I oni utječu na vaše mentalno zdravlje: 7 tipova “toksičnih” ljudi koje trebate izbjegavati
- 2 komentara
- 6 min čitanja
Ovih sedam tipova osoba trebamo izbjegavati kako bismo očuvali naše mentalno zdravlje jer oni nekako imaju “moć” da nam ga naruše ako s njima provedemo dovoljno vremena.
Kritičari
U ovu grupu spadaju oni koji uvijek drugima (pa tako i nama) pronađu neku “manu”, za koju misle da trebamo ispraviti (često nas i savjetuju kako).
Ovi ljudi uvijek pronađu nešto na što će se žaliti u vezi nas, što im smeta, što oni misle da mi ne činimo kako treba, što je “pogrešno” u nama, što radimo pogrešno (prema njihovoj definiciji) i ne ustručavaju se da nam to “nabace na nos” svaki put kada s nama razgovaraju.
Konstruktivne kritike pomažu nam da rastemo, kako na privatnom, tako i na profesionalnom planu, no ovi ljudi kritiziraju druge ne iz razloga da daju neutralan feedback, koji će osobi skrenuti pažnju na to kako bi mogla biti bolja, već da pokažu kako smo mi “loši” a oni, tobože, pametniji, bolji, “pravedniji”, susretljiviji i uspješniji – kako bi nahranili svoje nisko samopouzdanje.
Negativci
“Negativci” se uvijek imaju na nešto požaliti. Bilo da su u restoranu, u gostima, na spoju s partnerom, odmoru, putovanju, predavanju, poslu itd. Uvijek nešto nije kako bi “trebalo” (po njihovoj definiciji) biti, nešto je “pogrešno”. Netko ih ne gleda ili ne razgovara s njima tonom i pogledom kakvim bi oni htjeli, hrana u restoranu nije dovoljno podgrijana ili slana, hotelska soba dovoljno luksuzna, netko od kolega ih iritira svojim ponašanjem – i tako u nedogled.
Čini se da ovi ljudi nikada i ničime nisu zadovoljni, koliko god se mi ili netko drugi trudio da ih usreći i zadovolji. Njihovi kriteriji na neki način uvijek ostaju nedosežni, a oni “žrtve” koje se trude da budu savršeni u svemu i prema svima i to im se ne “vraća”.
Jednostavno, uvijek će biti nešto na što će imati žalbu, negodovanje ili “sugestiju” kako smo to mogli bolje. Isti ti ljudi nerijetko ne mogu podnijeti ni najmanju kritiku s naše strane! Dakle, mi uvijek moramo biti zadovoljni njima, a oni nikada neće biti zadovoljni nama.
Brigoljupci
“Brigoljupci” uvijek imaju neki razlog da budu zabrinuti, čak i kada im sve u životu ide kako su željeli. Ako im nešto ne ide od ruke, onda su zabrinuti kako će se stvari odvijati za njih, kada će prestati njihova patnja, hoće li im biti gore itd.
Ako stvari idu dobro za njih, onda su zabrinuti da će se to “izjaloviti” i krenuti nizbrdo pa će to sve izgubiti (posao koji ih ispunjava, partnera, novac koji su zaradili itd.). Ako pak nemaju razloga da se brinu za sebe, onda “nalaze” nečije tuđe probleme o kojima će brinuti (brinu za dečka, supružnika, djecu, majku, sestru ili brata, prijatelja itd.).
Ako pak nemaju dovoljno tuđih problema, onda se brinu za probleme u svijetu. Ovo su oni ljudi za koje se u šali često kaže da “za svako rješenje nađu problem” ili da “stvore problem gdje ga nema”.
Naravno, od nas se očekuje da smo im uvijek na raspolaganju da saslušamo njihove “velike” probleme iako možda žive mnogo boljim životom od našeg, no zbog fokusiranja na “tolike” probleme, nisu to u stanju vidjeti i osjetiti.
Sumnjivci (“inspektori”)
Ovi ljudi uvijek nešto istražuju, “kopkaju”, čitaju između redova, jer se, tobože, bave profesijom gdje su tu “vještinu” usavršili ili su “jadni” dosad mnogo puta bili varani, lagani i izmanipulirani pa sada “pušu i na hladno” ili su i sami “manipulatori” pa misle da svi drugi ljudi razmišljaju i djeluju poput njih.
Koji god razlog da je u pitanju, oni će nerijetko “vagati” svaku našu riječ, ponašanje, gestu, čitati između redova na što smo mislili kada smo rekli to što smo rekli, tražiti naše “skrivene” motive u ponašanju prema njima, a nekad čak ići i do te mjere da će tražiti da im pružimo “dokaze” za naše tvrdnje ili iskrene namjere.
Nekada će biti direktni u svojim sumnjama, pa čak i “agresivni”:
- “Ti to manipuliraš mnome? Imao sam ja iskustva s ljudima/djevojkama/prevarantima … kao što si ti!”
- “Pokaži mi svoju osobnu iskaznicu/dokaz za _____!”
