Preponska kila ili ingvinalna hernija (bruh) se javlja kada meko tkivo, obično dio membrane ili dio crijeva, prolaze kroz otvor u trbušnom zidu u preponski kanal (prolaz kroz koji ubrzo nakon rođenja sjemenici silaze iz trbuha u mošnje).

Hernija (kila/bruh) je izbočenje peritoneuma (trbušne maramice) kroz kongenitalni ili stečeni otvor, koje trajno ili prolazno sadržava dijelove trbušnih organa; ili pak mekih tkiva kroz preponski kanal.

Kada je hernija posljedica slabljenja otvora, naziva se prirođena ili indirektna hernija, a kada crijeva probiju kroz dno preponskog kanala, poremećaj se naziva stečena ili direktna hernija.

Najčešća vrsta hernije (75%) je ingvinalna hernija, a kod muškaraca se javlja 4 puta češće nego kod žena.

Ako je izbočenje trbušnog sadržaja pod kožom, govorimo o vanjskoj herniji. Kada do protruzije dolazi u unutrašnjosti trbušne šupljine, radi se o unutarnjoj herniji.

Nastala izbočina može biti bolna, pogotovo kada kašljete, dižete ili nosite teške predmete.

Ingvinalna hernija ne mora nužno biti opasna. Međutim, može dovesti do po život opasnih komplikacija. Iz tog razloga, vaš liječnik će vjerojatno preporučiti operaciju jer se ingvinalna hernija razvija, odnosno postaje bolna i sve veća. 

Preponska kila kod žena, muškaraca i djece

Preponska kila kod žena (bruh kod žena) je rijetka pojava. Bruh se kod žena najčešće javlja kao posljedica slabosti trbušnih mišića.

Dodatni napor i pritisak na trbuh može povećati rizik za nastanak bruha kod žena. Primjerice, starije žene kod kojih mišićni tonus slabi imaju povećan rizik od preponske kile prilikom podizanja tereta. 

Prekomjerna težina i trudnoća vodeći su uzročnici bruha kod žena. Simptomi kod žena obično izostaju, a oteklina je manja nego kod muškaraca. Kod žena češća je pojava kila u pupčanom području (pupčana kila) radi trudnoće i popratnog povećanja intraabdominalnog tlaka.

Preponska kila kod muškaraca je česta pojava, djelomično i zbog anatomije muškog tijela. Kod muškaraca preponska kila može biti nasljedna.

Bruh kod muškaraca može biti prisutan odmah pri rođenju, a može se pojaviti i kasnije tijekom života.

Bruh se kod muškaraca obično javlja prilikom podizanja nekog težeg predmeta ili izlaganja većem fizičkom naporu.

Pretpostavlja se da je kila kod muškarca češća pojava zbog prirode poslova kojima se muškarci bave kao i sportskim aktivnostima tijekom slobodnog vremena.

Preponska kila kod djece koja se pojavljuje već pri rođenju može ukazivati na urođenu slabost trbušnih mišića.

Bruh kod djece postaje vidljiv tek kada plaču, kašlju ili se naprežu tijekom obavljanja velike nužde. U brojnim slučajevima ingvinalne kile primjećuju se kao povećanje volumena u preponskom području, koje se može pojaviti kod dojenčadi i starije djece.

Rizik od nastanka preponske kile je prijevremeno rođenje dok se testisi još nisu spustili iz trbuha u skrotum. Razvija se kod 1 – 5% dojenčadi, a kod dječaka je vjerojatnost za razvoj kile 10 puta veća nego kod djevojčica. Javljaju se kod 30% prerano rođene djece jer do porođaja dolazi prije prirodnog završetka zatvaranja ovojnice unutar koje se testis spušta u mošnje.

Postoje različite vrste ingvinalnih kila, a kod djece je najčešći tip indirektni kod koje postoji komunikacija ili „kanal“ između abdomena i skrotuma kod dječaka ili između abdomena i labia majora (stidnice) kod djevojčica.

Ako primijetite preponsku kilu kod vašeg djeteta, hitno se javite liječniku koji će odrediti vrstu intervencije. Radi sprječavanja mogućih komplikacija, dječji kirurzi preporučuju kirurški zahvat što je prije moguće, nakon dijagnoze.

Kod djece pojava bruha može biti praćena nervozom i plakanjem prilikom obavljanja nužde, kašljanja, kihanja ili dodirivanja ispupčenog mjesta. 

Uzroci preponske kile

Nastaje uslijed slabosti mišića i potpornih struktura ingvinalnog (preponskog) kanala uz povišenje intraabdominalnog tlaka. Prolazi tijkom cijelog ingvinalnog kanala i spušta se prema skrotumu (mošnjama).

Neki slučajevi preponske kile nemaju očiti uzrok. Drugi se javljaju još i kao rezultat sljedećeg:

• naprezanje tijekom pokreta crijeva i mokrenja,
• podizanje teških predmeta,
• tekućine u trbuhu,
• trudnoća (koju prati povećanje trbušnog tlaka),
• prekomjerna težina,
• naglo povećanje tjelesne težine,
• opstipacija (zatvor),
• kronični kašalj ili kihanje.

