Antioksidansi su kemijske tvari koje imaju svojstvo da doniraju elektron slobodnim radikalima, oksidiraju se i tako neutraliziraju reaktivne tvari bez utjecanja na fiziološke funkcije organizma, a da pri tom i sami ne postaju nestabilni.

Djelovanje pojedinog antioksidansa ovisi o njegovoj koncentraciji, afinitetu prema određenoj reaktivnoj tvari te stanju drugih antioksidansa s kojima je u međusobnom djelovanju.

Antioksidansi su pretežno zastupljeni u voću i povrću, pčelinjim proizvodima i crnom vinu.

Količina egzogenih antioksidansa koji se unose preko hrane je direktno proporcionalna s njenim kvalitativnim i kvantitativnim značajkama.

Voća, povrća i druge hrane koja sadrži antioksidanse mora biti u dovoljnim količinama kako bi zadovoljili eventualne povećane potrebe organizma za antioksidansima.

Svježe povrće i voće sadrži daleko više antioksidansa od termički obrađenog, konzerviranog.

Industrijski obrađena hrana sadrži manje antioksidansa. Uslijed smanjene konzumacije svježeg voća i povrća kontroliranog podrijetla u konačnici dolazi do smanjenog unosa ovih spojeva preko hrane pa ih je potrebno dodatno unositi preko dodataka prehrani.

Njihov unos potrebno je povećati i kod patoloških stanja, povećanog zagađenja okoliša te neredovite i nekvalitetne prehrane. Uslijed starenja organizma dolazi i do smanjenja sposobnosti sinteze endogenih antioksidansa. Uz to vanjski štetni faktori dodatno povećavaju količinu slobodnih radikala.

Prirodni antioksidansi

U prirodne antioksidanse ubrajamo:

• vitamine A, C i E,
• astaksantin (karotenoid),
• karotenoide – provitamine A,
• minerale: selen i cink,
• bioflavonoide,
• koenzim Q,
• resveratrol,
• piknogenol,
• likopen,
• aminokiselinu cistein,
• biljke i biljne ekstrakte (ekstrakt sjemenki grožđa, češnjak, ginko biloba, zeleni čaj…),
• glutation,
• alfa lipoičnu kiselinu.

Bioflavonoidi su skupina biološki aktivnih molekula čija je redovita konzumacija povezana sa smanjenjem rizika od velikog broja kroničnih bolesti uključujući:

• karcinom,
• kardiovaskularne bolesti,
• neurodegenerativni poremećaji.

Mogu se podijeliti u podgrupe ovisno o svojoj kemijskoj strukturi na:

• flavone,
• flavane,
• flavonole,
• flavan-3-ole,
• antocijani,
• izoflavone. 

Među prehrambenim izvorima bioflavonoida su voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke i začini. 

Nekoliko biljaka i začina sadrži bioflavonoide koji su pronašli svoju uporaba u prevenciji i terapiji raznih bolesti u tradicionalnoj azijskoj medicini već više od tisuću godina.

Istraživanje provedeno 2005. godine na sveučilištu State University of New York dovelo je do saznanja o poveznici između smanjenog rizika raka debelog crijeva, prostate i dojke kod Azijaca s povećanom konzumacijom voća, povrća i čaja u odnosu na zapadne zemlje. Ovi podatci doveli su do pitanja o tome imaju  li bioflavonoidi prirodna kemoprotektivna i antikancerogena svojstva. 

Do danas se vrlo malo zna o mogućem odnosu između strukture bioflavonoida i njihova antikancerogena djelovanja.  

Antocijani su skupina bioflavonoida koja je ime dobila od grčke riječi anthos što znači cvijet i kyáneos što znači plavo. Odgovorni su za boje prisutne u organima biljke kao što su cvijet, plod i lišće. Antocijani biljkama mogu dati boju od crveno-narančaste do plavo-ljubičaste. U prirodi je u najvećoj mjeri prisutno šest vrsta antocijana. 

Članak objavljen 2015. godine u časopisu Advances in nutrition ističe važnost konzumacije namirnica bogatih antocijanima. Učestala konzumacija antocijana i/ili namirnica bogatih antocijanima pokazuje niz zdravstvenih koristi uključujući: 

• zaštitu od kardiovaskularnih bolesti,
• zaštitu živčanog sustava,
• poboljšanje vida,
• smanjenje rizika od pojave dijabetesa i pretilosti,
• protuupalna svojstva,
• antikancerogena svojstva. 

Važni izvori antocijana prisutni u prehrani osoba starijih od 20 godina su:

• bobičasto voće (20%),
• vino (16%),
• grožđe (11%),
• crveno/ljubičasto povrće (8%),
• jogurt (6%).

Bogat izvor antocijana je bobičasto voće:

• borovnice, 
• kupine, 
• crne ribizla, 
• aronija, 
• jagode,
• brusnica. 

