Žene koje su preživjele moždani udar: Donosimo inspirativne priče onih koje žive među nama, a slave drugi rođendan

Žene koje su preživjele moždani udar

I ove se godine prvog petka u veljači obilježava Dan crvenih haljina, javnozdravstvena i edukativna akcija kojoj je cilj podizanje svijesti o učestalosti moždanog udara kod žena, kao i educiranje o brojnim preventivnim tehnikama koje se mogu poduzeti kako bi se zaštitilo zdravlje i spriječile negativne posljedice stresnog života koji živimo.

Prema trenutnim statističkim procjenama moždani udar svake godine ubije gotovo dvostruko više žena nego karcinom dojke, a činjenica je i da veći broj žena nego muškaraca umire od istog.

Važno je educirati javnost o simptomima i posljedicama zanemarivanja istih, ali i posvijestiti koliko je nužno mijenjati životni stil i navike koje loše utječu na zdravlje.

Iskustva žena koje su preživjele moždani udar

Iako su nam životi prilično užurbani i stresni, moramo biti svjesni da je briga za zdravlje važna i da promjenom načina života i osluškivanjem znakova i signala koje nam tijelo šalje možemo puno toga prevenirati. Nažalost, okolina često nije dovoljno upoznata s temom moždanog udara, posebno kod mlađih odraslih osoba, zbog čega se prvi simptomi često zanemaruju i pripisuju stresu. Zbog toga izostaje pravovremena reakcija, posljedice se zakompliciraju, a bilo kakav pozitivan ishod postane upitan.

Pročitajte članak “Simptomi moždanog udara kod žena: Jedna od pet žena doživjet će moždani udar tijekom života! Evo što povećava rizik i kako ga prepoznati“.

S ciljem osvještavanja šire publike o važnosti ove teme donosimo vam inspirativne priče dviju žena koje su preživjele moždani udar i proslavile drugi rođendan. Zahvalne na toj prilici s nama dijele svoje iskustvo kako bi pomogle drugima.

Katica Sertić
FOTO: privatni album

Katica i njezina priča

Katica Sertić, 47-godišnjakinja iz Zagreba, moždani udar doživjela je u rujnu 2022. godine, prije samo nekoliko mjeseci. Iako je osvanuo prilično uobičajen ponedjeljak, a ona svoje jutro započela spremanjem za posao, nije mogla ni slutiti što će se na kraju dogoditi i kako će se stvari zakomplicirati.

Uzela sam kopču da bi povezala kosu pa da se mogu tuširati. Kopča mi je ispala, ali ja sam uporno pokušavala zakopčati kosu, ne sluteći da je išta krenulo loše. To je iritiralo moju sestru te me pitala što radim. Ni nakon toga nisam primijetila problem, ali je ona vidjela moju desnu ruku u disfunkciji te rekla: “Pogledaj me!” i vidjela iskrivljena usta na desnoj strani.

Zahvaljujući sestri koja je prepoznala simptome hitna pomoć je stigla na vrijeme, a Katica tijekom cijelog razgovora sestre i službe hitne pomoći i dalje nije bila svjesna što se točno dogodilo i zašto je pomoć uopće došla. Sestra joj je pokušavala objasniti da stanje nije dobro, ali Katica ju je dalje razuvjeravala i pokušavala shvatiti što se dogodilo.

Nakon tog razgovora njezino sjećanje o ostalim okolnostima ostaje u magli, a jedine informacije koje je imala dobila je od svoje sestre koja je promatrala sve što se događalo i od koje je saznala da je čak uspjela samostalno, bez ikakvih problema, zavezati i vezice na tenisicama. To je malo zbunilo i doktoricu, ali kasnije se ustanovilo da je fizička oduzetost bila kratkotrajna, dok je dezorijentiranost potrajala.

Ostali dio radnje se odvijao u bolnici – vađenje nalaza, operacija, točnije trombektomija, da bi nakon izlaska iz bolnice krenuo moj novi način života, uvođenje novih promjena, od načina prehrane do prestanka konzumiranja cigareta te prilagođavanja sportskih aktivnosti sadašnjem zdravstvenom stanju.

Katica je jedna od pozvanih žena za sudjelovanje u akciji “Dan crvenih haljina”, što ju je posebno razveselilo jer smatra da je dobro i važno imati zajednicu s kojom može biti povezana te dijeliti brige i strahove jer i sama kaže kako joj je, nakon proživljenog iskustva, posebno teško samostalno se boriti sa strahom da će se moždani udar ponoviti.

Ova akcija može educirati i probuditi svijest kod drugih žena da, prije nego se dogodi, uspiju spriječiti moždani udar. Nakon tog događaja počela sam cijeniti život i postala sam svjesna koliko želim živjeti. Zato bih svakome poručila da ne čeka da se takvo nešto dogodi, nego da počne mijenjati svoje loše navike da bi spriječio loš ishod. 

