Epilepsija, kao jedan od najčešćih neuroloških poremećaja u svijetu, definira se kao kratkotrajni poremećaj funkcije moždane kore i središnjeg živčanog sustava, a prepoznaje se po iznenadnim i ponavljajućim epizodama napadaja koji mogu završiti djelomičnim ili potpunim gubitkom svijesti. Unatoč snažnim dokazima koji potvrđuju štetan utjecaj stresa na pojavu napadaja i težinu ishoda, čini se da je veza koju imaju stres i epilepsija neopravdano zanemarena kada su u pitanju okidači epilepsije.

Epilepsija kao bolest

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije epilepsija je kronično neurološko stanje koje pogađa oko 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Kod nekih se ne pronalaze nikakve strukturne razlike u funkcioniranju mozga u odnosu na zdrave pojedince, dok su kod nekih moždane promjene uočljive. Ovisno o vrsti i težini oboljenja, prisutni su i različiti epileptični napadaji – generalizirani, parcijalni, specijalni i brojni drugi koji se nalaze unutar navedenih skupina.

Teško je utvrditi koji je točno uzrok nastanka epilepsije. Svaki pojedinac se promatra individualno, uzimajući u obzir potencijalne nasljedne predispozicije ili pak organske, lezijske promjene u mozgu koje mogu rezultirati nastankom ovog poremećaja. Ono što stvara poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca su težina, učestalost i nepredvidljivost nastanka napadaja.

Iako mnogi oboljeli s vremenom nauče prepoznati auru, odnosno prvi simptom epilepsije koji se ujedno smatra upozorenjem ili predosjećajem da će se napadaj vjerojatno dogoditi, većina se oboljelih od težih oblika epilepsije bori s otežanim svakodnevnim funkcioniranjem i ostvarivanjem u privatnom i profesionalnom području života.

Stres i epilepsija

Posljednjih nekoliko godina sve više se dovodi u pitanje stres kao okidač epileptičnih napadaja. Stres može uzrokovati različite probleme u funkcioniranju mozga, posebno ako se pojavljuje kod male djece koja su u procesu ubrzanog neurološkog razvoja ili kod odraslih osoba koje ga intenzivno doživljavaju kroz duži period.

Na neurološkim pregledima nerijetko se postavljaju pitanja vezana za stresne i teške životne periode u prošlosti, kako bi se ustanovilo postoji li povezanost takvih promjena s novonastalim poteškoćama funkcioniranja moždanih aktivnosti. Međutim, kada je u pitanju epilepsija, oboljeli nerijetko ističu da su često pod stresom te da je to ponekad okidač epileptičnih napadaja.

Iako je teško odrediti izravnu uzročno-posljedičnu vezu između stresa i epilepsije, činjenica je da stres neizravno utječe na brojna zdravstvena stanja:

• lučenje hormona stresa može destabilizirati sastav hormona u organizmu te općenito narušiti funkcioniranje živčanog sustava
• kronični stres slabi imunološki sustav i odgovor organizma na različite infekcije i bolesti, što može dovesti do pojave čestih popratnih zdravstvenih poteškoća uz primarnu dijagnozu
• stres je povezan s pojavom tjeskobe i depresije, a problemi povezani sa spavanjem česti su simptomi navedenih stanja što može pogoršati stanje oboljelih i utjecati na pojavu i oporavak od napadaja
• nema jasnih dokaza da se smanjenjem stresa može utjecati na učestalost pojave napadaja, ali se može poboljšati kvaliteta života što općenito dovodi do boljeg funkcioniranja i prihvaćanja bolesti, kao i stabilizacije simptoma i odgode pogoršanja.

Stres se definira kao fiziološki i bihevioralni odgovor organizma na nekontrolirane i nepredvidive događaje. Budući da se ljudi općenito razlikuju u odgovoru na stresne životne događaje ovisno o trajanju, intenzitetu i vrsti uzroka stresa, teško je izmjeriti koliko je kod oboljelih od epilepsije stres važan faktor za pojavu određenih simptoma ili uzročnik napadaja.

Stres kao posljedica

Imati dijagnozu dugotrajnog i kroničnog zdravstvenog stanja poput epilepsije može samo po sebi biti jako stresno. Potrebno je određeno vrijeme da se ljudi pomire s dijagnozom i da shvate kako naučiti živjeti s njom. Upravo je to vrijeme često pod utjecajem stresa s obzirom na prve susrete sa simptomima bolesti, shvaćanje najboljih oblika pomoći u takvim situacijama i traženje podrške i pomoći od okoline koja je nerijetko i sama nedovoljno educirana o određenim zdravstvenim poteškoćama.

Mnogi oboljeli od epilepsije mogu biti pod stresom zbog toga što ne znaju kako će se simptomi razvijati i koliko će utjecati na njihov život. Neizvjesnost o tome kada bi se napadaj mogao dogoditi i osjećaj nedostatka kontrole nad svakodnevnim životnim aktivnostima mogu biti prilično stresni i frustrirajući za mnoge ljude.

Kronični stres može biti povezan s pojavom napadaja kod bolesnika s epilepsijom, ali je također povezan i s depresivnim stanjima. Depresija je najčešći psihijatrijski komorbiditet kod osoba oboljelih od epilepsije, a procjenjuje se da pogađa oko 60 % bolesnika, što rezultira lošom kvalitetom života, prvenstveno zato što je depresija često neprepoznata i nedovoljno liječena pored primarne dijagnoze epilepsije.

Izbjegavanje stresnih situacija u današnjem načinu života čini se nemogućim, stoga je najbolja preporuka učenje strategija upravljanja stresom kao što su:

• rad na sebi
• ublažavanje situacija u kojima može doći do stresa
• redovita tjelovježba
• zdrava i uravnotežena prehrana
• higijena spavanja
• prakticiranje tehnika relaksacije
• izgradnja kvalitetnih odnosa te njegovanje istih.

Pročitajte i članke:

• Kako izgleda epileptički napadaj i prva pomoć
• Posljedice stresa na organizam: Psihologinja otkriva kako nas stres ubija i kako se trgnuti prije nego bude prekasno
• Poremećaji spavanja: Ima ih čak 1/3 odraslih! Psihologinja otkriva što sve remeti san, koji simptomi upućuju na poremećaj i što učiniti.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• depresija i epilepsija
• epileptični napadaji
• okidači epilepsije
• savjeti
• stres i epilepsija