlaskom iz adolescencije, nego s dosezanjem određene kognitivne i emocionalne zrelosti, što ujedno znači i da kronološka dob ne mora nužno biti pouzdan pokazatelj je li osoba svjesna kakve posljedice njezino ponašanje može imati za nju ili za njezinu okolinu.

Stoga je najadekvatniji tretman ovog problema traženje stručne pomoći i psihoterapijski rad s osobama koje ne mogu kontrolirati potrebu za traženjem rizika. Ako su u pitanju djeca i adolescenti, apeliramo na roditelje da savjesno i odgovorno dopuštaju djetetu određene aktivnosti ovisno o njegovoj kronološkoj i psihološkoj zrelosti. Nažalost, kada stvari izmaknu kontroli, već je za mnogo toga prekasno.

Pročitajte i ove članke:

• Ovisnosti i mladi: Na 7. smo mjestu po opijanju mladih u Europi, a 3. po broju mladih pušača! Psihologinja otkriva zašto dolazi do toga i što učiniti
• Ovisnost o drogama: Poremećaji koji proizlaze vodeća su psihijatrijska dijagnoza u Hrvatskoj! Evo koji su simptomi, posljedice i kako se liječi ovisnost o drogama
• Promjena psihijatrijskih klasifikacija kroz vrijeme: Što je uopće više “normalno” nakon svega što smo proživjeli?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Kod reume, upale zglobova i gihta

Čuvarkuća kao lijek za zglobove: Recept za protuupalni oblog

• Suzana Mussiow
• 3 min čitanja

• ovisnost o adrenalinu
• ovisnost o adrenalinu - psihologija