Aritmije ili srčane smetnje ritma predstavljaju poremećaj u normalnom radu srca. Zdravo srce kuca u pravilnom ritmu, obično između 60 i 100 otkucaja u minuti kada smo u mirovanju. Aritmija je odstupanje od normalnog srčanog ritma koje nastaje zbog abnormalnog stvaranja impulsa. 

Naime, normalni srčani ritam nastaje iz impulsa koji se generiraju u sinusnom čvoru. Ti se impulsi provode do atrioventrikularnog (AV) čvora, gdje dolazi do kratkog zastoja provođenja prije nego što se prošire na ventrikularni miokard putem His-Purkinjeova sustava. 

Poremećaji srčanog ritma nastaju zbog poremećaja stvaranja impulsa, poremećaja provođenja ili njihove kombinacije te mogu biti i životno ugrožavajući zbog smanjenja srčanog minutnog volumena ili smanjene oksigenacije miokarda. 

Srčane aritmije najčešće se dijele na tahikardije (supraventrikularne ili ventrikularne) i bradikardije (usporena frekvencija srca). 

Fibrilacija atrija je najčešća supraventrikularna aritmija (procjena je prema nekim izvorima da pogađa 1 – 4 % populacije), dok su od drugih češćih stanja još mogući undulacija atrija i supraventrikularna tahikardija (SVT).

Ventrikularne aritmije su puno dramatičnije te ih se nerijetko kolokvijalno naziva i smrtonosne aritmije. Primjer su ventrikularne tahikardije i ventrikularna fibrilacija.

Koja je uloga i postoje li najbolji beta blokatori za aritmije? Kako to najčešće biva, ne postoji jedan ili skupina čarobnih beta blokatora kojima bismo jednostavno odgovorili na ovako postavljeno pitanje.

Najbolji beta blokatori za aritmije

Već po samoj podjeli aritmija možemo pretpostaviti da odabir konkretnog beta blokatora ponajviše ovisi o samoj bolesti, ali i individualnim karakteristikama samog pacijenta. No, prije toga, treba reći što su uopće beta blokatori. 

Beta blokatori – popis lijekova 

Beta blokatori (β-blokatori) su skupina lijekova koja se koristi za liječenje različitih kardiovaskularnih bolesti već od 1960-ih godina. Prvi beta blokator, propranolol, razvio je James Black, koji je 1988. godine za to dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. 

Postoje tri različita tipa beta-adrenergičkih receptora. Za ovaj članak su nam važni beta 1 receptori i beta 2 receptori. Katekolamini, adrenalin i noradrenalin, vežu se na β1 receptore te povećavaju srčani automatizam i brzinu provođenja impulsa.

Aktivacija β1 receptora također potiče lučenje renina, što dovodi do porasta arterijskog tlaka. Suprotno tome, vezanje na β2 receptore uzrokuje relaksaciju glatkih mišića te pojačane metaboličke učinke, poput glikogenolize. 

Beta blokatori su antagonisti (blokiraju receptor) betaadrenergičkih receptora koji smanjuju djelovanje adrenalina/noradrenalina na srce, pa posljedično imaju negativni kronotropni (sporiji puls), dromotropni (sporije AV provođenje), inotropni (slabija kontraktilnost) i batmotropni (manja podražljivost) učinak.

Također, snižavaju krvni tlak putem više mehanizama, uključujući smanjeno lučenje renina i smanjenje srčanog minutnog volumena.

Negativni kronotropni i inotropni učinci smanjuju potrebu miokarda za kisikom, čime se ublažavaju simptomi angine pektoris. Ovi lijekovi također produljuju atrijski refraktorni period i imaju izražen antiaritmijski učinak.

β-blokatore dijelimo na selektivne i neselektivne. Naime, β-blokatori razlikuju se prema svojoj selektivnosti za pojedine receptore, pa njihov učinak ovisi o tipu blokiranih receptora i organskom sustavu na koji djeluju.

Neki beta blokatori djelomično se vežu i na alfa receptore, što u određenim kliničkim situacijama može rezultirati drugačijim terapijskim učinkom. 

Neselektivni beta blokatori blokiraju β1 i β2 receptore: 

• propranolol 
• karvedilol 
• sotalol 
• labetalol.

Važno je napomenuti da sotalol, osim beta blokirajućeg učinka, ima i dodatno antiaritmijsko djelovanje klase III (blokada kalijevih kanala), zbog čega se koristi i u održavanju sinusnog ritma kod određenih pacijenata.

Selektivni beta blokatori (kardioselektivni) predominantno blokiraju β1 receptore u srcu: 

• atenolol 
• bisoprolol 
• metoprolol 
• esmolol 
• nebivolol.

Kardioselektivni beta blokatori su sigurniji za pacijente s respiratornim bolestima poput astme ili KOPB-a jer manje utječu na beta-2 receptore u plućima (blokiranje istih može dovesti do bronhospazma). 

Antiaritmijsko djelovanje ovih lijekova temelji se na modulaciji temeljnih elektrofizioloških svojstava srca. Jedan od ključnih učinaka jest usporavanje aktivnosti sinusnog čvora, čime se smanjuje automatizam prirodnog srčanog predvodnika i stabilizira frekvencija otkucaja.

Time se ograničava nastanak prebrzih impulsa koji mogu potaknuti aritmije. 

Istodobno dolazi do produljenja atrioventrikularnog provođenja, što znači da se usporava prijenos električnog impulsa s atrija na ventrikule. Ovaj mehanizam posebno je važan kod supraventrikularnih aritmija jer sprječava prebrzo provođenje impulsa na klijetke i tako doprinosi hemodinamskoj stabilnosti.

