Tolerancija ima različite definicije u teoriji, ali generalno se može opisati kao način postupanja prema ljudima, objektima ili idejama koje ne smatramo jednakima ili poželjnima, ali ih radi toga ne ugrožavamo niti im otežavamo njihovo postojanje, nego ih shvaćamo i prihvaćamo.

U svijetu punom različitosti teško je oblikovati pravedan i objektivan stav prema stajalištima koja su različita od naših vlastitih. Stoga se nastoji educirati i potaknuti razumijevanje vrijednosti onih koji se zbog određenih karakteristika razlikuju prije nego ih brzopleto stigmatiziramo i pripišemo im etikete.

Tolerancija – značenje 

Na pitanje što je tolerancija nije jednostavno dati sveobuhvatni odgovor koji će pokriti sva područja na temelju kojih netko može biti drugačiji od onoga što društvo smatra trenutno poželjnim. No, možemo reći da je tolerancija objektivan i pravedan stav prema onima čija se razmišljanja, postupci, rasa, vjera, kultura, nacionalnost itd. razlikuju od naših vlastitih. Ovisno o području različitosti, u pitanju mogu biti brojne vrste tolerancije (kao što je npr. vjerska tolerancija čija definicija podrazumijeva sposobnost poštovanja religioznih vjerovanja i prakse drugih, neovisno o tome što su različiti od naših vlastitih).

Tolerancija nije isto što i prihvaćanje ili razumijevanje. Kada nešto toleriramo, onda to realno samo podnosimo i ne ulazimo u daljnju analizu različitosti. Međutim, prihvaćanje ipak ide jedan korak dalje – kada ono što nismo smatrali jednakim počnemo smatrati važnim i vrijednim. Još jedan korak dalje je razumijevanje, odnosno psihološki proces u kojem prikupljamo, razmišljamo i analiziramo ono što nam je nejasno ili apstraktno, pri čemu tražimo adekvatne načine nošenja s istim.

U želji da se drugi ponašaju ljubazno i pristojno prema nama, prvo bismo se trebali i mi ponašati tako prema njima, a upravo to je formula zlatnog pravila za skladno funkcioniranje pojedinca, društva i zajednice.

Pročitajte članak “Ljubaznost: Ova vrlina ima svoj dan! S punim pravom! Evo zašto ju je važno njegovati i kako je poticati“.

Život u svijetu punom predrasuda

Predrasude su stavovi, a ljudi se na osnovu vlastitih stavova ponašaju u društvu na određeni način. Stavovi su temeljeni na emocijama, spoznajama i ponašanju, a predrasude ubrajamo u negativne i neprijateljske stavove prema pripadnicima prepoznatljive grupe ljudi koji se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi. 

Uz predrasude, postoje i stereotipi, a u psihologiji se definiraju kao generalizacija o grupi ljudi kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo svim članovima te grupe, neovisno o realnim razlikama između članova grupe.

Svatko može postati meta predrasuda. Predrasude kao društvena pojava postoje oduvijek, ali se čini da su postale brojnije u posljednjih nekoliko godina. Nacionalnost, rasni i etnički identitet su u samom centru predrasudnih stavova. Međutim, u zadnje vrijeme se spektar predrasuda proširio, pa tako i nečiji fizički izgled ili tjelesno stanje (npr. prekomjerna težina) mogu biti predmet predrasuda. Nažalost, i mentalno stanje je ušlo u taj spektar, zbog čega se osobe s određenim mentalnim poteškoćama često nepravedno tretira u društvu.

Pročitajte članke:

• Što su predrasude? – primjeri
• Što su to stereotipi i koliko su zapravo točni?
• Body shaming: Psihologinja otkriva kako stati na kraj trendu koji se tako udomaćio u društvu

Kako biti tolerantan?

Predrasude se stvaraju tijekom odrastanja, a tolerancija se uči, što znači da svjesno ili nesvjesno vlastitim ponašanjem dajemo do znanja djeci informacije o tome kakav je naš stav prema određenom pojedincu ili skupini kojoj pripada. Netolerancija često nastaje u područjima u kojima nemamo dovoljno objektivnih informacija, nego polazimo samo od određene emocije ili promatranja tuđeg ponašanja koje nije uvijek ispravno.

