ADHD je neurorazvojni poremećaj koji se službeno naziva deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj i u posljednje vrijeme sve se češće pojavljuje kao tema rasprava u školskim krugovima s obzirom na djecu koja s ovom dijagnozom prolaze kroz školski sustav.

Iako je u pitanju neurorazvojni poremećaj koji započinje u razvojnom periodu i počinje se manifestirati u predškolskoj dobi, uglavnom se dijagnosticira tek u osnovnoškolskom periodu ili čak u odrasloj dobi.

ADHD i škola itekako mogu funkcionirati zajedno, ali je važno pronaći pravi put, odnosno individualizirati pristup djetetu koje ima poteškoće povezane s deficitom pažnjem i/ili hiperaktivnošću i impulzivnošću te mu omogućiti da ostvari svoj puni potencijal neovisno o njegovim poteškoćama.

Dijete s ADHD poremećajem i škola

Polazak u školu za većinu je djece pozitivan događaj, posebno zbog školskih prijatelja i novih stvari koje će tek naučiti. Oni koji prolaze kroz intenzivan stres su uglavnom roditelji, ali i učitelji i nastavnici, koji imaju puno više organizacijskih zahtjeva i brige za cijelu školsku godinu.

Simptomi povezani s ADHD-om – hiperaktivnost, nepažnja i problemi koncentracije te impulzivnost – puno jasnije dolaze do izražaja kod djeteta polaskom u školu s obzirom na to da su zahtjevi klasičnog školskog sustava potpuno drugačiji što se tiče usvajanja gradiva i očekivanog ponašanja učenika.

Dijete koje ne može održavati koncentraciju tijekom školskog sata od 45 minuta, koje ne može toliko dugo sjediti mirno kao i ostali učenici i koje teško čeka na svoj red te ponekad zbog toga ometa učenike i učitelje, vrlo brzo postaje uočljivo i, nažalost, jako često negativno etiketirano zbog takvog ponašanja koje ne može samostalno regulirati i kontrolirati.

Zbog svega navedenog, dijete ne uspijeva pokazati svoj puni potencijal ni intelektualni kapacitet, što s vremenom postaje sve veća frustracija i njemu, ali i roditeljima.

Zaboravljanje domaćih zadaća i školskog pribora, poteškoće s motiviranjem za pisanje zadaće i učenje, nemogućnost odijeljivanja bitnog od nebitnog, otežano praćenje promjenjivog školskog rasporeda iz dana u dan, stalne potrebe za pauzama i mnogobrojnim digresijama – sve su to poteškoće kroz koje svakodnevno prolaze roditelji školske djece s ADHD-om, nastojeći pronaći najbolji način da dijete motiviraju za školu i pomognu mu da ne razvije otpor prema istoj.

Zbog svega navedenog, dijete često sluša kritike na svoj račun i doživljava neuspjeh iz dana u dan, pa je potpuno jasno da nekoj djeci škola i nije tako ugodno iskustvo.

Odrastajući, dijete shvaća da ne može samostalno regulirati poteškoće koje svakodnevno utječu na njegovo funkcioniranje u školi te, ako izostane razumijevanje okoline, razvija emocionalne probleme (nisko samopoštovanje, manjak samopouzdanja, problemi u socijalnim odnosima, osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti itd.).

Imajući sve ovo na umu, pokušajte takvo dijete razumjeti prije nego ga osudite i potražite način kako mu pristupiti prije nego dođe do pogoršanja situacije!

ADHD – dijagnoza i testiranje

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj ima jasno navedene dijagnostičke kriterije na temelju kojih se postavlja dijagnoza, a više o njima možete pročitati u članku “ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju“.

Da bi se postavila dijagnoza, potrebno je potražiti stručno cjelokupno psihološko testiranje usmjereno na simptome iz skupine ADHD poremećaja, a postoji više različitih upitničkih skala i testova koji se najčešće koriste (npr. T.O.V.A test, ADHDT test, Test d2 i sl.), uz detaljno promatranje osobe i iscrpan klinički intervju kako bi se dobili precizni heteroanamnestički podaci (kada je riječ o djeci, od roditelja i odgojitelja/nastavnika).

Preporuka svima onima koji smatraju da njihovo dijete ima poteškoće povezane s ADHD poremećajem je da, prije nego samostalno postave dijagnozu pomoću Googlea ili nekih neprovjerenih internetskih testova, potraže stručnjake koji će im razjasniti poteškoće i adekvatno provesti testiranje djeteta kako ne bi došlo do krivih zaključaka.

