U svijetu stalnih podražaja i prekomjerne stimulacije, osjećanje dosade skoro da je postalo nemoguće, kako djeci tako i odraslima. Iako je često negativno etiketiramo i smatramo nepoželjnom, dosada je itekako važna jer stvara iskustvo želje za uključivanjem u zadovoljavajuću aktivnost i osmišljavanje puteva koji će nas do te aktivnosti dovesti.

Drugim riječima, potiče maštu i kreativnost, stvara nove ideje, razvija vještine rješavanja problema i pobuđuje naš unutarnji emocionalni svijet. Dosada istovremeno predstavlja i određenu vrstu nelagode za naš mozak, zbog čega silno nastojimo iz nje izaći traženjem željenih aktivnosti.

Iako naizgled predstavlja pasivno stanje, iznutra nas potiče na pokretanje i akciju – naravno, ako znamo kako se s njom nositi. A to smo trebali naučiti još kao djeca …

Dosada u modernom odgoju

Današnja djeca gotovo da i ne mogu osjetiti dosadu, a kamoli naučiti kako se s njom nositi. Redovito slušamo priče roditelja koji se žale da se njihova djeca, pored pregršt igračaka i materijala, ne znaju sama igrati i stalno traže njihov roditeljski angažman.

Do prije nekoliko godina to nije bio tako čest slučaj. Kao prvo, djeca nisu imala toliko igračaka, tehnoloških aparata i izbora oko sebe, a kao drugo, roditelji nisu imali toliko vremena posvetiti se osmišljavanju didaktičkih igračaka i raznih materijala kojima bi ih zabavljali.

I zaista imaju mnogo toga u svojoj fizičkoj okolini, ali nedostaje im poticaja za njihovu unutarnju okolinu, onu u kojoj se razvijaju mašta i kreativnost. Jedan od vrlo korisnih poticaja za razvoj te okoline je upravo iskustvo dosade, odnosno stanja koje ih tjera da se pokrenu i pronađu nešto u čemu će biti zadovoljni i sretni.

Važnost dosade za razvoj mašte

Daleko poznata je izreka “Mašta može svašta!“. Itekako može, a da se (fizički) i ne pomaknete s mjesta. Međutim, da bi se to dogodilo, treba je razvijati i poticati od najranije dobi. Svatko od nas se vjerojatno u nekom trenutku suočio s nedostatkom mašte, što je gotovo uvijek frustrirajuće stanje u kojem nemamo ideju kako nešto napraviti.

Mašta aktivira brojne kognitivne procese, potiče emocionalne vještine i usmjerava naše ponašanje. U pitanju je važna životna vještina koja uz sebe nosi i kreativnost, a itekako smo svjesni da će kreativne ideje uvijek pronaći svoj put, u svakom smislu.

Dosada nam itekako u tome može poslužiti kao plodno tlo za kreativnost. Kada nismo uključeni u neku zahtjevnu strukturiranu aktivnost, naši umovi lutaju, a ideje se same stvaraju. To nas ujedno potiče da samostalno napravimo nešto što će nam pomoći u realiziranju naših ideja i što će nam potaknuti razvoj osjećaja autonomije, odnosno neovisnosti, što je jako važno za dječji razvoj.

Dosada također potiče i gradi otpornost, odnosno dopušta djetetu da se suoči s neugodnim stanjem i shvati da to može. To mu ulijeva sigurnost i podiže samopouzdanje da se i kasnije u životu nauči vješto nositi s izazovima, neuspjesima i neizvjesnostima.

Kako poticati i usmjeravati dosadu kod djece?

Da bi dosadu moglo iskoristiti adekvatno, moramo osigurati uvjete u kojima će fizička okolina biti poticajna za djetetovo samostalno suočavanje s takvim stanjem:

