Osteomijelitis je upala koštanog tkiva s razaranjem koja može biti akutna ili kronična. Do infekcije može doći bakterijama ili gljivicama širenjem kroz krvotok.

Osteomijelitis može početi u samoj kosti ako je ozljeda kosti izložena klicama (ispod dubokih dekubitusa – rane koje nastaju od pritiska na određeni dio tijela ležanjem, sjedenjem, itd.). Također, nastaje hematogeno (od zaraženih tkiva ili proteza) ili preko otvorenih rana (otvoreni prijelomi ili operacije na kostima) u 80% slučajeva.

Kod djece, osteomijelitis najčešće zahvaća duge kosti noge i nadlaktice (javlja se u mekšim područjima, na oba kraja dugih kostiju ruku i nogu), dok je kod odraslih veća vjerojatnost za razvoj osteomijelitisa u kostima koje čine kralježnicu (kralješci). Ljudi koji imaju dijabetes mogu razviti osteomijelitis u kostima nogu, ako su im stopala inficirana.

Iako se smatrao neizlječivim stanjem, osteomijelitis se može uspješno liječiti. Kod većine ljudi je potrebna kirurška operacija kojom se uklanjaju dijelovi kosti koji su odumrli zbog infekcije, a zatim slijede jaki antibiotici koji se često daju intravenski. Liječenje traje najmanje 6 tjedana.

Uzroci osteomijelitisa

Većina slučajeva osteomijelitisa su uzrokovani bakterijom Staphylococcus – klicama koje se obično nalaze na koži ili u nosu i u potpuno zdravih osoba.

Klice se mogu prenijeti do kosti na razne načine, uključujući:

• Putem krvi – klice u drugim dijelovima tijela; npr., od upale pluća ili infekcije mokraćnog sustava – mogu putovati kroz krvotok do oslabljenog mjesta na kosti.
• Putem obližnje infekcije – teške ubodne rane mogu nositi klice duboko unutar vašeg tijela. Ako takva ozljeda postane zaražena, klice se mogu proširiti u obližnju kost.
• Izravnu kontaminaciju – takav slučaj se može dogoditi ako slomite kost tako teško da dio nje viri kroz kožu (otvoreni prijelomi). Izravna kontaminacija može se pojaviti tijekom operacije zamjene zglobova ili pak pri liječenju lomova.

Predisponirajući čimbenici su:

• ozljeda/trauma kosti,
• ishemija (smanjen dotok krvi) i
• strana tijela.

Čimbenici rizika su:

• starija životna dob,
• iscrpljenost,
• uremija (povišenje koncentracije ureje u krvi),
• hemolitična anemija i
• intravenozne ovisnosti.

Osteomijelitis – simptomi

Simptomi se obično razviju u toku dva ili tri dana.

Glavni simptomi su bolovi i krajnja osjetljivost zahvaćenog područja, naročito pri fleksiji obližnjeg zgloba. 

Akutni upalni proces uzrokuje:

• mršavljenje,
• malaksalost i
• povišenu tjelesnu temperaturu uz popratni edem (oteklinu), (eritem) crvenilo i osjetljivost na dodir.

Kronični upalni proces prate duboki koštani bolovi koji traju mjesecima ili čak godinama te osjetljivost na pritisak.

Kod djece, točnije kod dojenčadi, osteomijelitis je praćen plakanjem zbog bolova prilikom pomicanja zahvaćenog dijela tijela.

Ako je inficirana kost noge – dijete neće htjeti hodati, a ako ga prisilite da hoda, ono će šepati. Dijete će izgledati općenito bolesno, a stanje može biti praćeno i povišenom tjelesnom temperaturom.

Osteomijelitis kralježaka izaziva bolove u leđima i spazam mišića.

Ako se bolest ne počne liječiti, koža će u roku 3 dana pocrvenjeti i oteći. Osteomijelitis je rijedak u razvijenim zemljama.

Najčešće se javlja između 5. i 14. godine te se češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica. 

