Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, samoubojstva su jedan od glavnih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj, a čini se da zbog sve bržeg protoka informacija u medijskom i virtualnom svijetu takvi događaji pogađaju mnogo više ljudi nego prethodnih godina.

Pretpostavlja se da je u tome svemu često prisutan Wertherov efekt, odnosno učinak koji sugerira da sve veće neadekvatno medijsko izvještavanje o suicidalnim pokušajima i djelima drugih ljudi dovodi do porasta broja suicidalnih djela u općoj populaciji.

Samoubojstva u Hrvatskoj

Svake godine 10. rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstava. Samoubojstva su jedan od glavnih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj, a sa svakim novim slučajem postajemo svjesniji ozbiljnosti ovog javnozdravstvenog problema koji ne utječe samo na blisku okolinu preminulih, nego i na puno širu populaciju.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo ističe da se od 1999. godine bilježi sve manji broj samoubojstava, ali činjenica je da Hrvatska i dalje bilježi puno više stope smrtnosti od samoubojstava u odnosu na druge članice EU.

Prema navodima stručnjaka, veći broj samoubojstava izvrše muškarci, iako je kod žena prisutan veći broj suicidalnih misli i pokušaja. Nažalost, ponekad je zaista teško predvidjeti i prepoznati krizne trenutke kod onih koji razmišljaju o suicidalnim djelima.

Bliska okolina često prolazi kroz faze samookrivljavanja nakon gubitka bliske osobe koja počini samoubojstvo upravo zbog toga što nisu ranije prepoznali situacije u kojima je osoba patila.

Što je Wertherov efekt?

Prije 50-ak godina, sociolog David Philips (1974.) bavio se istraživanjem stope samoubojstava u SAD-u i UK-u poslije Drugog svjetskog rata. Primijetio je fenomen koji je nazvao Wertherov efekt, odnosno povećanje broja počinjenih samoubojstava nakon visoko publiciranih smrtnih slučajeva uzrokovanih samoubojstvom.

Ime ovog efekta dolazi od glavnog lika novele Patnje mladog Werthera (Johann Wolfgang von Goethe) iz 18. stoljeća koji je počinio samoubojstvo zbog nesretne ljubavi. Knjiga je čak nakon toga bila zabranjena u nekim zemljama, ali čini se da je Wertherov efekt nastavio djelovati i putem novinskih članaka koji očito na temelju „”sugestije” utječu na rizik od počinjenja samoubojstava.

Kasnijim analizama se ustanovilo da medijsko izvještavanje o poznatim osobama koje počine samoubojstvo značajno utječe na kratkoročno povećanje stope samoubojstava u općoj populaciji nakon takvih događaja. Također, javno i detaljno prikazivanje samoubojstava “običnih” ljudi je utjecalo na povećanje počinjenih suicida.

Nadalje, utvrdilo se da imitacijski učinci suicida idu čak i do odabira metode samoubojstva što je primijećeno u više različitih zemalja.

U posljednjih nekoliko godina se broj smrtnih slučajeva uzrokovanih samoubojstvom značajno povećao u SAD-u, a s obzirom na trenutno stanje populacije koje se još nije ni oporavilo od posljedica pandemije, a već je u strahovanju od širenja ratova u svijetu, ekonomske krize i nestabilne budućnosti, situacija nije jednostavna i trebalo bi joj pristupiti ozbiljnije i adekvatnije kako bi se prevenirao značajniji porast počinjenih samoubojstava u narednim godinama.

Medijsko izvještavanje o samoubojstvima

Prevencija samoubojstava ne znači da se o njima uopće ne bi trebalo pisati ni izvještavati u medijima, nego pronaći najadekvatniji način da se osvijesti koliko je u pitanju tragičan čin i pitanje ljudske patnje.

Potrebno je izbjegavati senzacionalističke naslove i pisati o samoubojstvu kao “rješenju” nečijih problema jer je u pitanju gubitak ljudskog života. Uvijek bi trebalo uzeti u obzir da članci o samoubojstvima ne bi smjeli dolaziti na naslovnim stranicama i s udarnim naslovima. Obvezno moraju biti popraćeni mjestima za pomoć i telefonskim brojevima na koje se oni koji prolaze kroz krizna razdoblja mogu javiti.

Pritom je važno izbjegavati stavljanje fotografija s mjesta događaja, a nikako se ne preporučuje detaljiziranje o načinu, metodi i mjestu samoubojstva. Umjesto toga je potrebno pružiti informacije o znakovima upozorenja koji mogu ukazivati na rizik od suicida te osvijestiti odgovornost društva kao zajednice koja bi trebala više obraćati pažnju na ljude oko sebe koji možda prolaze kroz teške situacije i potrebno im je pomoći.

Uzimanje u obzir da ćete svojim neispravnim i prekomjernim izvještavanjem te dijeljenjem informacija dovesti nekoga u rizik od samoubojstva je dovoljan znak upozorenja da prilagodite vijest koju prenosite i prenesete je na način koji neće ugroziti tuđe živote, a ujedno će pomoći onima koji trebaju pomoć i traže mjesta na kojima je mogu dobiti.

Preporuka svima onima koji redovito čitaju portale i društvene mreže je da ne dijele članke o samoubojstvima na svojim mrežama, posebno ako u njima primijete neadekvatno prenošenje informacija.

Više informacija i uputa za izvještavanje o samoubojstvima u medijima možete potražiti na ovoj internetskoj stranici.

Ako osjećate bilo kakve probleme s kojima se ne znate i ne možete sami nositi, uvijek možete nazvati besplatni telefonski broj Hrabrog telefona 0800 0800 (https://hrabritelefon.hr/), a obratiti im se možete i putem e-maila ili chata na njihovoj internetskoj stranici. Također, možete kontaktirati i Hrvatski crveni križ na broj 0800 1188 ili Centar za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Rebro) na broj 01 2376 470. 

Pročitajte i ove članke:

• Što je u životu vrijedno življenja? Svjesni smo da životni put nije uvijek lagan uspon, ali evo kako posvetiti više pažnje lijepim stvarima
• Sve više mladih razmišlja o samoubojstvu! Ovi razlozi stoje iza krize koja pogađa djecu i tinejdžere
• Psihologinja Maja Bonačić: “Većina autističnih adolescenata u nekoj je fazi života promišljala o samoubojstvu kao ‘logičnom’ rješenju!”.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Zbog videa na društvenim mrežama

Jedna od četiri odrasle osobe sumnja da ima ovaj poremećaj

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• Wertherov efekt