• samostalnost – prva prepreka u osjećanju dosade kod djece su upravo roditelji koji, promatrajući njihovo cmizdrenje i nezadovoljstvo zbog toga što ne znaju što bi sa sobom, teško podnose kratkotrajnu nelagodu svoje djece i silno je žele riješiti umjesto njih (dugoročno ograničavamo dijete u izgradnji kvalitetnih vještina planiranja, organiziranja i strukturiranja vlastitog vremena te suočavanja s neugodnim emocijama)
• vjerujte u svoju djecu – djeca su sama po sebi kreativna i itekako mogu podnijeti dosadu, samo trebate biti strpljivi i vidjeti što će točno učiniti da si pomognu
• osigurajte mjesto i vrijeme – dopustite i omogućite djeci dovoljno prostora i vremena za osjećanje dosade jer, ako uvijek oko sebe imaju gomilu podražaja koji im odvlače pažnju i zabavljaju ih ili pak prenatrpan raspored svakodnevnim školskim i izvanškolskim aktivnostima, vjerojatno će teško uopće osjetiti to stanje
• materijali za rad – bilo bi dobro da djeca imaju neke materijale oko sebe koji će im potaknuti razvoj mašte (npr. jednostavne stvari kao što su kartonske kutije od kojih mogu nešto izrađivati ili drvene kockice i štapići s kojima mogu nešto graditi), ali da to opet ne bude previše materijala, igračaka ili aparata koji će ih zabavljati nekoliko minuta i nakon toga prestati biti zanimljivi
• sudjelujte u davanju uputa – ne morate se aktivno uključivati u aktivnost ako dijete ne zna što bi radilo, nego možete pokušati predložiti smjer razmišljanja (npr. “Na što te podsjeća ta kutija? Što bi mogao od nje napraviti?”) koji će potaknuti razvoj mašte i kreativnosti.

I ono što je važno napomenuti pored svih smjernica za razvoj dosade je – vrijeme. Razvoj mašte i kreativnosti ne dolazi preko noći, a za ovako važne životne vještine je potrebno uložiti dovoljno truda kako bi se mogle izgraditi.

Nisu djeca prije bila drugačija niti su roditelji imali neke bolje metode odgoja. Jednostavno su imali više povjerenja u djecu da će se zaista moći snaći u određenoj situaciji i naučiti upravljati svojim emocijama i vremenom, dok se sada čini da su roditelji previše okupirani time da to naprave umjesto svoje djece, kako ne bi osjećala kratkotrajnu dosadu i nelagodu kojima je zapravo cilj aktiviranje i traženje puteva za izlazak iz takvog stanja.

Kako se nositi s dosadom?

Ako dosadu ne rješavamo “quick fix” metodama, odnosno vremenom utrošenim u cjelodnevno scrollanje po društvenim mrežama, onda ćemo vjerojatno imati koristi od nje. Isti je slučaj i s djecom – za benefite koje dosada nudi za razvoj mašte i kreativnosti potrebno je omogućiti okolinu koja će je znati tolerirati, ali ne kao nešto što pod hitno moramo riješiti, nego kao nešto u čemu dijete može pronaći način da se samostalno suoči, angažira i nauči nositi s takvim stanjem.

Ako u tom procesu bude uspješno, gotovo sigurno više neće osjećati “dosadu” u bilo kakvom negativnom smislu te riječi, nego će uvijek pronaći neki način za maštu, odnosno stvaranje, sanjarenje, osmišljavanje, kreiranje, strukturiranje i oblikovanje svojih ideja.

Dugoročno gledano, vjerojatno je da će takva djeca u odrasloj dobi biti spremnija za rješavanje vlastitih problema, osmišljavanje originalnih ideja (posebno u poslovnom svijetu), kreiranje kvalitetnog vremena za sebe i njegovanje odnosa s drugima, pronalaženje inspiracije u povremenoj dokolici te postizanje mentalnog blagostanja u situacijama koje nisu nužno popraćene nekim zahtjevnim aktivnostima.

Danas imamo sve više odraslih koji se boje suočiti s dosadom, odnosno vremenom u kojem ne rade apsolutno ništa, nego samo osluškuju svoje unutarnje misli, a to je ujedno i suočavanje s našim istinskim “ja” popraćenim nesvjesnim procesima koji usmjeravaju naše ponašanje.

Zbog toga bi bilo dobro zapitati se zašto ponekad ne znamo tolerirati dosadu nego automatski palimo televizore, aktiviramo društvene mreže, tražimo ugodu u nezdravoj hrani, stavljamo slušalice i činimo sve samo da se ne suočimo s tim stanjem (tj. sa samim sobom) bez tih popratnih sadržaja.

Pročitajte i ove članke:

• Ranko Rajović: “Dječja dosada čini trećinu svih problema u roditeljskom odgoju”
• Kako razviti kreativnost? Psihologinja otkriva tri načina koji “pale” i kod djece i kod odraslih
• Dječja igra: Važnija je u razvoju nego što se misli! Psihologinja donosi savjete za roditelje i odgojitelje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• dosada
• kreativnost
• mašta
• savjeti stručnjaka