Hranom i meditacijom do duže DNK – dio 1.
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Postoje studije koje pokazuju da prehrana s niskim udjelom loših masti, cjelovita hrana, biljna prehrana bogata voćem, povrćem, grahom, uz hodanje i upravljanje stresom ne samo da može preokrenuti tijek bolesti srca, otvoriti arterije bez lijekova i operacija te potencijalno obustaviti napredovanje raka prostate u ranom stadiju, nego i da može biti prva intervencija za povećanje aktivnosti jednog super moćnog enzima tajanstvenog naziva – telomeraze, enzima koji gradi i održava sve te dijelove naših DNK koji se nazivaju telomere.
O dužinama tih telomera, tvrdi današnja zapadna medicina – ovisi dužina našeg života. tj. brzina kojom starimo! Što duža telomera, duži život. Tako barem tvrde.
Ovakve studije bi trebale potaknuti ljude da usvoje zdrav način života kako bi izbjegli rak ili se lakše borili protiv raka i bolesti povezanih sa starenjem.
Što to točno produžava tu famoznu telomeru, zdrava prehrana, tjelovježba ili smanjenje stresa, pitanje je sad!
Stres – imaju li ljudi koji su pod stresom kraće telomere?
Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači su izmjerili dužinu telomera kod majki kronično bolesne djece – što bi moglo biti stresnije od toga?
Što je više vremena žena provela kao glavni skrbnik svog bolesnog djeteta, to su njezine telomere bile kraće. Dodatno skraćivanje telomera kod majki s najvećim stresom bilo je jednako onom uzrokovanom barem desetljećem starenja.
Istu stvar vidimo kod njegovatelja pacijenata koji boluju od Alzheimera i onima koji pate od teške iscrpljenosti od posla. Čak i oni zlostavljani kao djeca mogu rasti s kraćim telomerama. Ne možemo mnogo učiniti u vezi s našom prošlošću, ali ako uspijemo obuzdati stres, možemo li obnoviti neke od telomera?
Pa ako se povučete u osamu, na meditaciju i meditirate 500 sati, doista možete pojačati aktivnost telomeraze. 600 sati meditacije pokazalo se također korisno, ali to je stvarno predugo pa mora postojati neko brže rješenje…
I eto nove studije u kojoj su skrbnici članova obitelji s demencijom koji su samo 12 minuta dnevno meditirali tijekom 8 tjedana, ukupno oko 10 sati, doživjeli značajnu korist. Zabilježena je bolja mentalna i psihološka funkcija praćena povećanjem aktivnosti telomeraze. Ti rezultati ukazuju na usporenje staničnog starenja izazvanog stresom.
A što je s vježbom za usporavanje starenja stanica? Upravljanje stresom pomaže, ali ne možemo baš uvijek izbjeći stres, no uvijek možemo izaći u šetnju. Evo dužina telomera s obzirom na tjelovježbu:
Istraživači su proučili 2400 blizanaca, a oni koji su vježbali više su “napumpali” svoje telomere zajedno s mišićima.
U toj skupini su bili uglavnom ljudi u četrdesetima pa se postavilo jedno zanimljivo pitanje – djeluju li ove vježbe i u pedesetima?
Studija je pokazala da te vježbe ipak djeluju. Ti “uobičajeni” vježbači vježbali su tri sata tjedno, i to bolje od mlađe skupine. “Teška” vježba im je trajala u prosjeku oko pola sata dnevno.
Ali što je sa sportašima i njihovim telomerama? Kakvi su rezultati utjecaja na telomere ako proučavate “tvrdokorne” sportaše?
Njihove telomere su lijepe, duge, mlade i zdrave. A onda u dobi od 50 godina podaci pokazuju da još uvijek imaju kromosome kao da imaju 20 godina.
Evo slike dobivene od dobro obaviještenih zdravstvenih krugova.
Treba imati na umu da se pod pojmom “tvrdokorni” u ovoj studiji smatraju sportaši koji su bili trkači maratona, triatlonci koji su trčali 50 km tjedno, svih 35 godina. To je još teže od studije o meditaciji gdje je trebalo 600 sati meditacije za neki vidljivi rezultat.
Prvotno pitanje je i dalje : što je bilo s intervencijom u njihovoj prehrani koja je tako snažno zaštitila telomere nakon samo tri mjeseca?
Znamo da samo upravljanje stresom donekle pomaže, ali što je s prehranom u odnosu na vježbanje? Je li to bila prehrana na biljnoj bazi, je li to bilo hodanje 30 minuta dnevno – ili sam gubitak težine?
Odgovor na ovo pitanje pročitajte u drugom dijelu ovog članka.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja