Hubrisov sindrom ili sindrom oholosti (engl. hubris = oholost) nastaje kada netko započne razvijati grandioznu i uljepšanu sliku o sebi i svojim sposobnostima neposredno nakon dobivanja moći ili ovlasti u nekom području, što rezultira pretjeranim samopouzdanjem, narušenim odnosima s drugima te prezirom prema kritici.

U skupinama koje su pod vodstvom ovakvih pojedinaca stvara se manjak povjerenja te problem lošeg donošenja odluka i neučinkovitog timskog rada. Nije riječ o psihopatologiji ni o dijagnozi narcističnog poremećaja ličnosti zato što se za Hubrisov sindrom smatra da je privremeno psihološko stanje izravno povezano s dobivanjem moći i ovlasti u nekom području.

Hubrisov sindrom i moć

Da bi netko znao posjedovati moć, morao bi biti i dobar vođa zato što vođe postižu ciljeve, a moć kao sredstvo podupire to postizanje. Moć se odnosi na sposobnost koju osoba A ima kako bi utjecala na ponašanje osobe B tako da osoba B djeluje u skladu sa željama osobe A. Najvažniji aspekt u kontekstu moći je funkcija ovisnosti, odnosno što je više osoba B ovisna o osobi A, to će osoba A imati veću moć u tom odnosu. Zdrave ličnosti i kvalitetni vođe mogu imati moć, ali je ne nameću kao glavnu funkciju, posebno ne ispred svojeg vođenja koje je usmjereno na ostvarivanje ciljeva zajednice.

Međutim, kada se stjecanjem moći poremete zdrave funkcije ličnosti, pojave se oholost, pretjerani ponos, opsjednutost vlastitim “ja”, prezir prema kritici te grandiozno samopouzdanje s ciljem veličanja vlastitih sposobnosti.

Sve to vodi nastanku Hubrisovog sindroma i odmiče osobu od stvarnosti, tako da se često dogodi da takvi pojedinci u početku uopće nisu svjesni što rade. Pretpostavlja se da Hubrisov sindrom nije prisutan među vođama i liderima koji su dugotrajnim trudom, stečenim znanjem i iskustvima te stručnim vodstvom došli do mjesta gdje zaslužuju biti.

Oni koji su neki od tih koraka preskočili često budu oni čije prenapuhano samopouzdanje seže do iracionalne i neutemeljene razine, pa se jako brzo uočava problematično ponašanje.

Hubrisov sindrom i ponašanje

Hubrisov sindrom promatra se u kontekstu narcističnog poremećaja ličnosti zato što dijeli određene kriterije s navedenom dijagnozom, ali nije riječ o psihopatologiji, nego o stanju za koje se vjeruje da je privremeno i da mu prethodi nedavno stjecanje određene količine moći. Proučavanjem ponašanja određenih pojedinaca na visokim pozicijama koji posjeduju određenu količinu moći uočeni su sljedeći obrasci:

• grandiozna, uljepšana i preuveličana slika o sebi
• tendencija poduzimanja radnji prvenstveno radi poboljšanja vlastitog imidža
• pretjerano samopouzdanje i briga za samoprezentaciju
• uzvišenost u govoru i naglašavanje vlastitih sposobnosti
• povezivanje sebe s organizacijom i korištenje “mi” u razgovoru
• očit prezir prema drugima, posebno onima koji pokazuju neslaganje ili kritiku
• nepogrešivost u procjenjivanju drugih i njihovih postupaka
• viđenje svijeta kao mjesta u kojem mogu veličati sebe
• prikazivanje sebe samo u dobrom svjetlu
• gubitak kontakta sa stvarnošću
• pribjegavanje nepromišljenim i impulzivnim radnjama
• uvjerenje da su odgovorni samo prema višem sudu (često nadnaravnom)
• nekompetentnost u obavljanju posla.

Ako je u pitanju privremeno psihičko stanje, povlačenjem moći će se ova ponašanja ugasiti, a osobi će trebati neko vrijeme da se vrati u normalno stanje. Manja je vjerojatnost da će se ovakva ponašanja pojaviti kod osoba koje, neovisno o visokoj poziciji na kojoj se nalaze, mogu zadržati skromnost, primiti kritiku, održavati kvalitetne odnose te imati dobar smisao za humor.

Ako se ovakva ponašanja pojave neposredno nakon dobivanja moći, moguće je da će se pogoršavati. Neovisno o tome koje je područje djelovanja u pitanju, ovaj sindrom se može pojaviti kod svakoga tko ima neku razinu moći i ne zna se adekvatno s njome nositi.

Nažalost, slabljenjem osobnih i profesionalnih odnosa, nedostatkom povjerenja i iracionalnim donošenjem odluka može doći do potpunog raspada sistema zbog pojave ovakvih ponašanja.

To može dovesti do potpunog gubitka moći i poštovanja od strane važnih bliskih osoba, zbog čega se pojedinac teško nosi s ishodima svojeg ponašanja.

Treba dodatno naglasiti da Hubrisov sindrom dijeli određene karakteristike s narcističnim poremećajem ličnosti, ali pretpostavlja se da je privremeno stanje povezano s okolinskim uvjetima i stjecanjem moći, dok je poremećaj ličnosti mentalno zdravstveno stanje koje je trajno i ne prestaje nakon povlačenja s pozicije moći.

Što napraviti?

Najveća prepreka u kontekstu rješavanja Hubrisovog sindroma je činjenica da je u pitanju problem kojeg osoba često nije svjesna jer joj nedostaje samosvijest potrebna da uopće prepozna svoja problematična ponašanja. Zato je najbolje spriječiti pojavljivanje ovog sindroma tako što će osoba, koja preuzima poziciju moći, imati kvalitetne i stručne pojedince oko sebe koji će joj svojim konstruktivnim povratnim informacijama pomoći u zadržavanju realne slike o sebi utemeljene na stvarnosti.

Također je preporuka redovito provoditi evaluacije i tražiti povratne informacije od većeg broja ljudi povezanih s područjem djelovanja kako bi se dobila šira slika.

Redovit rad na sebi i izgradnja samosvijesti nije jednostavan i kratkotrajan proces, a prihvaćanje vlastitih nedostataka i slabosti je prvi korak prema promjeni nabolje. Usto, stručni, ponizni i kvalitetni vođe nikada ne traže od svojih timova da rade nešto na što ni sami nisu spremni. Stoga je važno biti prisutan u svim aspektima te sudjelovati sa svima u stvaranju uspjeha.

Pročitajte i ove članke:

• Transakcijska analiza: Svatko od nas u sebi nosi tri ega! Psihologinja otkriva detalje o psihoterapijskom pravcu koji izaziva sve veći interes
• Obrambeni mehanizmi: Svi ih koristimo kad se želimo izboriti s frustracijom i negativnim emocijama! Evo koji su i zašto ih je dobro poznavati
• Samorefleksija: Uvid u samog sebe koji omogućuje rast! Psihologinja otkriva kako pristupiti ovom izazovnom procesu.

• Hubrisov sindrom
• moć
• narcistički poremećaj ličnosti
• sindrom oholosti

Učitaj više izvora