Uvođenje krute hrane kod beba je važan korak za bebe, ali i za mame. Majke hraniteljice, koje su do tog trenutka bile najčešće primarne osobe koje su hranile bebu, prolaze kroz značajnu promjenu u kojoj beba počinje mirisati, dodirivati i kušati raznoliku hranu koju majka priprema.

Iako cijela ova avantura dohrane izgleda kao jedan novi uzbudljivi svijet prepun okusa i mirisa, za mnoge mame (posebno one s prvim djetetom) predstavlja vrlo stresno razdoblje popraćeno novim strahovima za koje vjerojatno nisu mislile da će ih osjećati.

Za shvaćanje psihološkog aspekta dohrane pomogla nam je naša sugovornica – Nikolina Mamić, jedna od prvih hrvatskih ambasadorica dohrane komadima (Baby-led weaning – BLW, beba-vođa dohrane), savjetnica primijenjene logoterapije, kao i savjetnica za hranjenje beba i male djece prema svjetski poznatoj Solid Starts metodi.

Psihologija hranjenja

Uvođenje krute hrane kod beba ima svoje određene preporuke i smjernice koje se, zahvaljujući novim istraživanjima, često mijenjaju kako bi bile što bolje prilagođene adekvatnom razvoju beba.

Naša sugovornica, Nikolina Mamić, mama je trojice malih dječaka i profesorica koja je ulaskom u majčinstvo svoj profesionalni put iz odgojno-obrazovnog sustava i podrške djeci zaokrenula u smjeru podrške mamama koje vodi kroz brojne osobne i majčinske strahove kako bi svoju djecu mogle voditi u izazovima odrastanja, od dohrane sve do školskih dana.

Na društvenim mrežama i u zajednicama OsjeTI i Sretni obroci Mamić educira i vodi žene kroz najosjetljiviju temu u majčinstvu – hranjenje, ono koje se odvija u zajedničkim obrocima za stolom, ali i ono emotivno koje se događa u svakodnevici u odnosu s djetetom. Također ističe:

Kad sam prvi put postala mama 2018., primijetila sam koliko su mame općenito opterećene i preplašene dohranom, od odabira namirnica za bebu do samog načina hranjenja, kašicama ili komadima.

Potaknuta prije svega željom da kod svoje djece razvijem ne samo pozitivan odnos prema hrani i zdrave navike hranjenja, već prije svega lijepe trenutke za obiteljskim stolom u kojima će vrijeme hranjenja biti povezujuće vrijeme za mene i dijete, a ne vrijeme borbe i natezanja, bila sam jako znatiželjna otkrivati zašto neke bebe tako rado jedu, a druge pak odbijaju, što sve stoji u pozadini da su neke bebe otvorene novim namirnicama i istraživanju tekstura, a druge vrište čim se približe hranilici.

Mamić je i vlastito iskustvo potaknulo da se fokusira na odgojni aspekt obroka i psihologiju hranjenja, što ju je dovelo i do usavršavanja u primijenjenoj logoterapiji i coaching alatima kojima danas pomaže ženama i mamama da se oslobode od anksioznosti, kontrole, osjećaja krivnje, ranjenosti u povjerenju i prepuštanju.

Iako joj je, uz majčinstvo, bilo teško pronaći vrijeme za učenje i usavršavanje, prepoznala je da je ovo poziv srca i misija koju želi ostvariti kako bi pomogla roditeljima da sa svojom djecom grade povezujuću atmosferu za obiteljskim stolom i znatiželju za hranom.

Najčešći problemi kod uvođenja dohrane

Naša sugovornica ističe kako je primijetila sve veći broj roditelja čije bebe imaju izazove u hranjenju zbog oralnih restrikcija, skraćenih frenuluma, ali i senzoričke (pre)osjetljivosti, o čemu se više govori tek zadnjih par godina pa je takve izazove lakše prepoznati.

Mame se najčešće javljaju kada se pojave prva bebina odbijanja hrane, zagrcavanja hranom, nemir pri hranjenju ili određena izbirljivost u prehrambenim navikama.

U takvim slučajevima majke uglavnom prolaze kroz osobna preispitivanja i krivnju jer “ne uspijevaju nahraniti vlastito dijete”, a nerijetko imaju i krivu percepciju dohrane zbog zastarjelih preporuka da beba mora pojesti određen broj grama svaki obrok, što nosi mnoštvo ograničavajućih i nepotrebnih pravila o kombiniranju i uvođenju krute hrane.

Naša sugovornica također dodaje:

Sve je to najčešće samo vanjski znak puno dubljih, unutarnjih izazova koji nerijetko započinju u mami i samo se prenose se na dijete, poput anksioznosti, izražen poriv za kontrolom, manjak povjerenja, snažne obrane od prepuštanja i traženja pomoći što kulminira i jakim pritiscima na bebu, zbog čega se dijete zatvara u hranjenju i odbijajući hranu brani svoje granice i poziva roditelja na hranjenje kroz povezivanje u povjerenju i suradnji, umjesto hranjenja kroz nutkanje, pritiske, kontrolu, ucjene …

Zašto je dohrana za mnoge mame stresna?

Iz psihološke perspektive hranjenje je važan korak u emocionalnom smislu za mame i bebe. Osim dojenja, dohrana kasnije također ima važnu ulogu u povezivanju između mame i bebe, ali na jedan drugačiji način.

Naša sugovornica ističe kako dohrana zapravo predstavlja prirodan proces odvajanja bebe od mame.