Moja poruka za kraj bi bila da stavimo život i zdravlje ispred svega, da pristupimo odgovornije našem zdravlju kako bismo izbjegli moždani udar, a ne “sanirali” posljedice.

Pročitajte članak “Kako spriječiti moždani udar – uzrok invaliditeta u Hrvatskoj?“.

FOTO: privatni album

Ana-Maria i njezina priča

Ana-Maria Belčić, 26-godišnjakinja iz Velike Gorice, doživjela je čak dva moždana udara – prvi se dogodio 2019. godine, a drugi nekoliko mjeseci poslije, s tek navršene 23 godine. Prvi moždani udar dogodio se iznenada, a s obzirom na to da nije imala nikakvih prethodnih ozbiljnijih zdravstvenih problema, bilo je potpuno neočekivano.

Večer prije društvo i ja smo se okupili na mojoj terasi i uživali u ljetnoj večeri, nije bilo nikakvih naznaka da bi moglo doći do moždanog udara. Ne sjećam se tijeka događaja tog jutra, osim da sam povraćala i tokom povraćanja izgubila osjet desne strane tijela. Srećom, zbog organiziranog druženja, društvo je ostalo prespavati kod mene jer smo imali planove za idući dan, pa nisam bila sama kada se moždani udar dogodio.
Osim povraćanja i gubitka osjeta desne strane tijela, sjeća se da je bila svjesna da se nešto događa, ali nije bila u mogućnosti pozvati pomoć i objasniti što osjeća.

U tom trenutku ju je na podu pronašla mlađa sestra, a kada je ostatak društva vidio što se dogodilo, jedna od prijateljica, koja je ujedno i medicinska sestra, pozvala je hitnu pomoć shvaćajući što se dogodilo.

Iduće čega se sjećam je da sam se probudila u bolnici i bila iznimno umorna i ošamućena. Brzom reakcijom liječnika život mi je spašen ugradnjom stenta. U bolnici sam boravila oko tri tjedna zbog raznih kontrola, da bi otkrili da je razlog moždanog udara bio ugrušak krvnih žila koji je izazvala urođena srčana mana (rupica na srcu). Nakon otkrivene srčane mane ugrađen mi je stent i na srcu.

Nakon boravka u bolnici i oporavka u toplicama trebalo joj je vremena da se vrati svojoj svakodnevici. U tom trenutku nije mogla hodati, desna ruka joj je bila potpuno bespomoćna, a tek tada je i sama shvatila što se dogodilo i koliko će težak oporavak biti. Neposredno prije moždanog udara upoznala je sadašnjeg zaručnika koji je, uz obitelj i prijatelje, bio velika podrška i oslonac tijekom teških dana oporavka.

Oporavak je potrajao nekoliko mjeseci, ali se napredak s vremenom sve jasnije vidio. No, onda se dogodio drugi moždani udar koji je bio drugačiji od onog prvog:

Tada sam osjetila simptome: trnci u desnoj ruci, slabost, dezorijentiranost, gubitak motoričkih sposobnosti – čitanje i pisanje, jaka glavobolja. Naravno, bio je prisutan strah zbog prijašnjeg moždanog udara te smo odmah odlučili otići na hitnu. Dolaskom na hitnu rečeno mi je da sam doživjela drugi moždani udar.

Srećom, nakon drugog moždanog udara nije bilo većih fizičkih posljedica, ali se usporio oporavak koji je još trajao od prvog moždanog udara. Nažalost, stradalo joj je psihičko zdravlje, izgubila je motivaciju zbog otežanog obavljanja svakodnevnih poslova, čak je i odlazak na terapije postao zahtjevan, a izbjegavala je svaki oblik socijaliziranja. 

Iako je završila ugostiteljsku školu, trenutno ne može raditi u struci, prvenstveno zbog moždanog udara, pa je promijenila posao. Međutim, nakon prvog udara skoro dvije godine nije radila, a na zadnjem je radnom mjestu u restoranu imala podršku šefova koji su joj izašli ususret pa je mijenjala radne pozicije kako joj je zdravlje dopuštalo. U to vrijeme joj je to bila dobra psihička, fizička i financijska pomoć.

Što se tiče oporavka, danas je puno bolje, samostalno radim svakodnevne poslove, vozim auto, dobro funkcioniram u poslovnom okruženju. I dalje je otežano korištenje ruke, ali ne dam da me to sputava. Strah od ponovnog preživljavanja moždanog udara postoji, ali je svakim danom sve lakše. Osmijeh na licu, vjeru u bolje sutra i optimizam sam zadržala jer sam imala prave ljude oko sebe, obitelj i prijatelje, stoga pozitivna energija u svakom pogledu – jedan je život i treba ga iskoristiti što bolje.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

5 / 5   1

Foto: Privatni album/Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu