Nova studija sugerira da lijekovi iz skupine GLP-1 agonista možda donose više koristi od same regulacije šećera u krvi.

Kod osoba koje imaju dijabetes tipa 2 i perifernu arterijsku bolest povezani su s manjim rizikom od amputacije, hospitalizacije i smrtnosti. Ipak, znanstvenici upozoravaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdila njihova stvarna uloga.

Periferna arterijska bolest (PAD) nastaje kada su arterije sužene zbog nakupljanja masnih naslaga, što smanjuje protok krvi, najčešće prema nogama.

Posljedica mogu biti bolovi tijekom hodanja, rane koje teško zacjeljuju, a u najtežim slučajevima i kronična ishemija ekstremiteta, stanje koje može dovesti do odumiranja tkiva i amputacije.

Ova je bolest posebno česta kod osoba s dijabetesom tipa 2. Dokazano je da osobe s dijabetesom imaju više nego dvostruko veću vjerojatnost razvoja periferne arterijske bolesti u odnosu na opću populaciju.

Kada se dijabetes i PAD javljaju zajedno, značajno raste rizik od kardiovaskularnih bolesti, poremećaja cirkulacije i amputacije donjih ekstremiteta. Također, povećava se i rizik od prerane smrti.

Novo istraživanje o GLP-1 lijekovima

Liječenje periferne arterijske bolesti obično uključuje promjene životnih navika i lijekove kojima se nastoje ublažiti simptomi, spriječiti komplikacije i smanjiti mogućnost gubitka uda.

No, novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the American Heart Association upućuje na to da bi GLP-1 agonisti, lijekovi koji se koriste za liječenje dijabetesa tipa 2 i pretilosti, mogli pružiti dodatnu zaštitu osobama s uznapredovalim oblikom ove bolesti.

Autori ipak ističu kako su potrebna dodatna istraživanja prije donošenja konačnih zaključaka.

Manji rizik od amputacije i smrtnosti

Znanstvenici su analizirali elektroničke zdravstvene podatke iz međunarodne baze TriNetX te usporedili dvije skupine od po 2.133 ispitanika. Jedna je skupina primala GLP-1 agoniste, dok je druga liječena metforminom, standardnim prvim izborom u liječenju dijabetesa tipa 2.

Praćeni su različiti zdravstveni ishodi tijekom pet godina, uključujući smrtnost, hospitalizacije, amputacije i zahvate kojima se ponovno uspostavlja protok krvi u nogama.

U usporedbi s osobama koje su uzimale samo metformin, kod korisnika GLP-1 lijekova zabilježeno je:

• 26 % manji rizik od smrti iz bilo kojeg uzroka
• 13 % manje hospitalizacija
• do 48 % manji rizik od amputacije
• oko 36 % manje zahvata za ponovno otvaranje začepljenih arterija u nogama.

S druge strane, nije uočena značajna razlika u učestalosti srčanog udara, moždanog udara ni ozbiljnih komplikacija vezanih uz bubrege.

Tko je imao najveću korist?

Najveći pozitivan učinak zabilježen je kod osoba s kroničnom ishemijom ekstremiteta, najtežim stadijem periferne arterijske bolesti, te kod osoba s pretilošću, odnosno indeksom tjelesne mase (BMI) od 30 ili više.

Jedan od autora istraživanja, dr. Akiva Rosenzveig iz Cleveland Clinica, za Medical News Today je pojasnio da upravo ove skupine imaju izraženiju upalu organizma, lošiju funkciju krvnih žila i više metaboličkih poremećaja.

Prema njegovim riječima, GLP-1 agonisti mogu djelovati na više razina – potiču mršavljenje, poboljšavaju regulaciju glukoze u krvi, smanjuju upalne procese i poboljšavaju funkciju krvnih žila. Zbog toga osobe s najvećim početnim rizikom mogu ostvariti i najveću korist.

Kako bi ovi lijekovi mogli djelovati?

Iako su GLP-1 lijekovi prvenstveno razvijeni za snižavanje razine šećera u krvi i liječenje pretilosti, sve je više dokaza da mogu imati i povoljan učinak na krvne žile.

Prethodna istraživanja već su pokazala povezanost njihove primjene s manjim brojem komplikacija kod osoba s umjerenim oblikom periferne arterijske bolesti.

Znanstvenici smatraju da bi razlog mogao biti njihov protuupalni učinak, poboljšanje funkcije krvnih žila te općenito povoljan utjecaj na zdravlje srca i metabolizam.

Osobe s dijabetesom tipa 2, perifernom arterijskom bolešću i pretilošću često imaju kroničnu upalu, inzulinsku rezistenciju, oksidativni stres i ubrzano propadanje krvnih žila. GLP-1 lijekovi mogli bi ublažiti upravo dio tih procesa.

Potrebna su dodatna istraživanja

Važno je naglasiti da je riječ o opservacijskom istraživanju, što znači da ono pokazuje povezanost, ali ne može dokazati da su upravo GLP-1 lijekovi izravno uzrokovali bolje zdravstvene ishode.

Autori ističu da je moguće da su na rezultate utjecali i drugi čimbenici, a elektronički zdravstveni podaci mogu sadržavati nepotpune informacije ili administrativne pogreške.

Unatoč tome, rezultati su ohrabrujući i upućuju na mogućnost da bi GLP-1 agonisti u budućnosti mogli imati važnu ulogu u liječenju osoba koje istodobno imaju dijabetes tipa 2 i perifernu arterijsku bolest.

Kako bi se to sa sigurnošću potvrdilo, potrebna su velika randomizirana klinička istraživanja koja će pokazati postoji li doista uzročno-posljedična veza između primjene ovih lijekova i smanjenog rizika od amputacije, hospitalizacije i smrtnosti.

Pročitajte i ove članke:

• Periferna arterijska bolest: Simptomi koji mogu ukazivati na rizik od srčanog udara
• GLP-1 terapija za mršavljenje: Evo što se dogodilo troje ljudi koji su je isprobali!
• GLP-1 nuspojave: Što trebate znati o dugoročnim rizicima i sigurnosti terapije?

• amputacije
• dijabetes tipa 2
• GLP-1 lijekovi
• istraživanje
• periferna arterijska bolest

Učitaj više izvora