U dobi od šest mjeseci, kada Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje početak uvođenja krute hrane, beba može biti samostalna u hranjenju, ali se većini roditelja na pomisao puštanja bebe da se hrani ručicama i da poštujemo njezine signale sitosti, pale unutarnji alarmi kontrole i kočnice nepovjerenja, prepuštanja i odvajanja.

Mamić navodi:

Mama-hraniteljica, kako volim zvati nas žene, hrani svoju bebu od trudnoće, kroz naše tijelo beba uzima što joj treba i raste, a mama se uistinu osjeća da uspješno hrani, ali i tako štiti i voli svoje dijete.

No, kako beba raste, i u dobi oko šest mjeseci se već i fizički pomalo “odvaja” od nas, rotacijama, sve većim interesom za okolinom, poseže ručicama za predmetima, stavlja ih u usta i istražuje svijet oko sebe, to je jasan znak da je beba spremna polako preuzimati i samostalnost u primarnoj ljudskoj funkciji – hranjenju, na isti način da uzima hranu u ručicu (hranu koja je naravno prilagođena bebinoj vještini), prinosi je ustima i jede.

Samostalnost koju beba prirodno traži u hranjenju često se ignorira smatrajući da beba ne zna prepoznati svoje znakove gladi i sitosti. U dobi od šest mjeseci beba je vrlo jasno i snažno povezana sa svojim tijelom, zna i koliko hrane joj je dosta, na isti način kao što je i signalizirala da je sita u dojenju ili hranjenju bočicom.

Nažalost, u izazovnim situacijama dohrane, majke se često prepuste panici i strahu iz kojeg onda samo još više pritišću bebu da jede, od čega se beba sve više brani i ulazi se u začarani krug borbe, ne samo oko jela, već temeljnog odnosa i osjećaja samostalnosti, sigurnosti i povjerenja.

Kako olakšati proces uvođenja dohrane?

Osim kvalitetne pripreme, edukacije i informiranosti o novim i adekvatnim smjernicama uvođenja dohrane, važno je pripremiti sebe i na psihičkoj razini kako bismo mogli prepoznati odakle dolaze određeni strahovi.

Ono što majke često zaboravljaju je da ne hrane svoje dijete samo hranom, nego i riječima, pogledom, osmijehom i emocijama koje se prenose na dijete tijekom hranjenja. Mamić dodatno ohrabruje:

Smiješ biti opuštenija u dohrani jer je ta faza kao poligon na kojem beba uči samostalno se hraniti te upoznavati i prihvaćati namirnice.

Ako bebi pružiš što više samostalnosti i povjerenja kroz šest mjeseci dohrane, ona će brže, lakše i više zavoljeti hranu i naučiti samostalno se hraniti tako da iza prvog rođendana, kad god da dođe vrijeme za smanjivanje ili prestanak dojenja, tvoja će beba imati razvijenu vještinu hranjenja, ali i iskustvo i razvijen osjećaj za povezujuć, znatiželjan i pozitivan odnos prema obrocima i hrani.

Roditelji nerijetko zanemaruju činjenicu da beba kroz prve mjeseca uvođenja dohrane još uvijek ima na raspolaganju majčino ili adaptirano mlijeko kojim će nadoknaditi sve ono što nije uspjela kroz krutu hranu tijekom dana.

Upravo zbog toga je uvođenje dohrane prostor za učenje i istraživanje, bez opterećenja o gramima i broju zalogaja, jer beba zaista ulazi u jedan potpuno novi svijet. Mamić još navodi:

Da bi ti nahranila svoju bebu onim temeljnim osjećajem sigurnosti, važno je da si ti dobro, da ne nosiš tisuću briga sama na svojim leđima, važno je da si podržana, da si ti sigurna iznutra.

I još nešto, osobito važno danas kad si na društvenim mrežama bombardirana slikama idiličnog roditeljstva, citatima i pravilima savršenog odgoja, kao i smjernicama za nutritivno savršeno izbalansirane obroke, daj si dozvolu za savršeno nesavršen, jednostavan život.

Dopusti si dane kad ćete možda imati kajganu ili kupovnu kašicu za ručak, ne ubijaj se krivnjom kad skuhaš “samo običnu” tjesteninu bez sto dodataka da bi bila hranjivija, ne boj se hrane bez obzira što sve znaš o sastojcima jer je štetnije jesti “zdravu” hranu iz straha, nego jesti i ne toliko kvalitetne sastojke, ali bez grča u tijelu.

Mamić godinama radi s majkama koje prolaze kroz razne izazove majčinstva i odgoja, a primjenom pristupa zajedničkih i povezujućih obroka pomogla je tisućama mama i beba koje su uz njezine edukacije o uvođenju dohrane i građenju pozitivnog i zdravog odnosa prema hrani, izbirljivosti poslije dohrane i odnosu prema slatkišima borbu za stolom promijenile u sretne obiteljske obroke.

U svojem terapeutskom radu pomaže brojnim ženama u susretanju s puno dubljim, emotivnim kočnicama kako bi postale žene koje zrelije žive svoje emocije i reakcije te žive ispunjenije odnose s onima koje vole.

Pročitajte i ove članke:

• Kalendar dohrane – kada uvesti krutu hranu kod beba?
• Prve kašice za bebe: Brzo i lako se pripremaju i ne treba vam puno namirnica! Evo recepata koje će vaši mališani voljeti
• Sezonske kašice: 3 recepta za najizbirljivije njupalice.

• dohrana kod beba
• Nikolina Mamić
• psihologija hranjenja
• savjeti stručnjaka
• uvođenje dohrane
• uvođenje krute hrane