Toksoplazmoza je u svijetu jedna od najraširenijih zoonoza (bolesti koje prenose životinje) uzrokovana protozoom Toxoplasma gondii. Bolest se može javljati u akutnom i kroničnom obliku, a infekcija može proći i asimptomatski. 

Toksoplazmoza se najlakše dobije gutanjem bilo koje tvari koja sadrži jednostanični organizam – toksoplazmu – koji živi u crijevima psa i mačke te se izlučuje njihovim izmetinama.

Parazit prodire u crijeva, a može se ukopati i u druge dijelove tijela. Parazit može ući u živčani sustav malog djeteta ili prijeći u fetus trudnice. 

Stečena toksoplazmoza u inače zdravih, imunokompetentnih ljudi je blaga bolest i spontano prolazi, a najčešći klinički oblik je limfoglandularni. U takvom obliku bolesti dolazi do povećanja limfnih čvorova po svim regijama (pazušnoj, vratnoj, preponskoj), s tim da povećanje dominira u jednoj regiji, najčešće vratnoj.

Skoči na » dijagnoza, liječenje i prevencija toksoplazmoze

Infekcija je opasna ako se javi u trudnoći jer postoji rizik infekcije djeteta, koja može dovesti do spontanog pobačaja, smrti ploda, generalizirane bolesti novorođenčeta.

Infekcija se može prenijeti:

1. Konzumiranjem nedovoljno termički obrađenog mesa, koje sadržava ciste Toxoplasma goondii. Smatra se da čak 25% svinjskog i janjećeg mesa sadržava ciste, a nađene su i u jajima i mlijeku.
2. Hranom ili vodom te prljavim rukama kontaminiranim cistama.
3. Parenteralna infekcija (preko transfuzija, krvnih derivata, transplantiranih organa, slučajnih uboda iglom) jer Toxoplasma goondii u krvi može preživjeti do 50 dana.
4. Transplacentarni prijenos (s majke na dijete za vrijeme trudnoće).

Stečena toksoplazmoza kod imunokompetentnih ljudi

U najvećem broju slučajeva infekcija T.gondii ostaje latentna. Latentna infekcija znači da se mikroorganizam ne može naći u infekcijskom obliku dok god traje vrijeme latencije. Tada T.gondii  perzistira („mirno stoji“), najčešće u limfnim čvorovima, mozgu i poprečno prugastim mišićima.

Takva infekcija je rijetko uzrok značajne akutne bolesti, ali postoji mogućnost da se kasnije u životu u razdobljima oslabljenog imunološkog sustava akutizira. Znači, ako postoji infekcija T.gondii u najvećem broju slučajeva se ne razvija bolest!

Pojam infekcija T.gondii znači da ona raste i umnožava se unutar čovjeka, dok pojam infektivne bolesti uzrokovane T.gondii znači da je ona uzrokovala promjene u normalnoj fiziologiji čovjeka, posljedica čega su klinički simptomi bolesti.

Simptomi stečene toksoplazmoze

U samo 10-20 % inficiranih se razvija infektivna bolest i to uglavnom u limfoglandularnom obliku. Taj oblik označava generalizirano povećane limfne čvorove u blagom stupnju, a u jednoj regiji (najčešće vratnoj) dominiraju.

Generalizirano povećani limfni čvorovi, znači da su povećani u svim regijama u kojima se normalno nalaze limfni čvorovi, najčešće je to u pazušnoj, vratnoj i preponskoj regiji. Mogu biti povećani i u abdomenu što može stvarati bol u trbuhu. Uz ove objektivne znakove često se nalazi i subjektivni kao što su:

• opća slabost
• znojenje
• bolovi u mišićima
• grlobolja
• glavobolja

U teškim ali rijetkim slučajevima može doći do meningoencefalitisa, meningitisa, miokarditisa, pneumonitisa, a mogući su i smrtni ishodi.

Konatalna toksoplazmoza u trudnoći

Toksoplazmoza se prema statističkim podacima pojavljuje u 5 od 1000 trudnoća. Međutim, infekciju treba shvatiti vrlo ozbiljno jer komplikacije mogu dovesti do pobačaja, preranog porođaja ili rađanja mrtvog djeteta. 

Označava infekciju ploda za vrijeme akutne infekcije trudnice T.gondii. Pri tome se kod trudnice ne moraju javiti klinički simptomi (simptomi bolesti), nego infekcija može biti asimptomatska. To je opasnost jer u tom slučaju trudnica ne zna da je zaražena te može prenijeti infekciju na plod s kasnijim posljedicama. Težina bolesti ploda ne ovisi o težini kliničke slike kod majke.

