Pseudoartroza: Kako prepoznati da prijelom nije zacijelio?

Pseudoartroza

Prijelom kosti u većini slučajeva završava potpunim cijeljenjem i povratkom normalne funkcije. No, ponekad se dogodi da proces zarastanja zastane ili potpuno zakaže. U takvim situacijama nastaje pseudoartroza, stanje koje se u medicini opisuje kao “lažni zglob”.

Pseudoartroza – značenje pojma

Izraz pseudoartroza doslovno potječe iz grčkog jezika – pseudo” (lažno) i “arthrosis” (zglob).

Time se opisuje stanje u kojem se na mjestu prijeloma umjesto čvrste koštane strukture razvije pokretna, nestabilna veza koja funkcionalno podsjeća na zglob, ali nema njegovu biološku i mehaničku stabilnost.

Jednostavno rečeno, riječ je o situaciji kada slomljena kost ne zarasta, i to ni nakon razdoblja koje je višestruko dulje od očekivanog vremena cijeljenja.

Kako nastaje pseudoartroza?

Normalno cijeljenje kosti prolazi kroz nekoliko faza – upalu, stvaranje koštanog kalusa i remodeliranje.

Ako se bilo koja od tih faza poremeti, dolazi do sporog zarastanja kostiju, a u najtežem obliku i do nesrastanja kostiju što može dovesti do pseudoartroze.

pseudoartroza ključne kosti
FOTO: Shutterstock

Najčešći uzroci uključuju:

Simptomi pseudoartroze

Simptomi se razvijaju postupno i često se zanemaruju:

  • trajna bol na mjestu prijeloma
  • osjet nestabilnosti ili “pomicanja” kosti
  • otok i osjetljivost
  • nemogućnost punog opterećenja ekstremiteta
  • smanjena funkcija i snaga.

Pacijenti često primjećuju da, iako je prošlo mnogo vremena od ozljede, stanje se ne poboljšava – klasičan znak da slomljena kost ne zarasta.

Najčešća mjesta nastanka pseudoartroze

Ovo su najčešća mjesta nastanka:

  • skafoidna kost šake (pseudoartroza skafoidne kosti) – jedna od najčešćih lokalizacija pseudoartroze; skafoid ima specifičnu i ograničenu opskrbu krvlju, osobito u proksimalnom dijelu, zbog čega prijelomi lako ostanu nezarasli; često se početno zamijene za uganuće ručnog zgloba, što odgađa liječenje
  • pseudoartroza ključne kosti – najčešće se javlja u srednjoj trećini ključne kosti; razvija se kod pomaknutih prijeloma ili nedovoljne imobilizacije, a očituje se boli, deformacijom i slabošću ramenog obruča
  • pseudoartroza tibije (potkoljenice) – tibija je posebno sklona pseudoartrozi zbog slabe zaštite mekih tkiva i čestih otvorenih prijeloma; infekcije i loša stabilnost dodatno povećavaju rizik, a liječenje je često dugotrajno i kompleksno
  • pseudoartroza femura (bederene kosti) – javlja se nakon visokotraumatiziranih prijeloma ili kod starijih osoba s osteoporozom; zbog velikih opterećenja pri hodu, stabilna osteosinteza je ključna za uspješno cijeljenje
  • vrat femura – posebno rizična zona zbog osjetljive vaskularizacije; ako se prijelom ne stabilizira pravovremeno, dolazi do poremećaja cijeljenja, što može završiti pseudoartrozom ili avaskularnom nekrozom
  • humerus (nadlaktična kost) – pseudoartroza se često javlja u dijafizi humerusa; razlog je pokretljivost ramena i teško održavanje stabilne imobilizacije, što dovodi do trajne boli i slabosti ruke
  • ulna i radius (podlaktica) – osobito su rizični istodobni prijelomi obje kosti podlaktice; ako se ne postigne dobra anatomska stabilnost, dolazi do poremećaja rotacije i neadekvatnog cijeljenja
  • baza V. metatarzalne kosti – vrlo poznato rizično mjesto, osobito kod tzv. Jones prijeloma; nalazi se u području slabije prokrvljenosti i stalnog opterećenja pri hodu, zbog čega su česti sporo zarastanje kostiju i razvoj pseudoartroze
  • talus (skočna kost) – talus ima ograničenu opskrbu krvlju i sudjeluje u prijenosu težine tijela; prijelomi često rezultiraju dugotrajnim cijeljenjem i povećanim rizikom pseudoartroze
  • kalkaneus (petna kost) – kompleksni prijelomi kalkaneusa mogu dovesti do poremećenog cijeljenja, osobito ako je narušena biomehanika stopala ili dođe do infekcije
  • kralješci – rjeđe mjesto pseudoartroze, ali se može javiti nakon operacija kralježnice, kod nestabilnih prijeloma ili infekcija; očituje se kroničnom boli i nestabilnošću segmenta
  • zdjelica – pseudoartroza zdjeličnih kostiju javlja se uglavnom kod teških, višestrukih prijeloma; zbog složene anatomije i opterećenja, cijeljenje može biti dugotrajno i nepotpuno.
slomljena kost ne zarasta
FOTO: Shutterstock

Mogućnosti liječenja

Liječenje pseudoartroze gotovo uvijek zahtijeva individualni pristup. Ovisno o uzroku i lokalizaciji, koriste se:

  • kirurška stabilizacija (ploče, vijci, čavli)
  • presađivanje kosti (autologni koštani transplantat)
  • biološki stimulansi cijeljenja (faktori rasta)
  • liječenje eventualne infekcije
  • fizikalna terapija i rehabilitacija.

Cilj liječenja je ponovno pokrenuti proces cijeljenja i osigurati stabilnost kako bi se kost mogla remodelirati.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu