Hidrocefalus je proširenje moždanih komora (šupljina) viškom cerebrospinalnog likvora (tekućine).

Cerebrospinalna tekućina je bistra, bezbojna tekućina koja se nalazi u mozgu ili leđnoj moždini. Višak cerebrospinalne tekućine proširuje moždane komore i stvara pritisak u mozgu.

Pritisak koji nastaje povećanjem razine cerebrospinalne tekućine povezan s hidrocefalusom može oštetiti moždano tkivo i uzrokovati veća oštećenja moždanih funkcija.

Manifestacije su povećanje glave i atrofija mozga.

Premda se hidrocefalus može otkriti u bilo kojoj dobi, obično se pojavljuje kod dojenčadi i starijih osoba. Ako u razvitku ploda dođe do poremećaja opne koja obavija mozak ili je protok likvora blokiran, likvor se nakuplja u moždanim komorama.

Dijagnoza se kod novorođenčadi postavlja ultrazvukom, a kod starije djece i odraslih uz pomoć CT-a ili MR-a. 

Hidrocefalus se obično liječi kirurškim zahvatom.

Razina cerebrospinalne tekućine se može vratiti na normalnu razinu.

Kako bi se uspjela sanirati ostala oštećenja, kao što su funkcionalna oštećenja koja su nastala kao posljedica hidrocefalusa, često su potrebni razni drugi zahvati i intervencije.

Hidrocefalus – uzroci

Što je točan uzrok hidrocefalusa, još uvijek nije posve poznato. Pretpostavlja se da do hidrocefalusa dolazi zbog neuravnoteženosti između proizvedene količine cerebrospinalne tekućine i količine tekućine koja se apsorbira u krvotok. 

Kako dolazi do povećanog tlaka, tako mozak nabrekne. To se naziva hidrocefalus (“vodena glava”). Da bi se prilagodile toj oteklini, rahlo spojene kosti lubanje se rašire i rastave te je glava veća od normalne.

Cerebrospinalnu tekućinu proizvode tkiva koja oblažu komore mozga. Cerebrospinalna tekućina teče kroz komore međusobno povezanim kanalima i na kraju se ulijeva u prostore oko mozga i kralježnice gdje se apsorbira u krvne žile u tkivu koje se nalazi u blizini baze mozga. 

Cerebrospinalna tekućina ima vrlo važnu ulogu u funkcijama mozga:

• omogućava mozgu da pluta unutar lubanje, 
• amortizira udarce štiteći mozak od ozljeda – zaštita od mehaničkih udaraca, 
• uklanja otpadne tvari metabolizma mozga,
• stabilizira intrakranijalni tlak,
• podržava regulaciju vode i elektrolita potrebnih za organizam,
• osigurava postupak razmjene potrebnih tvari između mozga i krvi. 

Cerebrospinalna tekućina održava konstantan tlak (intrakranijalni) unutar mozga i tako kompenzira promjene krvnog tlaka u mozgu.

Višak cerebrospinalne tekućine u komorama se javlja zbog sljedećih uzroka: 

• Opstrukcija – najčešći je problem djelomična opstrukcija normalnog protoka tekućine (od jedne do druge komore ili od komore do drugih prostora oko mozga). 
• Loša apsorpcija – rjeđi problem s mehanikom koji omogućava krvnim žilama apsorbiranje cerebrospinalne tekućine, loša apsorpcija je često povezana s upalama moždanih tkiva koje su uzrokovane bolestima ili ozljedama. 
• Hiperprodukcija – pojavljuje se u slučaju da mehanizmi za proizvodnju cerebrospinalne tekućine proizvode tekućinu više i brže nego je to uobičajeno, odnosno više nego se može apsorbirati. 

Simptomi hidrocefalusa

Znakovi i simptomi hidrocefalusa variraju ovisno o godinama i razvoju bolesti.

Na početne stadije hidrocefalusa može se posumnjati već pri rođenju ako je opseg glave novorođenčeta značajno veći od prosjeka (350 mm). Ako je tako – glava se često mjeri tijekom prvih tjedana.