Znakovi i simptomi osteomijelitisa su:

• povišena tjelesna temperatura,
• razdražljivost ili pospanost kod djece,
• bol u području infekcije,
• oteklina, toplina i crvenilo na području infekcije.

Ponekad osteomijelitis ne uzrokuje nikakve znakove i simptome ili ima znakove i simptome koje je teško razlikovati od drugih problema.

Ako se bolest zanemari, bakterije se mogu proširiti i razmnožiti u krvi te uzrokovati sepsu. Mnogo je opasnija mogućnost, iako vrlo rijetka da će bakterije uništiti dio kosti i proširiti se na susjedni zglob. Tada može doći do potpune ukočenosti ili trajne deformacije tog zgloba.

Ako se infekcija proširi na površinu kože, onda dolazi do pojave apscesa iz kojeg se luči gnoj. Taj apsces ne može zarasti dokle god se ne izliječi osnovna infekcija.

Osteomijelitis – liječenje

Ako vaše dojenče ili dijete pokazuje znakove osteomijelitisa, odmah se obratite liječniku. Ako liječnik dijagnosticira osteomijelitis, dijete će morati biti zadržano na bolničkom liječenju.

Radi potrebe dijagnoze, napravit će se krvne pretrage i rendgensko snimanje zahvaćenog područja. 

Pri sumnji na osteomijelitis traži se kompletna krvna slika, CRP te radiogram zahvaćene kosti. CRP pokazuje povišene vrijednosti ako je prisutna infekcija. Ako su radiogrami nejasni ili su se simptomi tek javili, CT ili MR mogu otkriti abnormalnosti i ustanoviti dijagnozu.

Najčešći tretmani za osteomijelitis su antibiotici i kirurška operacija prilikom kojeg se uklanjaju dijelovi kostiju koji su zaraženi. Hospitalizacija je obično nužna.

Biopsija uzorka kostiju će vam otkriti uzročnika vaše infekcije, tako da vaš liječnik može izabrati i prepisati odgovarajući antibiotik.

Antibiotici se obično provode intravenozno u ruci najmanje četiri do šest tjedana.

Nuspojave mogu uključivati mučninu, povraćanje i proljev. Za ozbiljnije infekcije, terapija može biti pojačana i oralnim antibioticima.

Osteomijelitis – kirurgija

Ovisno o ozbiljnosti infekcije, operacija može uključivati jedan ili više od sljedećih postupaka:

• Čišćenje zaraženog područja – zaraženo područje oko kosti se otvara te se tako omogućuje odvod gnoja ili tekućine (nakupljene kao odgovor na infekciju).
• Uklanjanje oboljelih kosti i/ili tkiva – u postupku koji se naziva debridement, kirurg uklanja oboljelom zaraženu kost, uzimajući i malu marginu zdrave kosti kako bi se osiguralo da su sva zaražena područja uklonjena. Okolna tkiva, koja pokazuju znakove infekcije, također se uklanjaju.
• Vraćanje protoka krvi u kosti – vaš kirurg može popuniti svaku prazninu nastalu uklanjanjem dijela kosti ili tkiva drugim dijelom kosti ili tkiva, poput kože ili mišića iz drugog dijela vašeg tijela. Transplantant pomaže tijelu u oporavku oštećenih krvnih žila, a samim time se poboljšava i protok krvi.
• Uklanjanje stranih tijela – u nekim slučajevima, strana tijela, kao što su kirurške ploče ili vijci postavljeni tijekom prethodne operacije, moraju biti uklonjeni.
• Amputacija uda – kao posljednji izbor, kirurzi mogu amputirati zahvaćeni ekstremitet kako bi zaustavili daljnje širenje infekcije.

Najbolji lijek za osteomijelitis je prevencija. Svaki put kada se ozlijedite temeljito operite i očistite otvorene rane na koži. Koristite odgovarajuću zaštitnu robu pri obavljanju rizičnih poslova. 

• bol u zglobovima
• hiperbarična oksigenacija
• kosti
• osteomijelitis
• staphylococcus
• vrućica
• zdravlje kostiju
• zdravlje zglobova
• zglobovi