Znanstvenici upozoravaju: Očevo ponašanje u prvoj godini života može utjecati na zdravlje djeteta godinama kasnije!
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Nova studija istraživača sa Sveučilišta Pennsylvania State pokazala je da djeca čiji su očevi bili manje pažljivi prema njima kada su imali 10 mjeseci, u dobi od sedam godina češće pokazuju znakove lošijeg zdravlja. To uključuje povišene razine upale u organizmu i višu razinu šećera u krvi.
Istraživanje je nedavno objavljeno u časopisu Health Psychology, a obuhvatilo je praćenje obitelji kada su bebe imale 10 mjeseci, zatim u dobi od dvije godine te ponovno sa sedam godina.
Kako je provedeno istraživanje?
Znanstvenici su promatrali kratke, 18-minutne sesije igre u kojima su sudjelovali majka, otac i dijete. Procjenjivali su roditeljsku osjetljivost, pozitivno ponašanje i način zajedničkog roditeljstva – primjerice povlači li se jedan roditelj ili se natječe za djetetovu pažnju.
Kada su djeca navršila sedam godina, analizirani su uzorci krvi uzeti ubodom u prst. Mjerena su četiri pokazatelja zdravlja, među kojima:
- C-reaktivni protein (CRP) – pokazatelj upale u tijelu
- HbA1c – pokazatelj dugoročne razine šećera u krvi.
Rezultati su pokazali dva jasna obrasca:
- očevi koji su u ranoj dobi bili brižniji i angažiraniji bolje su surađivali s majkama u roditeljstvu
- djeca iz tih obitelji imala su niže razine upale i zdraviju razinu šećera u krvi.
Što to znači za zdravlje djece?
Povišene razine CRP-a i HbA1c-a povezane su s dugoročnim zdravstvenim rizicima. Djeca koja već u ranoj dobi imaju više vrijednosti tih pokazatelja mogu kasnije u životu imati veći rizik od kroničnih bolesti.
Istraživač Alp Aytuglu je istaknuo kako su očekivali da će dinamika cijele obitelji – i majke i očevi – utjecati na razvoj djeteta, no u ovom se slučaju pokazalo da je utjecaj očeva bio izraženiji.
Prema njegovim riječima, kada je ponašanje oca u zajedničkim interakcijama negativno, ta se negativnost može “preliti” na cijelu obiteljsku atmosferu i dugoročno utjecati na zdravlje djeteta.

“Hipoteza o ranjivosti očeva”
Istraživači su predložili i tzv. hipotezu o ranjivosti očeva. Ona sugerira da očevi mogu snažnije reagirati na stres u partnerskom odnosu, što potom utječe na cijelo kućanstvo – uključujući i zdravlje djece.
Drugo moguće objašnjenje jest da bebe često provode više vremena nasamo s majkama, pa se ponašanje očeva u zajedničkim situacijama više ističe i ima snažniji učinak.
Znanstvenici također ističu važnost roditeljskog dopusta, koji bi omogućio i očevima da provedu više vremena s djecom u najranijoj dobi.
Važno je ne donositi preuranjene zaključke
Stručnjaci koji nisu sudjelovali u istraživanju naglašavaju da ova studija pokazuje povezanost, ali ne dokazuje izravnu uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja roditelja i zdravstvenih ishoda djece.
Također, većina obitelji uključenih u istraživanje bila je bijele rase, srednje klase i s dva roditelja, što znači da se rezultati ne mogu automatski primijeniti na sve obitelji.
Što vi možete naučiti iz ovoga?
Ova studija ne znači da su važni samo očevi, a ne majke. No, pokazuje koliko je važno da oba roditelja budu emocionalno prisutna i uključena u rani razvoj djeteta.
Angažirani i podržavajući očevi mogu pozitivno utjecati ne samo na emocionalnu klimu u obitelji, već i na dugoročno tjelesno zdravlje svoje djece.
Drugim riječima – roditeljstvo je timski posao, a svaka vaša interakcija s djetetom može imati dugotrajan učinak.
Pročitajte i ove članke:
- Očinstvo: Psihologinja otkriva kako se muškarci suočavaju s novom životnom ulogom
- Uloga oca u odgoju djeteta: Njegova odsutnost koči adekvatni razvoj djeteta! Psihologinja otkriva zašto je važnija nego što se misli
- Zašto su neki očevi više zaštitnički nastrojeni prema svojim kćerima?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Nisu bezazlene: 12 popularnih namirnica koje mogu postati otrovne
- Tomislav Stanić
- 2 min čitanja
- Edwards, I. (2026). Dad’s Early Bond May Affect a Child’s Health Years Later, Study Finds. MedicineNet.
- Aytuglu, A. i sur. (2025). Longitudinal associations between father– and mother–child interactions, coparenting, and child cardiometabolic health. Health Psychology.