Moždani udar može pogoditi svakoga i u bilo kojem trenutku te ostavlja duboke posljedice na svakodnevni život.

Povodom Dana crvenih haljina, tj. podizanja svijesti o specifičnostima moždanog udara kod žena Andrijana Anić-Antić i Silvija Božičević otvoreno su podijelile svoja iskustva s ovim izazovnim zdravstvenim stanjem – od trenutka kada je udar promijenio njihove živote, preko procesa fizičkog i psihičkog oporavka, pa sve do prilagodbe novim životnim okolnostima.

“Sve se dogodilo u trenu!”

Andrijana se prisjetila trenutka kada je moždani udar promijenio njezin život:

Bilo je to jedno jutro kada sam se spremala za posao. Osjetila sam neobičnu ošamućenost, a ubrzo su mi se desna ruka i noga potpuno oduzele. U tom trenutku nisam ni shvatila što se događa, već sam razmišljala kako ću s oduzetim udovima stići biciklom na posao.

Srećom, u hodniku me dočekala mama i odmah pozvala hitnu. Već tada sam gubila sposobnost razgovijetnog govora, ali sam bila potpuno svjesna svega.

Danima prije osjetila je bol u području vrata i tjemena, ali nije naslućivala što slijedi.

U bolnici su mi rekli da je riječ o disekciji karotide, što je zapravo spontana pukotina na krvnoj žili koja je uzrokovala moždani udar. Nisam imala nikakve traume ili naglih pokreta koji bi to izazvali.

Zahvaljujući brzoj reakciji hitne i mogućnosti trombektomije, oporavak je bio nevjerojatan. Već nakon zahvata povratila sam osjet u ruci i nozi te ponovno mogla razgovijetno komunicirati. Bila sam presretna.

Fizički oporavak bio je brz.

Nakon samo nekoliko dana u bolnici ponovno sam stajala na noge. Ipak, psihički oporavak još uvijek traje. Moždani udar nosi sa sobom strah i nelagodu koji vas prate još dugo nakon što fizički stanete na noge.

Priznaje kako joj je obitelj bila najveća podrška:

Prvih mjeseci netko je uvijek bio uz mene, čak su otkazali planove za putovanja kako bi se fokusirali na moju rehabilitaciju. Čak su i kolege na poslu pokazale veliko razumijevanje.

Promjene koje život donosi

Iako moždani udar nije drastično promijenio Andrijanine životne navike, donio je dodatni oprez:

Strah je i dalje prisutan. Često izbjegavam dulje biti sama ili razmišljati o putovanjima. Ipak, vjerujem da će s vremenom taj osjećaj nestati.

Prehrana je također doživjela određene promjene.

I dalje volim slatkiše, ali sada pazim na količinu. Više razmišljam o onome što unosim u tijelo i trudim se jesti voće, povrće i zdrave masnoće.

Što se tiče tjelesne aktivnosti, morala je prilagoditi pokrete zbog specifičnih okolnosti:

Izbjegavam nagle pokrete vrata i radim vježbe razgibavanja, no svjesna sam da bih trebala uvesti više umjerenih i korisnih aktivnosti.

Tu je i psihički oporavak koji ide korak po korak:

Stanje općeg mira i bezbrižnosti kakvo sam imala prije moždanog udara još uvijek nije tu, ali vjerujem da će se vratiti.

Život nakon moždanog udara

Odnosi s obitelji i prijateljima nisu se promijenili, ali svi sada više brinu. Društveni krug ostao je isti, a Andrijana se oslanja na razgovore s kolegama koji su prošli slično iskustvo.

Najviše pažnje posvećuje izbjegavanju situacija koje bi mogle opteretiti njezine krvne žile.

Iako moj moždani nije bio povezan s kolesterolom, trudim se paziti na prehranu i uživati u malim stvarima, poput jutarnje kave bez kofeina.

Andrijana na temelju svojeg iskustva savjetuje:

Rekla bih svima da počnu razmišljati o zdravlju, barem kroz smanjenje nezdravih navika. Čak i ako se osjećate zdravo, budite nježni prema svojem tijelu, posebno prema glavi i vratu. Mali trzaj ili neprirodan položaj mogu napraviti veliku štetu.

Za kraj, Andrijana poručuje da je najviše motivira pomisao na sve lijepe trenutke koji je još čekaju:

Život je nevjerojatno žilav, ali i krhak. Naučila sam ga cijeniti još više.

“Sve se dogodilo iznenada, bez upozorenja!”

Silvija Božičević, koja je doživjela moždani udar prije godinu i pol, podijelila je svoje iskustvo o borbi, oporavku i životu nakon tog dramatičnog događaja:

Moždani udar došao je sasvim iznenada, bez ikakvih simptoma. Bilo je to na kraju radnog dana, na poslu u Zagrebu, dok sam planirala otići na kavu prije povratka kući u Kutinu.