- “Nazovi me s kućnog telefona da znam da mi ne lažeš da si doma!”
- “Ti mora da izlaziš/družiš se sa mnom/pomažeš mi … iz neke koristi! Mene nitko u životu nije mazio i volio, svi žele samo moj novac!”.
S druge strane, neki su “ljubazni” i indirektni:
- “Ja sam bila lagana, varana i ostavljana, nećeš mi i ti slomiti srce, nećeš?”
- “Ja sam radila kao pravnik/u policiji/u osiguravajućoj firmi … Nagledala sam se svakakvih prevaranata, lopova, lažljivaca … Zato sam uvijek oprezna sa svima i nikome ne vjerujem. Razumiješ li zašto te ispitujem/tražim da mi dokažeš _____? Mislim da imaš skrivene namjere?”
Umjesto da upadnemo u “zamku” dokazivanja kako smo mi iskrene i divne osobe, koje je/ga neće povrijediti i nemamo skrivene namjere, od ovih osoba trebamo pobjeći “glavom bez obzira” i preporučiti im dobrog terapeuta.
Pročitajte članak “10 znakova da ste vi možda toksična osoba u društvu“.
Analitičari
Ovi ljudi analiziraju svaku našu izgovorenu riječ i pokušavaju naći “skriveno” značenje da definiraju, razlože, obrazlože i izdebatiraju svaku našu rečenicu, frazu ili izraz. Primjerice:
- “Voliš me? Što to zapravo znači? Definiraj mi riječ “ljubav”! Što točno govori kada kažeš da me voliš?”
- “Bilo ti je lijepo na prošlom spoju?! Ta je rečenica u prošlom vremenu! Znači, večeras ti nije lijepo sa mnom? Znači li to da nemamo budućnosti? Nećeš se opet vidjeti sa mnom?!”
S ovakvim osobama se ne možemo nikada opustiti, uživati u vremenu provedenom zajedno, našaliti se i voditi “normalan” razgovor jer cijelo vrijeme moramo “filtrirati” što ćemo reći, da ne bi neku našu riječ ili rečenicu protumačili na ovaj ili onaj način, što može biti uistinu umarajuće.
Osjetljive osobe
Ovo su one osobe oko kojih uvijek moramo “hodati kao po jajima”, da se njihova “veličina” ne bi osjetila uvrijeđena i povrijeđena našim ponašanjem, izrazom, gestom ili pogledom.
Ove osobe imaju “kratak okidač” pa eksplodiraju u sekundi ili su pak preosjetljive pa se rasplaču i na najmanju kritiku, odbijanje njihovih prohtjeva ili zato što smo ih pogledali na način koji su oni protumačili kao da nam nije stalo do njih.
Jedan propušten poziv, neodgovorena poruka, kritika ili negativan komentar bit će okidač ovim osobama da nas “otpišu”, zamrze, ponašaju se bezobrazno i grubo ili za višesatni plač. Graditi odnos s ovakvom osobom je kao slaganje kule od karata – i najmanji vjetrić ili jedna kriva karta mogu ga razrušiti.
Patološki lažljivci
Ove osobe ne mogu “odoljeti” da nešto o sebi ne lažu, bilo kome, bilo kada i u bilo kojoj prilici. Kad ih upoznamo, učinit će nam se da smo upoznali “srodnu dušu” ili da su “previše dobri da bi bili istiniti”.
Ako ih pak poznajemo već neko vrijeme, s ovim osobama nikada ne možemo znati govore li nam istinu jer su nas dosad lagali toliko puta da smo se prestali nadati da će nam jednom reći nešto što nije fikcija njihove mašte.
Očekivati da će se ovakva osoba promijeniti i da ćemo jednog dana izgraditi s njom “iskren” odnos nije realno. Laganje je postalo dio njihove “prirode”. Čak i kada bi se željeli promijeniti, laganje bi im nedostajalo kao ovisniku droga.
Koliko god željeli pomoći ovim ljudima, nastojati da vidimo njihovu dobru stranu i vjerujemo da se mogu promijeniti, mi nismo tu da ih “spašavamo”, niti je naš posao da im gradimo samopouzdanje, uzdižemo ranjeni ego i dokazujemo da njihova realnost može biti drugačija.
To je posao psihoterapeuta, psihijatra, self-help ili spiritualnog gurua. Sve dok oni sami ne odluče da žele promjene i ne potraže stručnu pomoć, živjet će u svojem sivilu kojim će željeti obojiti i živote drugih ljudi, uključujući i nas, ako im to dopustimo.
Pročitajte i ove članke:
- Gaslighting: Psihologinja otkriva kako prepoznati i kako odgovoriti na ovaj oblik emocionalnog zlostavljanja
- Obrambeni mehanizmi: Svi ih koristimo kad se želimo izboriti s frustracijom i negativnim emocijama! Evo koji su i zašto ih je dobro poznavati
- Grižnja savjesti: Ne osjećamo je svi, a neki je imaju iako nisu krivi! Psihologinja otkriva sve o ovom osjećaju i kako ga se riješiti.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja