Rak dojke je bolest u kojoj abnormalne stanice dojke rastu bez kontrole i stvaraju tumore. Ako se ne kontrolira, tumor se može proširiti cijelim tijelom i postati smrtonosan. Rak dojke je treći uzrok smrti od malignih bolesti u Hrvatskoj kod žena, nakon raka pluća i kolorektalnog raka.

Stope preživljenja od raka dojke su u porastu, a broj ljudi koji umiru od raka dojke stalno se smanjuje. Velikim dijelom za to je zaslužna široka potpora javnosti o raku dojke i financiranje istraživanja.

Napredak u probiru raka dojke omogućuje liječnicima da ranije dijagnosticiraju rak dojke. Ranije pronalaženje raka povećava vjerojatnost da se rak može izliječiti.

Čak i kada se rak dojke ne može izliječiti, postoje mnogi tretmani za produljenje života. Nova otkrića u istraživanju raka dojke pomažu zdravstvenim djelatnicima u odabiru najučinkovitijih planova liječenja.

Adjuvantna i neoadjuvantna terapija su tretmani koji se provode prije ili nakon primarnog oblika liječenja raka dojke – u većini slučajeva, kirurškog liječenja i operacije – kako bi se povećala mogućnost uspjeha i smanjio rizik od recidiva raka:

• neoadjuvantna terapija karcinoma dojke – daje se pacijentu prije operacije kako bi se smanjio tumor ili zaustavilo širenje bolesti kako bi se optimizirala stopa uspjeha glavnog liječenja i, ako je moguće, učinilo ga manje invazivnim
• adjuvantna kemoterapija raka dojke – primjenjuje se nakon operacije kako bi se ubile sve preostale stanice raka u tom području i smanjio rizik od ponovnog pojavljivanja raka.

Kirurg će ukloniti tumor u najvećem mogućem postotku, ali bezbrojne studije su otkrile da naknadno dodavanje zračenja i kemoterapije može ubiti mikroskopsku bolest koja može ostati nakon operacije, a kasnije se i proširiti.

Rasporedi za primjenu adjuvantne i neoadjuvantne terapije mogu varirati, ali kemoterapija se obično daje u ciklusima 2 – 3 tjedna.

Neoadjuvantna kemoterapija karcinoma dojke

Većinu vremena neoadjuvantna kemoterapija planira se što je ranije moguće nakon dijagnoze kako bi se zaustavilo širenje raka i, ako je moguće, smanjili tumori.

Zdravstveni tim koristi pacijentov odgovor na neoadjuvantne kemoterapijske tretmane kako bi odredio kolika je vjerojatnost da će reagirati na samu operaciju.

To se često koristi u određenim slučajevima raka rektuma, dojke i gušterače, kako bi se identificirali pacijenti koji će imati najviše koristi od različitih vrsta operacija. Takve operacije mogu biti intenzivne za pacijente pa je dobro unaprijed dobiti neke naznake o tome koliko bi mogle biti uspješne.

Adjuvantna kemoterapija raka dojke

Kada je u pitanju adjuvantna kemoterapija raka dojke, cilj joj je uništiti sve zaostale stanice raka udaljene od primarnog tumora, kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti.

Ponekad se stanice raka u krvotoku ili limfnim čvorovima promaknu slikovnim testovima, ali ako se ne liječe, mogu otputovati u udaljeni organ i formirati novi tumor. Budući da je kemoterapija sustavno liječenje, osmišljena je za uništavanje stanica raka u cijelom tijelu.

Primjena neoadjuvantne i adjuvantne terapije

Liječnik može preporučiti adjuvantnu kemoterapiju u određenim situacijama, uključujući kod raka koji ima visok rizik od recidiva, ako je kirurg identificirao stanice raka u limfnim čvorovima tijekom operacije i ako je rak uznapredovao.

Ne postoje dva ista oblika raka, a istraživači svaki dan otkrivaju nove informacije o pojedinim vrstama raka. To uključuje podatke koji pacijenti mogu imati koristi od neoadjuvantne terapije, od adjuvantne terapije – ili, u nekim slučajevima, od obje.

Postoje razne vrste raka kojima mogu pomoći adjuvantna ili neoadjuvantna terapija, ali to ovisi samo o specifičnom karcinomu i svrsi liječenja.

Neoadjuvantne terapije se tradicionalno koriste za smanjenje tumora prije operacije, a adjuvantne terapije za ubijanje preostalih stanica nakon operacije. Ako postoje podaci da rak ima određene značajke zbog kojih je vjerojatnije da će se vratiti, dodatna terapija tog područja je indicirana da se poveća vjerojatnost da se to ne dogodi.

Liječnici često koriste istraživanja o pojedinim vrstama raka kako bi odredili liječenje. Primjerice, mnogi planovi liječenja raka dojke uključuju sistemske terapije kao neoadjuvantni i adjuvantni pristup, kao i terapiju zračenjem kao adjuvantnu terapiju.

Liječnici također koriste čimbenike specifične za pacijenta, kao što su zdravlje i sposobnost podnošenja dodatnih terapija za usmjeravanje liječenja, kao i specifičnu biologiju raka te lokalizaciju. Ako žena ima veliki tumor dojke, može primiti neoadjuvantnu terapiju prije planirane mastektomije kako bi se kirurgu pružila prilika da izvede manje invazivnu operaciju, poput operacije očuvanja dojke.

Pročitajte i ove članke:

• Simptomi raka dojke: Kako ga prepoznati kod žena i muškaraca?
• Pametni lijekovi za rak dojke: Liječnik otkriva kako djeluju i koje su nuspojave
• Rak dojke i metastaze na kostima: Koji su znakovi širenja?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Otkriva psihologinja

Psihološki profil ljubavnika: Zašto ljudi varaju?

• Marija Šimunić
• 5 min čitanja

• adjuvantna kemoterapija raka dojke
• neoadjuvantna terapija karcinoma dojke