Odjednom mi je pozlilo – počelo je blagom glavoboljom, zamućenim vidom i gubitkom ravnoteže. Voda, koja mi obično pomaže, ovog puta nije imala učinka. Shvatila sam da nešto nije u redu, ali nisam znala što.

Ključnu ulogu u njezinu spašavanju odigrali su kolege na poslu.

Iako sam ih uvjeravala da ću biti dobro, oni su odmah prepoznali ozbiljnost situacije i pozvali hitnu pomoć. Na tome sam im neizmjerno zahvalna jer je brza reakcija bila presudna.

Silvija se djelomično sjeća pregleda nakon dolaska u bolnicu, ali pravi razmjeri događaja postali su joj jasni tek kasnije:

Od te noći sjećam se samo dijelova – oduzimanja desne strane tijela, nemogućnosti govora i hitnih odlazaka na magnetsku rezonancu.

Usprkos teškom moždanom udaru, Silvija je imala sreće.

Dva puta tijekom noći spašavan mi je život, ali zahvalna sam što nemam teže posljedice. Mogu hodati i govoriti, no posljedice su ipak tu – stalni umor, nesanica i povremena zaboravljivost.

Dodaje kako te “nevidljive” posljedice itekako utječu na kvalitetu života.

Još uvijek se prilagođavam ovom novom stanju. Iako možda djeluje bezazleno, konstantan umor značajno poremećuje svakodnevicu.

Bez podrške obitelji, prijatelja i kolega oporavak bi bio daleko teži, ističe Silvija. Poruke i pozivi dragih ljudi davali su joj snagu u najtežim trenucima, iako tada nije imala snage odgovarati na njih.

To je jedan od razloga zašto danas živim normalan život s minimalnim posljedicama.

Promjene u životnim navikama

Iako se Silvijin život značajno promijenio, priznaje da se još uvijek prilagođava:

Najviše pažnje posvećujem odmoru. Prehranu sam djelomično prilagodila – trudim se jesti kuhane obroke kadgod mogu, ali još uvijek nisam u punoj snazi za veće promjene.

Što se tiče tjelesne aktivnosti, Silvija planira krenuti sa šetnjama.

Nikad nisam bila sportski tip, ali sada gledam na to drugačije. Moram se postupno prilagoditi i uvesti lagane aktivnosti.

Moždani udar je Silviji promijenio način na koji pristupa stresnim situacijama.

Sada više nego ikad primjećujem koliko je stres prisutan u svakodnevnom životu. Trudim se izbjegavati stresne situacije, no to nije uvijek moguće. Ipak, učim prepoznavati granice svojeg tijela i ne prelaziti ih.

Odnosi i društvena podrška

Silvija priznaje da su se odnosi s nekim ljudima promijenili:

Obitelj je proživjela veći šok od mene jer ja nisam bila svjesna situacije. S druge strane, neki prijatelji zaboravljaju što mi se dogodilo jer hodam i govorim normalno, ali posljedice su tu i dublje su nego što izgledaju.

Silvija se uključila u kampanju Dan crvenih haljina s ciljem podizanja svijesti o moždanom udaru kod žena:

Brzina reakcije ključna je za preživljavanje i oporavak. Upoznala sam žene koje sudjeluju u kampanji, i mislim da ćemo jedna drugoj biti podrška.

Iako joj je žao što ne postoje organizirane grupe podrške za osobe koje su doživjele moždani udar, Silvija vjeruje da zajednička iskustva mogu puno pomoći.

Život nakon moždanog udara – slušanje tijela

Silvija je istaknula kako joj je najveći izazov nesanica koja traje od moždanog udara, ali sada sluša svoje tijelo:

Naučila sam stati kad osjetim umor i odvojiti vrijeme za odmor. Nekad bih išla dalje, preko svojih granica, ali sada to više ne radim.

Ističe važnost prepoznavanja simptoma moždanog udara i brzog djelovanja:

Želim da se što manje ljudi nađe u mojoj situaciji. Reagirajte na vrijeme – to vam može spasiti život.

Pročitajte i ove članke:

• Ana-Maria je imala dva moždana udara s 23 godine: “Sjećam se da sam bila svjesna da se nešto događa sa mnom, ali nisam mogla pozvati pomoć i objasniti što osjećam”
• Simptomi moždanog udara kod žena koje će imati jedna od pet
• 5 faktora rizika za moždani udar koje žene trebaju znati.

• Andrijana Anić-Antić
• dan crvenih haljina
• moždani udar - iskustva
• Silvija Božičević
• život nakon moždanog udara