Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) apelira na sve planinare i ljude koji dolaze na Velebit i općenito na planinu da je ne podcijene jer planina rijetko oprašta greške, kaže ravnatelj Javne ustanove Park prirode Velebit, HGSS-ovac Mario Šaban.   

Prilikom predstavljanja turističkog potencijala Plitvičkih jezera, Udbine i Gospića pod sloganom “Lika je lik (lijek)” i akcije planinarenja “Tri dana tri vrha” – na Mrsinj, Ozeblin i Oštru istaknuo je sljedeće:

Rijetko oprašta greške – kad se u planinu krene bez dovoljne količine vode, bez prethodnog informiranja o tome kojim ćete putem ići, koliko će taj put trajati. To sve može biti kobno.  

Prisjetio se kako su prošle godine njemački skauti u dobi od 12 do 15 godina došli na Velebit, a da nisu pratili prognozu:

Bilo je lijepo i sunčano vrijeme, usred ljeta, krenuli su kratkih rukava. No, kako je Velebit dosta nepredvidiv, vrijeme se u par sati pokvarilo, skauti su se izgubili, nisu znali kuda će i dignuli su HGSS-ovu potražnu akciju. Da ih nismo kasno tu večer pronašli, oni bi sigurno do jutra promrzli.

Kada se ide na planinu treba se za nju pripremiti, treba znati kuda se ide, koliko će se na planini boraviti. Trebate se uvijek nekome javiti i obavijestiti da idete. Važno je i da na planinu nikada ne idete sami. 

Važna je, dodao je, i adekvatna odjeća i obuća. Poznata je priča da turisti znaju ići u japankama, jer misle da će samo malo prošetati:

Krenu u neadekvatnoj odjeći, brzo ih kiša smoči, na planini zahladi, vlaga je i lako se prehlade.

Osnova planinarstva je, istaknuo je, da se obučete slojevito i obujete čvrste planinarske cipele.

Pročitajte članak “Kako odabrati i kupiti planinarske cipele (gojzerice)?“.

Ponijeti kaloričnu hranu i energetske pločice

U ruksaku uvijek morate imati kutiju s prvom pomoći i mobitel, naveo je i upozorio:

Nikada nemojte piti alkoholna pića jer ljudi misle da će ih malo zagrijati, ali događa se upravo suprotno, alkohol ne zagrije, nego na brzinu dobijete osjećaj topline, cirkulacija krene, još se više hladite i to bude uzrok pohlađivanja.

Standard je da se u planinu ponese nešto kalorično, slanina, hrana koja daje organizmu ugljikohidrate da možete izdržati hodanja. Preporučuju se i energetske i vitaminske pločice. 

Uvijek je bolje piti izotonična pića, nego piti čistu vodu jer uzimanjem velike količine vode iz organizma izlučujete određeni broj elekrolita i soli, a bez njih organizam gubi snagu. Zato uvijek na planinu treba ponijeti kaloričnu hranu i zaslađene napitke, preporučio je.  

Šaban se prisjetio anegdote u akciji spašavanja korejskog turista u Nacionalnom parku Plitvička jezera:

Turist je fotografirao preko ruba i pao dolje. Visio je na granama, držao se za njih kao mačak. Kad sam sišao po njega, u akciji spašavanja morao sam polomiti dosta grana, a on me je u jednom trenutku pitao: “Pa lomite grane, a ovo je nacionalni park?”.

Spašavali su i paraglajdera na Visočici. Ostao je na bukvama koje su više od 35 metara i bespomoćno visio. Kad su došli gore po njega, krilo mu je ostalo u krošnji. Paraglajdera su osigurali i nožem prerezali niti koje drže krilo, a on se na njih naljutio i upitao ih zašto nisu išli više gore da mu spuste i krilo.  

Šaban kaže i kako ih ljudi zovu da ih izvlače iz snijega kada s autima krenu preko Velebita, no to je postalo učestalo, pa se sada na takve pozive ne odazivaju ako nitko nije ugrožen. Neka zovu vučnu službu, poručio je.

HGSS-ova stanica Gospić godišnje u prosjeku ima oko 35 akcija spašavanja.

Pročitajte i članak “Planinarenje pozitivno djeluje na tijelo i duh“.