Dodatno, produljenje refraktornog perioda povećava vremenski interval u kojem srčane stanice ne mogu ponovno odgovoriti na električni podražaj. Time se prekidaju potencijalni “reentry” mehanizmi i smanjuje mogućnost održavanja patoloških kružnih električnih impulsa. 

Važan dio antiaritmijskog učinka odnosi se i na smanjenje simpatičke stimulacije srca. Smanjenjem utjecaja katekolamina i stresa na miokard reduciraju se kronotropni i inotropni elementi koji mogu precipitirati aritmije, osobito u stanjima povećane adrenergičke aktivnosti.

Zbog svega navedenog beta blokatori se preporučuju kod fibrilacije atrija, ponajprije u svrhu kontrole frekvencije (rate control). Također se koriste i kod drugih vrsta aritmija, ovisno o kliničkoj situaciji.

Beta blokatori – nuspojave  

Iako su beta blokatori relativno sigurni lijekovi, kao i svi lijekovi mogu uzrokovati nuspojave. Većina nuspojava rezultat je farmakološkog djelovanja na beta receptore. 

Beta receptori prisutni su u cijelom organizmu i posreduju širok raspon fizioloških učinaka. Njihova blokada može dovesti do različitih nuspojava. Najčešće se mogu javiti bradikardija i hipotenzija, a mogu se pojaviti i umor, vrtoglavica, mučnina, opstipacija te nesanica zbog smanjene sekrecije melatonina.  

Može se javiti i bronhospazam, osobito kod pacijenata s astmom i/ili KOPB-om. Mogu se javiti i metaboličke nuspojave poput hiperglikemije kod dugoročnog korištenja ali istodobno mogu i maskirati hipoglikemiju. 

Moguća je pojava i drugih nuspojava te je u tome smislu važno iskomunicirati iste sa svojim liječnikom i/ili ljekarnikom kako bi se pronašlo optimalno rješenje. 

Ono što je važno za naglasiti da se sve nabrojene nuspojave mogu potencijalno javiti. Drugim riječima, ako i pročitamo u uputama koje su moguće nuspojave, ne znači da će iste pogoditi pacijenta, dapače, veća je šansa da se ne pojave.  

Beta blokatori i alkohol 

S obzirom na društvenu prihvatljivost konzumiranja alkohola posebno u našoj sredini, nerijetko se postavlja pitanje konzumacije alkohola pacijenata s aritmijom i/ili pacijenata koji su na terapiji beta blokatorima.

Prvenstveno treba reći da smjernice za epidemiološki gledano najčešću aritmiju koja pogađa opću populaciju, fibrilaciju atrija, govore kako pretjerana konzumacija alkohola povećava rizik nepovoljnih ishoda, uključujući tromboembolijske događaje, hospitalizacije povezane s fibrilacijom atrija i smrtnost.

Također je pokazano da je alkohol povezan s većim rizikom ishemijskog moždanog udara kod osoba s novodijagnosticiranom fibrilacijom atrija.

Dodatno, u randomiziranom kliničkom ispitivanju kod pacijenata koji su redovito pili alkohol, potpuna apstinencija od istog je značajno smanjila učestalost ponovne pojave fibrilacije atrija i ukupno opterećenje aritmijom (“AF burden“).

Zbog toga smjernice preporučuju ograničenje unosa alkohola na najviše tri standardna pića tjedno (odnosno do 30 g alkohola) kao dio sveobuhvatnog upravljanja rizičnim čimbenicima, s ciljem smanjenja recidiva fibrilacije atrija.  

Kada je u pitanju odnos alkohola i samih beta blokatora, iako nema stroge zabrane zbog potencijalne interakcije između alkohola i beta blokatora, neki stariji radovi govore o mogućoj interakciji u smislu pada tlaka i češće pojave vrtoglavice. 

Međutim, sam alkohol se treba izbjegavati ponajviše zbog prirode same bolesti, ne toliko zbog same uporabe beta blokatora. Drugim riječima, s obzirom na sve navedeno, ali i najnovije preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, generalno je poželjno da se izbjegava alkohol u bilo kakvim količinama.

---

U konačnici, terapiju beta blokatorima treba promatrati kao dio cjelovitog liječenja aritmije. Ako se pojave nuspojave poput izrazitog umora, vrtoglavice, sinkope i sl. rješenje nije samostalno smanjenje doze, nego procjena i prilagodba terapije u dogovoru sa svojim zdravstvenim djelatnikom. 

Posebno je važno naglasiti da se beta blokatori ne prekidaju naglo na svoju ruku. Naime, tijekom liječenja organizam se prilagođava učinku beta blokatora (povećava se broj beta receptora), pa iznenadni prekid može dovesti do pogoršanja simptoma pa čak i do ozbiljnih komplikacija.

Zato se eventualno ukidanje ili promjena terapije provodi postupno i uz stručni nadzor.

Ako imate pitanja o svojoj terapiji, o nuspojavama, interakcijama ili preskočenoj dozi uvijek se možete obratiti svom ljekarniku za praktične savjete. 

Veće i/ili dugoročnije promjene terapije treba planirati u dogovoru s liječnikom, kako bi se na temelju vaše individualne kliničke slike postigla optimalna kontrola bolesti. 

Pročitajte i ove članke:

• Sedam stvari koje morate znati o uzimanju beta blokatora
• Je li propisivanje beta blokatora nakon srčanog udara nužno?
• Znate li što je aritmija i kako ju prepoznati? To znanje moglo bi vam spasiti život.

• beta blokatori - nuspojave
• beta blokatori - popis lijekova
• beta blokatori i alkohol
• najbolji beta blokatori za aritmije

Učitaj više izvora