Samo akutna infekcija majke tijekom trudnoće može dovesti do oštećenja ploda.

Ako majka ima kroničnu infekciju ili je inficirana prije trudnoće teoretski mogu nastati oštećenja ploda, ali je to opisano u samo jednom slučaju u svjetskoj literaturi. Opasnost postoji samo ako je trudnica imunodeficijentna (npr. ima i infekciju HIV-om). Tada postoji i mogućnost oštećenja ploda, iako ima kroničnu bolest ili infekciju.

Kod akutne infekcije trudnice u prvom tromjesečju trudnoće (koja nije liječena) dokazana je infekcija ploda u 25 %, u drugom i trećem tromjesečju infekcija ploda se javlja u 50-65 %, ali 80% djece nema znakova bolesti kod rođenja.

Simptomi toksoplazmoze u trudnoći

Kliničke slike konatalne toksoplazmoze se razlikuju kao i kod odraslih ljudi. Infekcija čak može proći asimptomatski ili se simptomi bolesti mogu pojaviti dugo nakon rođenja. Najčešće je kod teških oblika zahvaćen središnji živčani sustav (SŽS) tako da dolazi do sljepoće, epilepsije, psihomotoričke i mentalne retardacije.

Javljaju se i:

• mikrocefalija
• žutica
• trombocitopenija
• pneumonitis
• intrakranijalne kalcifikacije
• hidrocefalus

Mnoga djeca kod rođenja ne pokazuju znakove bolesti, a kasnije se može razviti blaga ili teška klinička slika.

Dijagnoza

Najčešće se pacijenti jave liječniku jer uoče povećane limfne čvorove, rjeđe zbog subjektivnih simptoma kao što su:

• umor
• malaksalost
• blago povišena temperatura
• bolovi u trbuhu

Jako rijetko dolazi do pojave teške kliničke slike – upale pluća, srca, jetre. Najčešće se radi serološka dijagnostika (otkrivanje protutijela specifičnih za T.gondii), koja uključuje različite serološke metode.

Najjednostavnije rečeno, ako su prisutna specifična IgM protutijela, riječ je akutnoj infekciji, a ako su prisutna IgG protutijela, riječ je o prijašnjoj infekciji iza koje su zaostala protutijela.

Dijagnoza konatalne toksoplazmoze zasniva se na nalazu IgM antitijela koje dijete sintetizira ako je inficirano, osim ako postoji placentarni defekt. U tom slučaju će i majčina IgM protutijela prijeći na dijete, ali se ta antitijela vrlo brzo gube, za 8-10 dana.

IgG protutijela se prenose transplacentarno (preko posteljice), a mogu se u djeteta naći do kraja trećeg mjeseca života, ali katkada i do kraja prve godine.

Liječenje toksoplazmoze

Liječenje se u slučaju tokspolazmoze odvija desetak dana kurom kombiniranih lijekova.

Liječenje limfoglandularne toksoplazmoze nije potrebno ako je osoba zdrava, odnosno imunokompetentna. Ostali oblici mogu se liječiti pirimetaminom i sulfadiazinom te spiramicinom.

Važno je napomenuti da povećani limfni čvorovi mogu tako ostati i do više od godine dana te se mogu smanjivati ili potpuno nestati, a zatim se opet povećati.

Ako se kod trudnice dokaže akutna infekcija (specifična IgM protutijela za T.gondii) uvodi se liječenje spiramicinom u dozi od 3 g do kraja trudnoće, što smanjuje učestalost fetalnih infekcija. Dijete rođeno s konatalnom toksoplazmozom se liječi sulfadiazinom, pirimetaminom, spiramicinom.

U trudnica je koliko je god moguće, potrebno izbjegavati kontakt s cistama (preko mačke ili psa), konzumirati samo dobro termički obrađeno meso, mlijeko i jaja te dobro oprano voće. Ako se mačke drže u kući, potrebne su visoke higijenske navike. Ako ne želite dobiti toksoplazmozu svakako izbjegavajte prati ljudski i životinjski pribor za jelo zajedno, kao i u istom pranju u perilici prati jastuk na kojem životinja leži zajedno s vašom odjećom. 

• limfni čvorovi
• toksoplazmoza
• trudnoća