Hipermobilnost zglobova je stanje prilikom kojeg osoba može jedan ili više zglobova pomicati pod povećanim opsegom pokreta. Jedna od najčešćih posljedica nedostatka mišića lokomotornog sustava, osim degenerativnih promjena na kralježnici, je hipermobilnost zglobova.

Riječ je o pretjeranoj elastičnosti zgloba, tj. mogućnosti zgloba da se svine izvan svog normalnog raspona. 

Hipermobilnost zglobova nije neobična te ne uzrokuje probleme, tj. ne zahtijeva liječenje. Ipak, kod nekih osoba hipermobilnost zglobova uzrokuje bolove i može rezultirati većom opasnosti od iščašenja i uganuća zgloba te sekundarnog osteoartritisa.

Često se viđa u djece, a nešto rjeđe i u odraslih. Većinom se (osim ako se osoba ne bavi gimnastikom ili baletom) mobilnost zglobova smanjuje s vremenom.

Kod nekih osoba hipermobilnost zglobova je povezana s nekim drugim poremećajima vezivnog tkiva koje treba liječiti.

Hipermobilnost zglobova – uzroci

Povećana elastičnost zglobova može biti uzrokovana brojnim faktorima, međutim kod velikog broja osoba nije moguće utvrditi čime je točno hipermobilnost zglobova uzrokovana. Zapravo je genetski određeno stanje i obično se može naći u više članova obitelji.

Zglob se prilikom opterećenja izvrće, a mišići gube svoj oslonac i ne aktiviraju se, što s vremenom utječe na strukturu mišićnih vlakana.

Sljedeći čimbenici mogu utjecati na razvoj sindroma hipermobilnih zglobova ili ga mogu pratiti: 

• Marfanov sindrom – nasljedna bolest vezivnog tkiva. Osobe koje pate od ovog sindroma su većinom viši od ostalih članova svoje obitelji. Glavni simptom Marfanovog sindroma je upravo iznimna savitljivost zglobova.
• Ehlers – Danlos sindrom – nasljedna bolest kolagena (vezivnog tkiva), obilježena je pretjeranom pokretljivošću zglobova, abnormalnom rastezljivošću kože te krhkošću struktura svih tkiva. Zbog pretjerane fleksibilnosti zglobova i elastičnosti kože česte su ozljede i lomovi tkiva.

Promjene u fleksibilnosti ili mobilnosti zglobova također se promatraju tijekom trudnoće i brojnih bolesti endokrinih žlijezda (akromegaliji – pretjeranom rastu i hiperparatireoidizmu – proizvodnja viška paratireoidnog hormona (PTH).

Hipermobilnost zglobova nije rijedak poremećaj. Pretpostavlja se kako 1 od 5 osoba ima neku vrstu hipermobilnosti. 

Hipermobilnost zglobova može se smatrati i stečenom pretjeranom pokretljivošću zglobova, što se primjećuje kod ljudi koji specifično istežu zglobove i ligamente: plesači, sportaši, gimnastičari.

Hipermobilnost zglobova – simptomi

Osobe koje imaju sindrom prekomjerne pokretljivosti zglobova mogu imati sljedeće simptome:

• pretjerano elastičnu i tanku kožu, 
• probavne tegobe (zatvor),
• često iskakanje zglobova (moguće je primijetiti kako zglob iskače, a potom se vraća u početnu poziciju; često je iskakanje zgloba koljena), 
• ponavljana uganuća, dislokacije i subluksacije zglobova (najčešće skočnog zgloba),
• osjećaj krckanja u zglobovima,
• osjećaj krutosti i boli u zglobovima premda su zglobovi izrazito fleksibilni – nelagodnost i bol u zglobovima obično se pogoršavaju promjenom vremena, stresa ili raspoloženja.

Hipermobilnost većinom dovodi do povremenih bolova u koljenima, skočnim zglobovima i stopalima. Bolovi su najjači krajem dana ili tijekom noći. U nekim slučajevima se osoba može probuditi zbog bolova.

Kod benignog hipermobilnog sindroma ligamenti koji pružaju stabilnost zglobovima su oslabljeni i povećavaju rizik od ozljede ligamenata ili deformacija, što može uzrokovati bol.

Osobe koje sviraju violinu ili klavir mogu imati izražene bolove u prstima i šakama.

Ponekad je moguća i pojava otekline. 

Marfanov sindrom

Kao što smo već spomenuli Marfanov sindrom je većinom posljedica nekog poremećaja vezivnog tkiva. Poremećaj dovodi do promjena na očima, kardiovaskularnom sustavu i kostima. 

Neki od simptoma Marfanovog sindroma su:

• visok rast (iznadprosječna visina), 
• izuzetna vitkost,
• arahnodaktilija (pretjerano dugi i tanki prsti, noge i ruke), 
• deformacija sternuma ili uvučena prsa (prsa su ili uvučena ili izbočena), 
• abnormalna rastezljivost zglobova, 
• noge iskrivljene prema nazad u području zgloba (laksitet zglobova), 
• spuštena stopala, 
• kifoskolioza, 
• oskudnost potkožnog masnog tkiva,
• nepce visokog svoda,
• kratkovidnost, 
• povećana aorta, 
• palpitacije (osjećaj preskakanja srca),
• cistična bolest pluća (posljedica), 
• spontani pneumotoraks (posljedica), 
• malformacija uške. 

Bitno je napomenuti kako se simptomi manifestiraju različito od slučaja do slučaja. Sindrom može biti blag i jedva primjetan, a može biti i težak te u potpunosti onesposobiti osobu za samostalan život.

Terapija i vrsta liječenja ovisi o težini slučaja. 

Dijagnoza i liječenje hipermobilnosti zglobova

Ako imate bolove u zglobovima i druge simptome hipermobilnosti, liječnik dijagnozu može postaviti na temelju nekoliko pokazatelja, koji uključuju sposobnost da:

• mali prst svinete natrag za 90 stupnjeva,
• palac svinete do podlaktice,
• svinete laktove ili koljena za 10 stupnjeva više od uobičajenog,
• spustite se naprijed s ravnim koljenima i položite ruke na pod.

Liječenje osobe sa sindromom hipermobilnosti zglobova ovisi o specifičnoj situaciji i intenzitetu boli.

Preventivnih mjera kada je u pitanju hipermobilnost zglobova nema. Dijete ili odrasla osoba se, neovisno o hipermobilnosti, trebaju baviti normalnim fizičkim aktivnostima. Potrebno je preporučiti osobi da isključi ona opterećenja koja sama po sebi uzrokuju bol ili nelagodu u zglobovima. Također, poželjno je smanjiti mogućnost profesionalnih ili sportskih ozljeda.

Hipermobilnost zglobova se s godinama u pravilu smanjuje.

Uvijek postoji mogućnost od iščašenja ili uganuća zgloba. Preporučuje se bavljenje onom aktivnošću koja doprinosi jačanju mišića oko hipermobilnih zglobova.

Neke od mjera samopomoći koje biste trebali slijediti ako imate hipermobilne zglobove su: 

• izbjegavajte vježbe istezanja,
• prije bilo koje fizičke aktivnosti koja zahtijeva više truda, nastojte se što bolje zagrijati kako biste izbjegli ozljede,
• u dogovoru sa stručnjakom i liječnikom odaberite sportsku aktivnost kojom ćete uspjeti ojačati mišiće oko hipermobilnog zgloba.

Kod upornih bolova u pojedinim zglobovima koriste se elastični steznici kako bi se isti rasteretili. Koriste se i neke ortoze: koljeni “jastučići” ili podupirači zglobova,, “jastučići” za laktove, itd. 

Uz jake bolove u zglobovima ponekad se mogu koristiti analgetici (paracetamol, tramadol).

U nastavku svakako pogledajte vježbe nezamjenjive Dr. Jo te ih u dogovoru s liječnikom pokušajte redovito izvoditi, pritom pazeći kako ih izvodite:

Liječenje hipermobilnosti zglobova uključuje:

• fizikalnu terapiju za jačanje zglobova,
• modifikaciju aktivnosti za ublažavanje bolova,
• lijekove protiv bolova (analgetici)

Povremeno, hipermobilnost zglobova može biti znak rijetkog i ozbiljnog poremećaja, kao što je Ehlers – Danlos sindrom ili Marfanov sindrom. Iz tog razloga, hipermobilnost zglobova praćena bolovima mora biti ocijenjena od strane liječnika kako bi se utvrdio točan uzrok.

• hipermobilnost
• zdravlje zglobova
• zglobovi