Uretroplastika je kirurški postupak koji se izvodi kako bi se popravili abnormalnost ili oštećenje uretre, cijevi koja prenosi urin iz mokraćnog mjehura izvan tijela. Obično se izvodi za ispravljanje stanja kao što su uretralne strikture (suženje uretre), uretralne fistule (abnormalni otvori) ili druge uretralne abnormalnosti.

U muškaraca uretroplastika se često izvodi za rješavanje komplikacija uzrokovanih stanjima kao što su suženja uretre, koja mogu biti posljedica traume, infekcije ili drugih čimbenika. U žena može biti potrebna uretroplastika za popravak urođenih abnormalnosti ili ozljeda uretre.

Cilj uretroplastike je ponovno uspostavljanje normalnog protoka urina i funkcije mokraćne cijevi uz smanjenje rizika od komplikacija, kao što su rekurentne strikture ili urinarna inkontinencija. Postupak obično izvodi urolog specijaliziran za rekonstruktivnu urologiju.

Uretroplastika kod žena

Dr. Nikola Stanojević, specijalist urologije i urološke kirurgije u Beogradu, objašnjava da suženje uretre u žena najčešće nastaje nakon ozljede mokraćne cijevi medicinskim instrumentima, prilikom umetanja urinarnog katetera ili tijekom endoskopskih zahvata:

Striktura može nastati zbog bilo koje druge ozljede genitalija, nakon traumatičnog poroda ili nakon infekcije mokraćnog sustava. Zbog suženja mokraćnog kanala pacijenti se žale na vrlo otežano mokrenje, stanjen mlaz mokraće, bolove i naprezanje tijekom mokrenja, nekontrolirano mokrenje, osjećaj da ne mogu do kraja mokriti, a vrlo često se žale i na ponovljene/neriješene urinarne infekcije.

Uretroplastika je metoda izbora za sve bolesnike sa strikturama uretre (mokraćne cijevi) kod kojih je barem jednom neuspješno liječeno suženje uretre metodama kao što su bulging uretre (dilatacija uretre) ili unutarnja uretrotomija.

Dilatacija uretre i unutarnja uretrotomija daju uspjeh u 50 % slučajeva ako se radi o prvoj dilataciji ili prvoj uretrotomiji, ističe dr. Stanojević. Ako se izvode drugi put, stopa uspješnosti je 18 %. Ako se izvode treći i svaki sljedeći put, uspješnost je 0 %.

Uretroplastika – postupak

Prije svake kirurške intervencije potrebno je napraviti pravilnu dijagnostiku suženja mokraćnog kanala, tj. uretroskopiju ili uretrografiju. Dr. Stanojević pojašnjava:

Tijekom uretroskopskog pregleda, koji se izvodi u lokalnoj anesteziji, utvrđuju se mjesto i duljina ožiljka koji sužava lumen mokraćne cijevi. Uretroskopija nije bolan zahvat i ne ostavlja posljedice jer se koriste mali instrumenti uzeti s dječje kirurgije. Kada se odlučimo za operaciju, na dan operacije pacijent dolazi spreman u bolnicu i nedugo nakon prijema u jedan od bolničkih apartmana, pacijent se priprema za operaciju. Uretroplastika se izvodi u općoj anesteziji jer je to najugodniji način ne samo za pacijente, već i za kirurški tim. Ako se ukaže potreba, operaciju je moguće izvesti u regionalnoj, odnosno spinalnoj anesteziji tijekom koje je pacijent potpuno svjestan (budan).

Tijekom operacije se minimalnim rezom odvaja zdravo tkivo uretre od ožiljka koji sužava kanal. Ožiljak se u potpunosti uklanja i na njegovo mjesto presađuje sluznica iz usne šupljine. Nakon završene rekonstrukcije uretre uvodi se urinarni kateter koji pacijentica obično nosi 14 dana.

Sam kirurški rez nije vidljiv nakon razdoblja zacjeljivanja. Mjesto s unutarnje strane obraza, gdje je uzet dio sluznice za uretroplastiku, zacjeljuje vrlo brzo, praktički za nekoliko dana.

Uspješnost uretroplastike

Stanojević naglašava da nisu sve uretroplastike iste, kirurški pristupi se dramatično razlikuju. Tehnikom presađivanja sluznice iz usne šupljine (bukalne sluznice) u područje ožiljka koji sužava mokraćnu cijev postiže se visok stupanj uspješnosti u rješavanju problema mokrenja kod svih koji imaju suženje uretre.

