Interpersonalna terapija je relativno nova vrsta psihoterapije usmjerena na ublažavanje simptoma psihičkih poteškoća poboljšavanjem međuljudskog funkcioniranja, odnosno usmjeravanjem na probleme koje osoba ima u socijalnom području i odnosima s ljudima.

Obično je kratkog trajanja, a teoretski temelj pronalazi u biopsihosocijalnom modelu funkcioniranja pojedinca. Glavni cilj ove vrste psihoterapije je shvaćanje psihičkih poteškoća kao odgovora na trenutne probleme u svakodnevnim odnosima s drugim ljudima.

Interpersonalna psihoterapija

Interpersonalna terapija je noviji pristup u psihoterapijskom području koji se odnosi na interpersonalna pitanja, odnosno specifične i trenutne probleme koje klijent ima u kontekstu međuljudskih odnosa. Fokus se stavlja na određene nesporazume, nesuglasice, frustracije, potrebe, brige i želje koje se isprepliću između njega i drugih ljudi.

Glavni cilj je pomoći klijentu razumjeti i prihvatiti probleme koji značajno utječu na njegov život te, u konačnici, promijeniti vlastitu životnu situaciju zbog koje osjeća određene poteškoće.

Ova vrsta psihoterapije obično se bavi sljedećim temama u životu pojedinca:

• interpersonalnim nedostacima i propustima, uključujući socijalnu izolaciju ili pak uključenost u neispunjavajuće i toksične odnose, odnosno poteškoće sa započinjanjem ili održavanjem odnosa
• nošenjem s tugom koja nastaje zbog raznih gubitaka povezanih s odnosima s drugima (npr. smrt bliske osobe, prekid veze, razvod i sl.)
• teškim ili iznenadnim životnim prijelazima (npr. razvod, selidba) te očekivanim, ali zahtjevnim prijelazima (npr. umirovljenje)
• rješavanjem međuljudskih sporova koji proizlaze iz sukobljenih očekivanja između partnera, članova obitelji, prijatelja ili suradnika.

Interpersonalna terapija je obično kratkotrajna, detektira poteškoće koje klijent ima u sadašnjim odnosima te ih usmjerava prema rješenju u budućnosti. U odnosu na neke druge psihoterapijske smjerove, ova vrsta psihoterapije je još uvijek neistražena, odnosno u razvoju.

Iako je primarno utemeljena u svrhu liječenja depresije, njezini benefiti se prepoznaju i u kontekstu drugih poteškoća (npr. anksioznosti, poremećaja u prehrani, ovisnosti i sl.), zbog čega se trenutno ispituju aspekti šire kliničke primjene.

Važnost socijalnih odnosa

Jedan od poznatih psihoterapeuta, Alfred Adler, često je naglašavao kako mnogi problemi u životu čovjeku nastaju upravo zbog problema koje ima u međuljudskim odnosima. Činjenica je da nas problemi koje imamo u odnosima s drugima opterećuju i često izazivaju u organizmu odgovor na stres.

Prema dosadašnjim istraživanjima, neke od najstresnijih životnih situacija za pojedinca su uglavnom povezane s drugim ljudima (npr. gubitak bliske osobe, razvod i sl.).

Interpersonalna terapija temelji se na teoriji afektivnog vezivanja, teoriji komunikacije i socijalnoj teoriji.

Prema teoriji afektivnog vezivanja, svaka osoba ima određenu vrstu nagona za stvaranjem odnosa s drugim ljudima te na taj način stvara brojne afektivne veze tijekom svojeg života.

Glavna svrha teorije komunikacije je uvidjeti obrasce komuniciranja koje osoba koristi u odnosima s drugima te dokučiti koji od njih su neprilagođeni i štetni za funkcioniranje s drugima.

Socijalna teorija pronalazi objašnjenje i razumijevanje interakcija koje pojedinac stvara s drugima te nastoji ponuditi adekvatne i osnažujuće obrasce povezivanja s drugima.

Nismo stvoreni da bismo bili sami, a drugi ljudi su nam potrebni da bismo rasli i razvijali svoje potencijale. Istina je da neke odnose u životu ne možemo birati i da nas mogu ili obogatiti ili oštetiti na razne načine.

Međutim, pitanja koja interpersonalna terapija postavlja odnose se na trenutno stanje, odnosno odraslo doba pojedinca u kojem ima mogućnost samostalnog izbora odnosa u koje će ulagati svoje vrijeme i trud.

Odabir ljudi s kojima klijent odlučuje provoditi svoje vrijeme itekako govori mnogo o njemu samome, kao što i svima poznata izreka “s kim’ si, takav si” nerijetko opisuje razumijevanje pojedinca s obzirom na grupu u kojoj se nalazi.

U odnosu na druge psihoterapijske smjerove, interpersonalna psihoterapija je usmjerena na “ovdje i sada” te nastoji ponuditi konkretna rješenja na probleme koje klijent navodi u trenutnim odnosima s drugim ljudima.

Iako se gotovo sve psihoterapijske škole većinski baziraju na odnose koje klijent stvara s drugima, ova vrsta psihoterapije nastoji ne ulaziti u bilo kakve druge problematike, nego se držati isključivo trenutnih socijalnih odnosa pojedinca.

S obzirom na to da se još uvijek razvija i istražuje, uključivanje u neku vrstu edukacije trenutno ne postoji kao opcija, ali proučavanje literature koja nastaje u kontekstu interpersonalnih odnosa itekako je preporuka svima onima koji rade s ljudima, ali i onima koji su znatiželjni u shvaćanju svojeg socijalnog svijeta.

Pročitajte i ove članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Vrste psihoterapije: Ne znate koju odabrati? Imamo popis dostupnih psihoterapijskih pravaca u Hrvatskoj, a evo i o čemu ovisi odabir
• Logoterapija: Psihoterapijski pristup Viktora Frankla koji odgovara na pitanja čovjekovog traganja za smislom.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Najslađa kombinacija!

Kuglice od keksa i čokolade: 5 recepata za kremaste bombice

• Rachel Drbohlav Ollerton
• 3 min čitanja

• interpersonalna terapija
• međuljudski odnosi
• socijalna teorija
• teorija afektivnog vezivanja
• teorija komunikacije
• vrsta psihoterapije