Da bismo mijenjali nečije negativne stavove o određenoj temi, važno je krenuti na vrijeme i informirati se. Kada su u pitanju osobe s invaliditetom, o kojima društvo često ima brojne predrasude i etikete, istraživanja pokazuju da je dob jako važna, stoga je tolerancija u školi također nešto čemu bismo trebali pridati više pažnje i vremena. 

Naime, istraživanja pokazuju da se stavovi djece osnovnoškolske dobi prema osobama s invaliditetom mogu mijenjati, i to u relativno kratkom periodu kroz pružanje pozitivnog, izravnog iskustva s djecom s razvojnim teškoćama. Također je jednako učinkovito poticati prihvaćanje i kroz neizravno iskustvo, npr. informiranjem putem knjiga, vođenih rasprava ili sličnih aktivnosti.

Pročitajte članak “Ustrajne, snažne, zahvalne: Osobe s invaliditetom mogu nam pružiti snažne životne lekcije“.

Isto vrijedi i za odraslu dob. Susret i upoznavanje s osobom koja je po nekim obilježjima drugačija može biti prvi korak za razvoj tolerancije. Iako to iskustvo ne mora nužno uvijek biti pozitivno, činjenica je da će daljnjim iskustvima osoba prikupljati više informacija i modificirati stavove koje je prethodno imala.

Kada se osoba i sama nađe u ranjivom području ili grupi koju društvo diskriminira, najbrže shvati što znače tolerancija i prihvaćanje različitosti te koliko je važno znati kritički promišljati o informacijama koje nam masovni mediji neprestano šalju, a koje brzopleto shvaćamo kao točne i ispravne.

Velika uloga medija

Činjenica je da danas veliku ulogu u formiranju predrasuda i stereotipa imaju mediji, ali i ogroman virtualni prostor. S obzirom na to da svatko od nas vrlo jednostavno može imati kolumnu na internetu i iznositi vlastito razmišljanje o nekoj temi, neovisno o točnosti i objektivnosti, postoji velika opasnost od formiranja novih i ekstremnijih neprijateljskih stavova nego što je to slučaj danas.

Manjak tolerancije koji je danas prisutan u društvu je vjerojatno posljedica ubrzanog razvoja medija i sve većeg broja ljudi na društvenim mrežama, koji na svojim javnim profilima dijele različita razmišljanja.

Pročitajte članak “Vrijeđanje na društvenim mrežama – kakve osobe stoje iza toga i što možemo učiniti?“.

Sukladno tome, postali smo društvo diskriminacije, nepravednog i negativnog ponašanja, a najžalosnije je što se u posljednje vrijeme takva ponašanja projiciraju u zdravstvenom sektoru, gdje se ranjive skupine stigmatizira i etiketira samo zbog određenih deficita s kojima žive. 

Nažalost, to je dovelo do straha od traženja stručne pomoći, a neka istraživanja su pokazala da čak više od 60% ljudi s određenim mentalnim poteškoćama ne traži pomoć zbog straha od stigmatizacije. Stoga, prije nego osudite, obezvrijedite ili odbacite nekoga, upoznajte ga, budite otvoreni u tom iskustvu i imajte na umu da je jednako vrijedan kao i vi, samim time što je ljudsko biće i što ima pravo na jednake mogućnosti u društvu kao što bi trebao imati svatko od nas.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Humanost u današnje doba: Gube li osobine humanosti na značaju? Gubimo li ljudskost?
• Altruizam: Psihologinja otkriva postoji li nesebično pomaganje i kako utječe na mentalno zdravlje
• Dirljive priče: Romani koji će nas potaknuti da poštujemo i volimo različitost.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• diskriminacija
• kako biti tolerantan
• mediji
• netolerancija
• predrasude
• prihvaćanje
• razumijevanje
• stereotipi
• strah od stigmatizacije
• tolerancija
• tolerancija u školi