Hidrocefalus kod dojenčadi – uobičajeni znakovi i simptomi hidrocefalusa kod dojenčadi su:

• neuobičajeno velika glava (iznad prosjeka – 350 mm opseg),
• nagli porast veličine glave,
• plakanje i vrištanje, 
• ispupčena ili napetu fontanelu na vrhu glave,
• mučnina i povraćanje,
• letargija,
• pretjerana razdražljivost,
• slab apetit, 
• konvulzije,
• strabizam (greška položaja očiju, koje su normalno paralelne),
• oči koje su uperene prema dolje, 
• nedostatak mišićne mase ili snage pri odgovaranju na podražaj i očekivani rast. 

Hidrocefalus u mlađe i starije djece – uobičajeni znakovi i simptomi hidrocefalusa u mlađe i starije djece su:

• glavobolja,
• zamagljen vid ili pojava dvoslike, 
• abnormalno povećanje glave, 
• poteškoće pri buđenju i održavanju budnosti, 
• mučnina i povraćanje,
• nestabilnost i poteškoće s održavanjem ravnoteže, 
• slab apetit, 
• konvulzije,
• pretjerana razdražljivost, 
• promjena raspoloženja, 
• problemi s koncentracijom (loš uspjeh u školi),
• smetnje ili problemi s već naučenim vještinama (hodanje ili govorenje). 

Hidrocefalus kod odraslih – uobičajeni znakovi i simptomi hidrocefalusa za ovu grupu su:

• glavobolja,
• poteškoće pri buđenju i održavanju budnosti,
• loša koordinacija ili gubitak koordinacije ili ravnoteže,
• gubitak kontrole mjehura,
• česti nagon za mokrenjem,
• oštećenje vida,
• pad koncentracije i drugih vještina koje mogu utjecati na poslovnu i produktivnu učinkovitost.

Hidrocefalus kod starijih osoba – uobičajeni simptomi i znakovi hidrocefalusa među osobama starijim od 60 godina:

• inkontinencija, 
• čest nagon za mokrenjem, 
• gubitak pamćenja,
• nemogućnost rasuđivanja i razmišljanja, 
• poteškoće u kretanju, 
• gubitak koordinacije i ravnoteže, 
• motorička usporenost. 

Neurološki nalazi ovise o tome je li intrakranijalni tlak povišen, na što ukazuju navedeni simptomi.

Posljedice kroničnog povišenja intrakranijalnog tlaka mogu biti:

• prijevremeni pubertet (djevojčice),
• poremećaji učenja (poteškoće u usmjeravanju pažnje, razumijevanja i pamćenja podataka),
• poremećaji izvršnih funkcija (poremećaji s apstraktnim razmišljanjem, razumijevanje i organiziranje te planiranje informacija u svrhu rješavanja problema).

Kada je potrebno posjetiti liječnika?

Liječničku pomoć trebate potražiti prije svega ako sumnjate da dijete ili odrasla osoba ima hidrocefalus – ako se primijeti povećan opseg glave. 

Hitnu medicinsku pomoć potrebno je zatražiti ako dojenčad ili djeca dobiju sljedeće simptome:

• piskavi plač koji nalikuje vrištanju,
• probleme s dojenjem i hranjenjem, 
• neobjašnjivo često povraćanje, 
• nevoljko savijanje ili pomicanje vrata ili glave, 
• teškoće pri disanju, 
• konvulzije. 

Zatražite savjet liječnika prilikom prepoznavanja bilo kojih drugih znakova ili simptoma hidrocefalusa kod bilo koje dobne skupine.

Hidrocefalus je iznimno bitno prepoznati na vrijeme kako bi se bolesniku mogao pružiti odgovarajući tretman. 

Hidrocefalus – dijagnoza

Dijagnoza hidrocefalusa se postavlja ultrazvukom, prenatalno (od začeća do rođenja).

Na hidrocefalus se može posumnjati i nakon rođenja prilikom mjerenja opsega glave. U dojenčadi se može javiti izbočenje fontanele ili široko razmaknuće šavova kostiju lubanje.