Više o procesu testiranja ADHD poremećaja potražite u članku “ADHD testiranje: Na njega se odlučuju sve stariji pojedinci! Psihologinja otkriva zašto i kako izgleda test“.

Kako pomoći djetetu s ADHD-om?

Nije jednostavno prihvatiti dijagnozu ADHD-a kod djeteta, ali nekim roditeljima bude olakšavajuće kada saznaju s čime se dijete svakodnevno bori te kada pronađu načine kako mu pomoći.

Brojni su savjeti roditeljima kako pomoći djetetu, ali važno je spomenuti i prava roditelja djece s ADHD-om koja mogu potražiti u sustavu socijalne skrbi, obrazovnom i zdravstvenom te mirovinskom sustavu (npr. pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te novčanu potporu za brigu djeteta, pravo na prilagodbu nastavnog sadržaja u školi, pravo na prisustvo pomoćnika u nastavi i sl.).

ADHD je neurorazvojni poremećaj, a svi roditelji koji skrbe za djecu s teškoćama u razvoju trebaju podršku i od strane sustava kako bi djetetu mogli adekvatno pomoći. Za ostvarivanje bilo kakvih prava roditelji trebaju proći detaljnu dijagnostiku te sa stručnim nalazima pokrenuti postupke kako bi ostvarili određene zahtjeve, uz svu ostalu potrebnu dokumentaciju.

Više detalja o svemu navedenom te načinima ostvarivanja prava roditelji mogu zatražiti u područnim uredima zavoda za socijalni rad.

Uz sve navedeno, potrebno je djetetu kod kuće pružiti razumijevanje i podršku u svim onim svakodnevnim školskim brigama kroz koje prolazi te shvatiti da neke stvari koje očekujemo od njega ne može samostalno uspostaviti i regulirati zbog simptoma povezanih s ADHD poremećajem.

U školi je važno prilagoditi način izvedbe školskog sadržaja, odnosno individualizirati pristup u prenošenju informacija na onaj način na koji će dijete moći usvojiti.

Neki od korisnih savjeta za adekvatniji pristup u školi su:

• sjedenje učenika u prvoj klupi kako bi mu se mogla pravovremeno usmjeravati pažnja kada se primijeti njezino slabljenje i odstupanje
• odmaknuti učenika od distraktora koliko god je moguće te voditi brigu o tome da njegov radni prostor sadrži isključivo samo ono što je potrebno za rad
• diskretno poticanje u situacijama slabije koncentracije, bez kritiziranja i negativnog etiketiranja
• češće motoričke pauze u situacijama kada dijete otežano prati nastavu zbog simptoma hiperaktivnosti
• mogućnost nadoknađivanja domaćih zadaća u slučaju zaboravljanja te pronalaženje načina da se iste zabilježe na vizualno jasniji način koji će učeniku biti sigurniji podsjetnik
• provjeriti kakve su greške koje učenik radi tijekom usmenog ili pismenog odgovaranja, odnosno jesu li rezultat poteškoća povezanih s ADHD-om, te u tom slučaju omogućiti ispravljanje
• uvijek pohvaljivati sve učenike za ulaganje truda i napora tijekom savladavanja školskog sadržaja, a ne samo za postizanje određenih rezultata.

U tome ih sprječavaju poteškoće s pažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću koje se negativno etiketiraju u školskom sustavu, a koje mu stvaraju prepreke u adekvatnom usvajanju sadržaja.

Stoga je važno pronaći one načine koji će mu pomoći da pokaže svoje znanje i vještine, ali i pravovremeno reagirati kako bi se prevenirale poteškoće u socioemocionalnom funkcioniranju i kasnijoj dobi.

Pročitajte i ove članke:

• ADHD lijek: Tema koju prate brojne kontroverze! Psihologinja otkriva koji su ADHD lijekovi u Hrvatskoj i jesu li sigurni
• 24 aktivnosti za djecu s ADHD-om koje pomažu u izgradnji vještina
• Srušen jedan od najstarijih mitova o hiperaktivnosti djece.

• ADHD i škola
• dijete s ADHD poremećajem i škola
• kako pomoći djeteu s ADHD-om
• savjeti psihologinje

Učitaj više izvora