U Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) paranoja se karakterizira kao simptom paranoidnog poremećaja ličnosti (F60), a najčešće se prepoznaje kao pojačana sumnjičavost i nepovjerenje u vlastitu okolinu te neprestani osjećaj ugroženosti i straha. 

Kada su u pitanju paranoja i simptomi, paranoja se uglavnom promatra kao simptom u različitim složenim psihijatrijskim poremećajima (shizofrenija, paranoidna psihoza, poremećaji ličnosti, depresija i sl.) i stoga joj se uvijek terapijski pristupa uzimajući u obzir i druge simptome primarne bolesti.

Paranoja – simptomi

Kada su u pitanju paranoja i simptomi, paranoja se ne promatra zasebno kao bolest, nego kao simptom složenijih psihijatrijskih poremećaja.

Nije jednostavno ni prepoznati paranoju u njezinim početnim stadijima prvenstveno zato što svaka osoba može povremeno biti “paranoična”, ovisno o situaciji i životnim okolnostima, što je obično kratkotrajno i razrješava se samo od sebe.

Međutim, pravi problemi nastaju kada osoba na dnevnoj bazi promatra druge ljude kao prijetnju, smatra da je meta nečijih zlih namjera te vidi svijet kao krajnje opasno mjesto.

Paranoja kao simptom narušava cjelokupno psihofizičko funkcioniranje pojedinca. S obzirom na stalnu tjeskobu i uznemirenost, osoba se često distancira od drugih i izbjegava situacije u kojima predviđa pojavu opasnosti. Paranoja kao simptom je znak koji zahtijeva ozbiljno postupanje i što ranije liječenje.

Iako paranoja nije samostalna bolest, najjednostavnije se definira kao stalno očekivanje ugroženosti i iracionalnog straha bez ikakvih jasnih dokaza u okolini, iskrivljeno tumačenje poruka i svijeta općenito kao zlonamjernog te sumnjičavost prema okolini.

Moguća je i pojava sumanutih misli (posebno ako je u pitanju psihoza), te deluzije i strah od proganjanja.

Kako nastaje paranoja?

Uzroci bolesti u kojima se pojavljuje paranoja su kompleksni i višestruki. Moguća je genetska komponenta, no nije nužna. U tim situacijama se detaljnom heteroanamnestičkom analizom provjerava ako postoji određena poveznica u obitelji.

Fiziološki, psihološki i okolišni faktori (neurološka preosjetljivost, neke fizičke bolesti koje stvaraju teže posljedice na mozak, proživljene traume od najranije dobi, stalni psihički pritisak i utjecaj stresa, upotreba psihoaktivnih supstanci i sl.) zajednički djeluju u nastanku složenih poremećaja u kojima se kao simptom javlja i paranoja.

Ako u obitelji postoje dijagnoze mentalnih poremećaja (shizofrenije, poremećaja ličnosti, velikog depresivnog poremećaja i sl.), a osoba pokazuje paranoidne obrasce razmišljanja i ponašanja, moguća je genetska komponenta.

Također, neki navodi ukazuju na pojam “staračka paranoja“, no važno je istaknuti da paranoja sama po sebi nije nikakav simptom starosti, nego se može pojaviti isključivo kao posljedica težih oboljenja u starijoj odrasloj dobi (primjerice, kod pojedinaca koji pate od težih oblika demencije ili fizičkih bolesti koje ostavljaju posljedice na mozak).

Liječenje paranoje

Kao i kod svih složenijih psihijatrijskih oboljenja, pristupanje paranoji se započinje tek nakon detaljnih pretraga i uzimanja heteroanamnestičkih podataka.

Iako stručnjak može odmah posumnjati na paranoidne obrasce razmišljanja i ponašanja, tek se detaljnijom analizom može definirati o kojoj je točno bolesti riječ.

Osoba koja pati od ozbiljnih bolesti u kojima je paranoja jedan od glavnih simptoma ne može samostalno spoznati težinu svojeg stanja bez pomoći bliske osobe koja primjećuje promjene u ponašanju i osjećanju osobe.

Bolesti čiji su simptomi kompleksni, kao što je paranoično stanje, obuhvaćaju odraslu dob što znači da se simptomi mogu promatrati kod odraslih pojedinaca (paranoja – simptomi kod odraslih).

Međutim, najčešće se pomoć traži već kada stanje toliko narušava svakodnevno funkcioniranje osobe da je nužna intervencija. U tim situacijama jako je važna bliska osoba oboljeloj kako bi stručnim osobama dala točne informacije o potencijalnom početku i razvoju bolesti.

Kod ovakvih složenih stanja nikakvo prirodno liječenje paranoje nije moguće i ne može rezultirati stabilnim i uspješnim posljedicama.

Paranoja je dio izrazito kompliciranih bolesti koje zahtijevaju psihofarmakološko i psihoterapijsko liječenje, a u nekim slučajevima i bolničko liječenje dok se stanje osobe ne stabilizira. Paranoja se može ublažiti i držati pod kontrolom adekvatnom terapijom, u onoj mjeri u kojoj ne narušava normalno funkcioniranje osobe.

No, s obzirom na to da se često javlja u složenim bolestima, teško je reći može li se potpuno izliječiti. Da bi se to u bilo kakvoj mjeri postiglo, nužni su socijalna podrška i stalni rad na upravljanju stresom, strahom i tjeskobom te kompletna promjena dotadašnjeg životnog stila.

Ako sumnjate da patite od paranoje ili prepoznajete takve znakove kod bliske osobe, nemojte ignorirati problem i potražite savjet liječnika. Napravite kompletne pretrage kako biste pronašli točan uzrok svojeg stanja i započeli s adekvatnom terapijom koja će vam pomoći.

Pročitajte i ove članke:

• Prvi simptomi shizofrenije: Počinju u 20-ima, evo koji su
• Promjena osobnosti u starosti: Zašto se javlja?
• Bolesti mozga postaju sve gore kako se klimatske promjene pogoršavaju, znanstvenici pozivaju na hitno djelovanje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Često se nalaze na našim stolovima

5 najzdravijih narezaka za sendviče i slično

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• depresija i paranoja
• kako nastaje paranoja
• paranoja - simptomi
• paranoja - simptomi kod odraslih
• paranoja bolest - simptomi
• prirodno liječenje paranoje
• simptomi paranoje
• staračka paranoja