Ako postoji sumnja na hidrocefalus, potrebno je napraviti slikovne pretrage CT i MR. CT glave ili UZV glave se koriste za praćenje razvoja poremećaja.

U slučaju da dođe do konvulzija (pojava epileptičkih napadaja), no vrlo rijetko, može se koristiti i EEG. 

Hidrocefalus – liječenje 

Liječenje hidrocefalusa ovisi o tome što je uzrok hidrocefalusa, o težini hidrocefalusa te o tome koliko je bolest uznapredovala.

Postoje dva načina kirurškog liječenja koji se mogu primijeniti u slučaju hidrocefalusa.

Ako hidrocefalus nije previše uznapredovao, može se ublažiti operacijom nakon rođenja. Novorođenčetu se daje opća anestezija, a u lubanji se izbuši mali otvor. U otvor se uvodi tanka cjevčica – jedan kraj cjevčice se uvodi u mozak, a drugi u glavnu krvnu žilu koja vodi u srce. Na taj se način likvor drenira (prazni) iz mozga u optok krvi.

Nakon te operacije veličina novorođenčetove glave se postepeno smanjuje na normalu.

Ugradnja šanta

Najčešći oblik liječenja hidrocefalusa je kirurško umetanje sustava odvodnje koji se zove šant (hidrocefalus pumpica). Sastoji se od dugačke, fleksibilne cijevi s ventilom koji se brine da tekućina iz mozga teče u pravom smjeru i pri odgovarajućoj brzini.

Jedan kraj cijevi je obično smješten u jednoj od moždanih komora. Cijev se zatim ispod kože usmjerava prema drugom dijelu tijela, gdje se višak cerebrospinalne tekućine lakše apsorbira, kao što su trbuh ili srčana komora.

Šant se u većini slučajeva zadržava tijekom cijelog života, a stanje se redovito prati. Vađenje šanta može biti vrlo riskantno zbog potencijalnog krvarenja.

Endoskopska ventrikulostomija treće moždane komore

Endoskopska ventrikulostomija je kirurški zahvat koji se može primijeniti pri liječenju hidrocefalusa. Kirurg koristi malu kameru koja mu omogućava direktan prikaz unutar mozga i radi rupu na dnu jedne od komora ili između komora, što omogućuje cerebrospinalnoj tekućini protok iz mozga.

Endoskopija je postupak kojim se uz pomoć kamere pregledava gornji dio probavnog sustava. Više o endoskopiji možete doznati u našem članku: Endoskopija – kada ju trebamo i koji su rizici?

Hidrocefalus – operacija i komplikacije operativnog zahvata:

Oba kirurška zahvata mogu dovesti do komplikacija.

Šant može prestati drenirati ili loše regulirati odvodnju cerebrospinalne tekućine zbog mehaničkog kvara, blokade ili infekcije. Komplikacije koje može proizvesti ventrikulostomija su krvarenje i infekcije. Svaki propust zahtijeva brzu reakciju, kiruršku reviziju ili neku drugu intervenciju.

Znakovi i simptomi problema uključuju:

• groznicu,
• razdražljivost,
• mučninu ili povraćanje,
• glavobolju,
• smetnje vida,
• crvenilo, bol ili osjetljivost kože na predjelima gdje prolazi cijev,
• bolovi u trbuhu ako je cijev u trbuhu,
• ponavljanje svakog od primarnih simptoma hidrocefalusa.

Neki ljudi koji boluju od hidrocefalusa, osobito djeca, možda zatrebaju dodatno liječenje, ovisno o težini dugoročnih komplikacija hidrocefalusa.

Može li se hidrocefalus u trudnoći liječiti? Pokušaji liječenja hidrocefalusa operacijom fetusa in utero do sada se nisu pokazali uspješnima.

U liječenju hidrocefalusa posebno je važna psihološka pomoć. Loš uspjeh u školi i letargiju, kod djece nerijetko zamijeni depresija. Upravo zbog toga je iznimno važno dijete upoznati s njegovim stanjem te mu pomoći da se nauči nositi s bolešću.

• cerebrospinalna tekućina
• endoskopska ventrikulostomija
• hidrocefalus
• vodena glava