Hepatocelularni karcinom je jedan od vodećih karcinoma i uzroka smrti u zemljama diljem svijeta. U posljednje vrijeme zabilježen je njegov porast u zemljama zapadne Europe, Japana i Sjedinjenih Američkih Država.   

Pregledni rad objavljen 2010. godine u znanstvenom časopisu Cancer treatment reviews ističe učinak resveratrola na suzbijanje hepatocelularnog karcinoma. Resveratrol je prirodni antioksidans prisutan u sljedećim namirnicama:

• grožđu,
• bobičastom voću,
• kikirikiju,
• crnom vinu.

Osim resveratrola za još jedan prirodni antioksidans dokazan je utjecaj na hepatocelularni karcinom, a to je selen. Ovaj podatak potvrđen je istraživanjem provedenim 2010. na sveučilištu Northeastern Ohio Universities Colleges of Medicine and Pharmacy. 

Za selen je također dokazan i učinak na prevenciju neurodegenerativnih oboljenja.

Namirnice bogate antioksidansima

Ako želite unijeti u tijelo dovoljno prirodnih antioksidansa onda je najbolje jesti puno svježeg voća i povrća. Lista hrane koja je posebno bogata antioksidansima:

• Svježe voće – šumsko voće (kupine, borovnice, maline, jagode, ribizli), agrumi (naranča, grejpfrut, mandarina), kiwi, šljiva, jabuka.
• Povrće – crveni kupus, paprika, čili paprika, artičoke, kelj pupčar. špinat, đumbir, crvena repa.
• Suho voće – marelice, šljive, datulje.
• Mahunarke – bob, sve sorte graha, soja.
• Orašasti plodovi i sjemenke – orah, lješnjak, kikiriki, sjemenke suncokreta. Kikiriki sadrži visoku koncentraciju antioksidansa polifenola koja se prženjem pojačava za čak 22 %.
• Žitarice – ječam, proso, zob, kukuruz.
• Začini – klinčić, cimet, origano.

Čaj se smatra napitkom koji u najvećoj mjeri obiluje prirodnim antioksidansima, a studije povezuju učestalost konzumacije čaja sa smanjenjem rizika od kardiovaskularnih bolesti. Smatra se kako je razlog tome antioksidativni efekt bioflavonoida iz čaja koji sprječavaju oksidaciju LDL kolesterola.

U studiji provedenoj 2002. godine na sveučilištu University of California -Davis došlo se do cijelog niza saznanja o učinku bioflavonoida iz čaja na kardiovaskularne bolesti:

• slabljenje upalnog procesa u aterosklerozi,
• smanjenje tromboze,
• promicanje normalne funkcije endotela,
• blokiranje ekspresije molekula stanične adhezije.

U istoj studiji ispitivani su i bioflavonoidi iz kakaa i čokolade. Flavanoli i procijanidi izolirani iz kakaa pokazali su jaka antioksidativna svojstva, a smatra se kako je otprilike 150 mg bioflavonoida potrebno za brzi antioksidativni učinak. 

Procjenjuje se da je dnevno potrebno konzumirati od 38 do 125 g čokolade obogaćene bioflavonoidima kako bi se umanjila pojava akutnih i kroničnih simptoma kardiovaskularnih bolesti. 

Tablica najdjelotvornijih antioksidansa

Za kraj vam donosimo tablicu namirnica najbogatijih antioksidansima. Radi se o istraživanju koje je provelo američko ministarstvo poljoprivrede i kojim je mjerena ukupna količina antioksidansa po serviranju.

Ipak, valja naglasiti da nije bitna samo količina antioksidansa nego i kvaliteta, a za zdravlje je ključna raznolika prehrana. Ova tablica je samo ilustrativnog karaktera (nemojte svaki dan jesti samo grah).

Namirnica	Serviranje	Količina antioksidansa po serviranju
Crveni grah (osušeni)	pola šalice	13727
borovnice	1 šalica	13427
Red kidney grah (osušeni)	pola šalice	13259
običan grah	pola šalice	11864
borovnica	1 šalica	9019
brusnica	1 šalica	8983
kuhane artičoke	1 šalica	7904
kupina	1 šalica	7701
crno grožđe	pola šalice	7291
malina	1 šalica	6058
jagoda	1 šalica	5938
crvena jabuka	1	5900
Granny Smith jabuka	1	5381
orah	30 grama	5095
trešnja	1 šalica	4873
crna šljiva	1	4844
kuhani crveni krumpir	1	4649
crni grah (osušeni)	pola šalice	4181
šljiva	1	4118
Gala jabuka	1	3903

• agrumi
• antioksidansi
• prirodni antioksidansi
• šumsko voće
• voće i povrće
• začin

Učitaj više izvora