Od početka pandemije COVID-a sve se više maloljetnika liječi od anoreksije i bulimije, upozorava psihijatar Ivan Begovac iz KBC-a Zagreb gdje su na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu kao najmlađu pacijenticu liječili devetogodišnjakinju oboljelu od anoreksije.

Prof. Begovac, pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, je u razgovoru za HINA-u rekao:

U Hrvatskoj imamo povećan broj slučajeva poremećaja jedenja u zadnje tri godine. Vjerojatno je to povezano s nesigurnošću djece i mladih u pandemiji, disfunkcionalnošću roditelja, te većim utjecajem štetnih sadržaja s interneta.

Problem je većinom neprepoznat, iako je riječ o ozbiljnim psihičkim poremećajima, dodao je.

Kliničku sliku anoreksije nervoze obilježava iskrivljena slika vlastitog tijela i loše samopoštovanje kao i ulaganje ogromnih napora za postizanje pothranjenosti. Tipična je dob za početak anoreksije nervoze oko 14 godina, mada su na Rebru imali i slučaj djevojčice u dobi od samo devet godina.

Drugi poremećaj jedenja – bulimiju nervozu – uzrokuje slična iskrivljena slika vlastitog tijela, no prate je epizode prejedanja, restrikcija i izazivanja povraćanja. Tipično bulimija počinje malo kasnije od anoreksije, negdje oko 17. godine.

Pročitajte članak “Anoreksija i bulimija – uzroci, simptomi i liječenje“.

I anoreksija i bulimija nervoza, kaže Begovac, često su praćene dodatnim psihičkim komorbiditetima, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, depresijom ili pak samoozljeđujućim ponašanjem.

Nije lako odrediti dominantan uzrok, jer se govori o čitavom mozaiku utjecaja od genetskih predispozicija i intrapsihičkih razloga do interpersonalnih problema i socio-kulturnog utjecaja, a ne smije se prešutjeti ni utjecaj društvenih mreža.

Pročitajte članak “Utjecaj društvenih mreža na mlade“.

Većinom obolijevaju djevojčice, ali ni dječaci nisu izuzeti 

Nakon pandemije COVID-a u svijetu se naglo povećao broj novooboljelih, o čemu posebno pišu britanske studije. Na tom je tragu Velika Britanija uložila dodatna financijska sredstva za dijagnostiku i liječenje poremećaja jedenja kod adolescenata, za veću dostupnost zdravstvene skrbi i veći broj stručnjaka, no u Hrvatskoj je taj problem ostao neprepoznat.

U svjetskoj literaturi prevalencija anoreksije u dobi od 19 do 20 godina iznosi oko 1,7 % za ženske osobe, dok je za muške osobe 0,1 %. Za bulimiju je u mlađih ženskih osoba 1 – 1,5 %.

Međutim, zadnjih se godina bilježi kontinuirani porast ovih poremećaja, ističe Begovac te napominje da je dječje psihijatrijsko liječenje osoba s poremećajima jedenja jedan od najsloženijih oblika liječenja uopće u dječjoj psihijatriji.

Maloljetnicima s poremećajima jedenja u Zagrebu pomoć se pruža u KBC-u Sestre milosrdnice gdje se roditelji, u slučaju naglog somatskog pogoršanja, mogu javiti s djecom u hitnu pedijatrijsku službu.

Uz početnu pedijatrijsku dijagnostiku i liječenje obavlja se i dječja psihijatrijska dijagnostika. No, Begovac kaže da se nerijetko odugovlači, zbog trenutno prevelikog opsega posla i s drugim dječjim psihijatrijskim stanjima (anksiozni poremećaji, depresija, samoozljeđujuće ponašanje, navala suicidalnih misli, povećano nasilje u obitelji). 

Psihijatrijski aspekt liječenja anoreksije i bulimije dostupan je i na Rebru, gdje je 2014. otvoren stacionarni odjel dječje psihijatrije, tako da postoji i mogućnost stacionarnog psihoterapijskog liječenja.

Begovac ističe kako u zadnje vrijeme postoji sve veća inicijativa različitih udruga, kao i privatnih terapeuta, no otvoreno je pitanje kontrole kvalitete djelatnosti u privatnom sektoru.

Rana faza liječenja znači bolje uspjehe od 70 do 80 %

U svakom slučaju, u svim dijelovima Hrvatske dijagnostiku i liječenje poremećaja jedenja može se potražiti u KBC-ovima. No, uvelike bi pomoglo otvaranje dodatnih dječjih psihijatrijskih kreveta. Trenutno ih je u cijeloj zemlji oko 60, iako stručne procjene govore da ih treba biti najmanje 120. 

Liječenje anoreksije i bulimije kod maloljetnika je kombinirano pedijatrijsko, psihijatrijsko i psihoterapijsko. Od psihijatrijskih metoda se preferiraju psiho-socijalno liječenje, individualni i grupni rad, kao i rad s roditeljima, te po potrebi, dodatno medikamentno liječenje.

Begovac naglašava:

U većini liječenih slučajeva dolazi do poboljšanja obrasca jedenja i restitucije pothranjenosti, no teže se korigiraju loša slika o sebi i drugi psihički simptomi.

Kao i kod većine drugih bolesti, ako liječenje počne u ranoj fazi, ishodi su bolji, od 70 do 80 %.

Blaži oblici bolesti nekada prolaze samo ambulantno liječenje i nakon nekoliko mjeseci se stabiliziraju.

Teži oblici se normaliziraju uz dugotrajniju terapiju koja traje godinama. Manji broj slučajeva prelazi i u punoljetnu dob, i tada se obično radi o težim kliničkim slikama, koje zahtijevaju daljnju internističku i psihijatrijsku pomoć u odrasloj dobi.

Upravo liječenjem anoreksije i bulimije bavi se dijelom i sveučilišni udžbenik Dječja i adolescentna psihijatrija, koji je nedavno uredio prof. Begovac. Objavljen je  2021. isključivo u elektroničkom izdanju, te je besplatno dostupan na internetskoj stranici Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Begovac zaključuje:

Vrlo smo ponosni što od travnja 2021. do danas ovaj link ima više od 10.000 pregleda, a udžbenik je preuzet više od 5.000 puta.

Pročitajte članak “Oblik tijela otkriva rizik od razvijanja poremećaja u prehrani“.