Rizici i komplikacije

Ako je pacijent dobro pripremljen i kada je napravljen dobar plan samog zahvata, nema gotovo nikakvih rizika povezanih s operacijom uretroplastike. Dr. Stanojević dodaje:

Specifičnost naše operativne tehnike je vrlo mali rez (10 – 15 mm) kojim pristupamo ožiljku uretre isključivo s gornje strane (s dorzalne strane; tzv. dorzalni onlay), čime se u potpunosti izbjegavaju sve komplikacije koje nastaju ako se koriste druge tehnike (ventralni pristup, transvaginalni pristup).

Dorzalnim pristupom i primjenom minimalno invazivnih kirurških tehnika izbjegavaju se komplikacije kao što su:

• nehotično istjecanje urina nakon operacije zbog oštećenja mehanizma kontinencije tijekom operacije
• nemogućnost mokrenja zbog neuspjeha transplantacije bukalne sluznice i stvaranje novog ožiljka
• fistula i divertikuluma uretre
• neadekvatan estetski rezultat zbog radikalnijeg kirurškog reza
• gubitak spolnog osjeta zbog oštećenja stijenke rodnice.

Dr. Stanojević navodi kako pristupaju pacijentu:

Nakon što nam pacijent dođe s problemom, zamolimo ga da nam pošalje medicinsku dokumentaciju putem e-maila, kako bismo dobili prvi dojam o kakvoj se strikturi radi. Prilikom prvog pregleda dužni smo objasniti i prikazati sve detalje vezane uz problem s kojim pacijent dolazi. Svakom pojedincu se objašnjava kako najbolje riješiti problem suženja uretre. Prva konzultacija završava tek kada smo potpuno uvjereni da je pacijentici jasan svaki korak koji je čeka na putu liječenja i rehabilitacije nakon operacije i kada smo odgovorili na sva pitanja koja pacijentica ima.

Nakon operacije svi pacijenti se prate praktički svakodnevno, stavljaju se zavoji i po potrebi korigira medikamentozna terapija, vode se svakodnevni razgovori kako ne bi bilo nejasnoća. Nakon oporavka od 14 dana uklanja se urinarni kateter i bolesnica počinje samostalno mokriti bez prekida. Daljnje kontrole odnose se na kvalitetu mokrenja (široki mlaz, mokrenje bez naprezanja), kontrolu bakterija u mokraći i kvalitetu života nakon oporavka od uretroplastike.

Iskustvo pacijentice

Kristina Musić, koja je potražila pomoć kod dr. Stanojevića, 20-ak je godina otežano i bolno mokrila unatoč sterilnim urinokulturama i negativnim testovima na spolne bolesti. Prilikom mokrenja morala se napinjati kako bi istiskivala urin iz mjehura, a nakon mokrenja imala je osjećaj kao da mora ponovno mokriti:

Prije pet godina dobivam dijagnozu strikture uretre te jednom mjesečno moram na bužiranje (zahvat koji se radi na živo, gdje se metalna šipka gura kroz uretru kako bi se “proširila”, prilično neugodan zahvat nakon kojeg se krvari iz uretre nekad dan, nekad tjedan dana, ovisi koliko agresivno se bužira). Nakon svakog bužiranja primjećujem da još teže mokrim.

Tražila je više različitih mišljenja kod specijalista urologije u Zagrebu, no svugdje se kao rješenje nude bužiranje ili operacija zarezivanja tkiva uretre pri ulazu u mjehur, koja je rizična jer postoji velika vjerojatnost da bi ostala inkontinentna ili nosila kateter cijeli život.

Rečeno joj je da, ako može ovako živjeti, nastavi s bužiranjima. U zadnje vrijeme je dva puta završila na hitnoj jer nije uopće mogla mokriti, gdje je ponovno odrađeno bužiranje nakon kojeg nije bilo poboljšanja. Musić nadalje ističe:

Na svu sreću, putem interneta nailazim na informaciju da postoji trajno rješenje za strikturu uretre, a to je uretroplastika. U Hrvatskoj je, koliko sam uspjela saznati, uretroplastika tek u začetku pa sam našla informaciju da to već dugo godina i uspješno radi doktor Nikola Stanojević u Beogradu. Vrlo brzo sam se dogovorila za pregled kod dr. Stanojevića i, nakon što mi je odrađena uretroskopija, dogovaramo termin operacije koji smo prilagoditi mojem menstrualnom ciklusu, bitno je da za vrijeme operacije nema ciklusa.

Musić objašnjava koje brige i očekivanja je imala prije zahvata:

Kada smo dogovorili zahvat, nisam mogla izdržati da dođe termin same operacije, tako da mi je najveća briga bila da se ne razbolim pred samu operaciju te da se ista mora odgoditi. Brige oko samog zahvata nisam imala jer mi je na pregledu dr. Stanojević zajedno sa svojim kolegom doktorom Adrianom Marinkovićem detaljno i strpljivo objasnio svaki detalj koji me zanimao. Brinulo me kako ću jesti nakon što mi je uzeto tkivo iz usne šupljine za presađivanje na uretru. Također me brinulo kako ću nositi kateter prilikom oporavka i zacjeljivanja tkiva i hoće li to biti neugodno. Pogotovo me brinulo kako će izgledati uklanjanje katetera jer mi je zadnje ostalo u prilično neugodnom sjećanju.

Musić se fizički i psihički pripremala za nadolazeću operaciju:

U Zagrebu sam obavila sve pretrage i predoperativnu pripremu. U Beograd sam došla dan prije operacije, smjestila sam se u apartman vrlo blizu bolnice jer sam dobila upute od liječnika da se nakon zahvata otpušta iz bolnice već idući dan, ali se svakodnevno dolazi na kontrole nekih 14 dana, koliko se nosi kateter. Bilo me strah, kao i svakoga pred operaciju, ali sam opet toliko iščekivala sam zahvat jer sam znala da će se kvaliteta mojeg života znatno popraviti. Čitala sam na stranicama dr. Stanojevića pozitivna iskustva drugih pacijenata i to me dodatno ohrabrivalo. Javila sam se u bolnicu na sami dan zahvata. Jedino nisam smjela jesti ni piti ništa od tri sata ujutro na dan operacije. 

Oporavak nakon operacije

Oporavak je za Musić protekao bezbolno i bez ikakvih neugodnosti. Nakon buđenja iz anestezije je imala svu potrebnu njegu. Imala je ugrađen kateter koji nije osjetila, dobivala je sve potrebne lijekove protiv bolova i antibiotike.

Držala je hladni oblog na obrazu s kojeg je uzeto tkivo za presađivanje iz usne šupljine, no tvrdi da ni to nije uzrokovalo veliku bol:

Već isti dan sam mogla jesti kašastu hranu, a drugi dan normalnu hranu. Idući dan sam puštena na kućnu njegu. Otišla sam u apartman i tamo ostala oko 15 dana. Svakodnevno sam odlazila na kontrole. Dobila sam sve detaljne upute oko toga što smijem, a što ne smijem raditi, kao i kontakte bolnice i doktora u slučaju bilo kakvih tegoba i pitanja. Mogla sam se lagano kretati, tj. prošetati do bolnice, nisam smjela nositi terete ili raditi bilo kakve intenzivnije pokrete. Moram priznati da mi je oporavak bio zapravo jedan lijepi odmor uz čitanje, gledanje filmova i serija, čak sam mogla popiti kavu u kafiću. Nakon 14 dana je bilo vađenje katetera apsolutno bezbolno. I odonda normalno mokrim.

Dodaje:

Kvaliteta mog života se značajno poboljšala, prvo što se sada mogu bezbolni izmokriti do kraja, nema više retencije urina, tako da ne moram toliko često na WC. Spavanje mi je sada puno bolje, mogu izdržati cijelu noć bez da moram na WC. Prije toga sam morala barem tri puta ići na WC noću. Još uvijek ne mogu vjerovati da se stanje riješilo nakon toliko godina muke.

Musić za zdravstveni tim ima samo riječi hvale. Stručnost, toplina i strpljivost doktora i medicinskog osoblja su uvelike pozitivno utjecali na njezino iskustvo s uretroplastikom:

Nisam osjetila nimalo neugodnosti, straha Ili bilo čega negativnog vezano za sam zahvat ili oporavak. Zahvalna sam im za sve. Žao mi je samo da nisam ranije došla do informacije da takav zahvat uopće postoji. No, bolje ikad nego nikad, jer u suprotnom pretpostavljam da bi doživotno nosila kateter. Nadam se da će što više ljudi koji imaju sličan ili isti problem doći do tih dragocjenih informacija i olakšati si život.

Pročitajte i ove članke:

• Nokturija (nikturija): Budite se noću jer trebate mokriti? Ovo stanje povisuje rizik za druge bolesti, padove i frakture te smanjen životni vijek
• Prehlada mjehura: Češće se javlja kod žena, a bakterije nisu jedini uzročnici! Liječnik otkriva simptome i kako je liječiti
• Rak mokraćnog mjehura: Tri puta je češći kod jednog spola, a 7 puta veći rizik je kod pušača! Evo koji su uzroci, stadiji i kako se liječi.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Popularan oblik pripreme obroka

Zdravi smoothie za večeru: Nutricionistica donosi pet uravnoteženih recepata

• Zrinka Babić
• 3 min čitanja

• dr. Nikola Stanojević
• suženje uretre
• uretroplastika