Kod mnogih ljudi, slabost trbušnog zida, koja dovodi do preponske kile, javlja se još pri rođenju. Ostale ingvinalne hernije razvijaju se kasnije u životu kada mišići oslabe zbog faktora poput starenja, napornih fizičkih aktivnosti ili kašlja, koje prati pušenje.

U preponi postoji prirođeni kanal (ingvinalni kanal) kroz koji kod muškaraca prolazi sjemenovod s krvnim žilama, a u žena ovalni ligament koji pridržava maternicu. Kroz taj kanal može se uvući i crijevo te se očitovati kao izbočenje u preponi.

Muškarci imaju veću vjerojatnost da imaju urođenu slabost uz ingvinalni kanal zbog načina na koji se razvijaju prije rođenja. Kod muških beba, testisi se formiraju u trbuhu, a zatim se premještaju niz ingvinalni kanal u skrotum.

Ubrzo nakon rođenja, ingvinalni kanal se zatvara gotovo u potpunosti, ostavljajući samo dovoljno prostora za sjemensku vrpcu, ali ne dovoljno da se testisi presele natrag u trbuh.

Ponekad se kanal ne zatvori ispravno ostavljajući tako oslabljeno područje. Uzrok preponske kile kod muškaraca je “slaba točka” nastala prilikom prolaza testisa, što objašnjava veću učestalost preponske kile u muškaraca.

Kod ženskih beba, postoje manje šanse da se ingvinalni kanal neće zatvoriti nakon rođenja.

Slabosti se također mogu pojaviti u trbušnoj stijenci kasnije u životu, pogotovo nakon ozljede ili kirurškog zahvata u trbušnoj šupljini.

Bez obzira postoji li kod vas slabost trbušne stijenke, dodatni povećani tlak/pritisak u abdomenu zbog naprezanja, dizanja tereta, trudnoće ili prekomjerne tjelesne težine, može uzrokovati preponsku kilu.

Preponska kila – simptomi

Neke preponske kile, odnosno ingvinalne hernije, ne uzrokuju nikakve simptome, asimptomatske su. Vrlo često se otkrije tijekom rutinskog pregleda. Međutim, često možete vidjeti i osjetiti oticanje, to jest izbočenje (stvaranje kile).

Razvija se u preponskom području i često se proširuje na obje strane tijela (jednostrana i obostrana preponska kila).

Izbočina je obično vidljivija kada stojite uspravno, posebice kada kašljete ili se naprežete. Smanjuje se kada je osoba u ležećem položaju (sadržaj zbog svoje težine klizi prema natrag i naprijed).

Znakovi i simptomi ingvinalne hernije uključuju:

• bezbolno nabreknuće u preponi i/ili mošnjama,
• oticanje u području s obje strane stidne kosti,
• bol ili nelagodu u području prepona, pogotovo kada se naginjete, kašljete ili dižete teret,
• slabost i osjećaj pritiska u preponama,
• bol i oticanje oko testisa,
• pojavu kile s obje strane pubične kosti ili pojavu s jedne strane pubične kosti,
• osjećaj trnjenja udova (posljedica kompresije živaca preponske regije),
• moguće probleme s mokrenjem i stolicom.

Ukliještena kila je po život opasno stanje jer se radi o zaustavljenom dotoku krvi.

Simptomi ukliještene kile su: 

• mučnina i povraćanje,
• povišena tjelesna temperatura,
• iznenadna bol koja se konstantno pojačava,
• kila počinje oticati te može poprimiti modru ili crvenu boju.

Ako vam se pojave simptomi ukliještene kile, hitno potražite medicinsku pomoć.

Studija objavljena u poznatom znanstvenom časopisu The American Journal of Surgery naglašava važnost preciznog praćenja pacijenata s ingvinalnom hernijom. Osim sredstava za odabir najprikladnijeg operativnog postupka, kirurzi moraju biti oprezni pri procjeni prognoze mogućih postoperativnih simptoma te vremena oporavka.

Pažljivo praćenje je neophodno za provjeru stvarnih rezultata korištenih kirurških tehnika, a takav slijed podrazumijeva da je kirurg dugoročno posvećen ispitivanju svojih pacijenata kao i razumijevanju, snimanju i upućivanju na točno pronađene anatomske i funkcionalne nedostatke koji se mogu pojaviti tijekom zdravstvenog stanja pacijenta.

Kod sumnje na ingvinalnu herniju osoba treba pregled specijalista kirurga. Dijagnoza se postavlja jednostavnim fizikalnim pregledom u stojećem i ležećem položaju. Ako se hernija ne vidi i ne opipa, liječnik će vas zamoliti da se nakašljete ili da napnete trbušne mišiće. Osim kirurškog fizikalnog pregleda nisu potrebne dodatne pretrage za postavljanje dijagnoze hernije.

Preponska kila – liječenje

Ako je vaša ingvinalna hernija mala i ne stvara vam probleme, liječnik vam može preporučiti „sjedi i čekaj“ pristup. Povećanje kile i prisutnost boli obično zahtijeva operaciju kako bi se uklonila nelagoda i kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije.

Kod male preponske kile se preporučuje kontinuirano praćenje stanja i nošenje elastičnih pojaseva s pelotama za preponsku kilu (jednostrani ili obostrani). 

Konzervativni pristup u kojem se osobi preporučuje nošenje pojasa (pojas neće izliječiti kilu) obično se preporučuje onima koje zbog nekog zdravstvenog razloga nisu kandidati za operaciju. 

Operativne zahvate možemo podijeliti na tenzijske, bestenzijske i laparoskopske. Svrha kirurškog liječenja je zatvaranje kilnog otvora operativnim putem kako bi se spriječile buduće komplikacije.

Tenzijski zahvati se izvode navlačenjem okolnog tkiva na kilni otvor nakon čega se stvara ožiljak koji sprječava povratak kile.

Bestenzijske tehnike se izvode uz pomoć sintetičkog kirurškog materijala načinjenog u obliku mrežice. Mrežice su tako čvrste da odmah po ugradnji omogućuju povratak normalnim aktivnostima uključujući i sport.

Ova metoda je novija metoda te se primjenjuju različite mrežice načinjene od sintetičkog materijala, koje se fiksiraju posebnim ljepilom kako bi postoperativna bol bila što manja. Pri ovoj metodi se dobiva kvalitetan efekt uz smanjeni postotak ponovnog pojavljivanja hernije.

Nadalje, znanstveni časopis The American Surgeon donosi studiju koja potvrđuje da su u protekla dva stoljeća metode liječenje ingvinalne hernije često proučavane i zato su tehnike liječenja usavršene. Istraživanja su pokazala da je u 3019 prijavljenih slučajeva primarnih ingvinalnih hernija bilo manje od 0,2% stope recidiva ili neznatnih infekcija.

Čini se da su nove metode liječenja donijele sa sobom brojne prednosti koje daju potrebnu sigurnost prilikom ovakvih kirurških zahvata.

Operacija preponske kile – laparoskopija

Operacija ingvinalne hernije je vrsta operacije koja se najčešće izvodi u općoj kirurgiji.

Za ovu vrstu operacije endoskop je spojen na kameru koja se postavi kroz mali otvor iznad pupka. Dva dodatna mala reza se naprave u području donjeg dijela trbuha. Defekt trbušne stijenke se pokrije mrežicom koja se pričvrsti metalnim, titanskim ili nitinolskim kvačicama.

Kao i kod otvorene operacije, moguće su komplikacije krvarenja ili infekcije. Ovi rizici su manji, kao i rizici od ozljede živaca ili vjerojatnosti ponovnog pojavljivanja kile (recidiva).

Nakon operacije osobe obično imaju manje ili nikakve bolove i ranije ustaju. Ovakva operacija osobito se savjetuje kod ponovnog pojavljivanja kile (recidiva nakon operacije), kao i obostranih kila.

Grupa američkih autora donosi studiju objavljenu u znanstvenom časopisu Cochrane Database of Systematic Reviews u kojoj je proučavala laparoskopsku tehniku liječenja.

Iako su mnoge studije istraživale relativne prednosti i potencijalne rizike laparoskopske kirurgije za liječenje ingvinalne hernije, većina pojedinačnih istraživanja imala je premalen uzorak kako bi pokazala jasne prednosti jedne vrste kirurškog zahvata nad drugom.

Ovaj znanstveni pregled je pokazao da laparoskopski zahvat traje dulje i ima ozbiljnije komplikacije u odnosu na visceralne i vaskularne ozljede, ali oporavak je brži s manjim brojem bolnih simptoma i bez pojave ukočenosti.

U ovom minimalno invazivnom postupku, kirurg djeluje kroz nekoliko malih rezova u abdomenu. Mala cijev opremljena kamerom umeće se u jedan rez. Kirurg umeće sitne instrumente kroz drugi rez popravljajući herniju pomoću sintetičke mrežice. Ova operacija se izvodi pod općom anestezijom.

Neke studije pokazuju da laparoskopija može povećati rizik od komplikacija i recidiva nakon operacije. Laparoskopija ne može biti izbor za vas ako imate veliku kilu, ako ste imali operaciju prostate ili ako ne možete primiti opću anesteziju.

Kod bilo kojeg operativnog pristupa pacijenti trebaju izbjegavati fizičko naprezanje u periodu u kojem traje stvaranje ožiljka i zarastanje tkiva.

Nakon otprilike mjesec dana (najbolje nekoliko mjeseci) možete se vratiti uobičajenim životnim aktivnostima. Međutim, čak i nakon potpunog oporavka, veći fizički napori se trebaju izbjegavati.

Od metoda samopomoći možete koristiti lijekove protiv bolova koji se mogu nabaviti bez recepta poput ibuprofena. Na bolno područje možete dva puta dnevno staviti led ili vrećicu smrznutog graška. 

• bol u preponi
• ingvinalna hernija
• laparoskopska operacija
• prekomjerna tjelesna težina
• preponska kila
• pušenje

Učitaj više izvora