Odnos majke i kćeri jedan je od najkompleksnijih odnosa koje razvijamo tijekom života. U prvim godinama života majka je najvažnija osoba u očima jedne djevojčice. U dubinskoj psihoanalizi odnos majka-kćer se promatra iz različitih perspektiva koje su povezane s dinamikom razvoja privrženosti majke s kćerima (i obrnuto), a koja nastaje (ili izostaje) tijekom života.

Odnos majke i kćeri ključan je za razumijevanje samih sebe, a u životu žene posebno važan jer utječe na samopoštovanje i samopouzdanje, stvaranje bliskih odnosa s drugima, nošenje s vlastitim unutarnjim konfliktima te pogled na majčinstvo i odnos prema vlastitoj djeci.

Cilj ovog članka je osvijestiti obrasce ponašanja koje nosimo iz vlastitog djetinjstva i odnosa s majkama kako bismo radom na sebi mogli mijenjati pogled na ono što nije bilo dobro, stvarati adekvatnije unutarnje mehanizme i prenositi daljnjim generacijama kvalitetnije obrasce.

Odnos majke i kćeri

U uvodnom dijelu knjige Majke-kćeri: odnos utroje sociologinja Nathalie Heinich i psihoterapeutkinja Caroline Eliacheff posebno ističu važnost uloge majke u životu jedne žene:

Sve žene ne postaju majke i sve majke nemaju kćeri; ali sve žene imaju majku!

Time ukazuju na učestalost razgovora o majkama između žena koje su kćeri svojih majki i koje nerijetko tijekom života prolaze kroz različite vrste konflikata i sukoba s majkama. Stručnjaci u ovom području smatraju da je nedovoljno obrazovanih terapeuta koji se bave odnosom majka-kći i koji shvaćaju dublju pozadinu ovog odnosa.

Odnos koji majke razvijaju sa svojim kćerima je specifičan zato što je riječ o slici i preslici nje same, odnosno novom biću koje je u prvim godinama života potpuno ovisno o njoj, a kasnije joj u mnogočemu predstavlja izazov i zahtijeva promjene, posebno kada se kćer osamostali te ostvari kao žena i majka u odnosu s “trećim”.

Vaša majka je bez sumnje jedino biće na svijetu koje nije zamjenjivo, zbog toga ga svi, osobito kćeri, tijekom cijeloga života, uporno nastoje promijeniti. (Jean-Bertrand Pontalis, psihoanalitičar)

Povezanost majke i kćeri pod utjecajem je sociokulturalnog i višegeneracijskog okruženja, a time lakše shvaćamo i dinamiku među njima. Različiti životni događaji, shvaćanje rodnih uloga, privatni i poslovni ciljevi i očekivanja u životu jedne žene koja žrtvuje brojne vlastite potrebe da bi mogla prijeći u ulogu majke, njegovateljice i skrbnice djeteta potpuno ovisnog o njezinoj brizi oblikuje način na koji će gledati samu sebe u tim ulogama, kao i način na koji će njezina kćer vidjeti sebe i nju kao ličnost.

Pozadina sukoba u odnosu majka-kći

Majčinstvo je lijep, ali izuzetno težak posao, posebno zato što se skup vještina potrebnih za odgoj djece s vremenom mijenja. Kako djeca odrastaju, tako i majke prilagođavaju svoje obrasce odgoja kako bi držale sve konce na mjestu, odnosno održavale neki red u kaosu koji može nastati svake sekunde. Biti majka maloj djevojčici može biti najljepše iskustvo, ali biti majka za nekoliko godina djevojci koja postaje samostalna, širi svoja krila i postaje žen, za jednu majku može biti emocionalno zahtjevan proces prihvaćanja, zbog čega nerijetko nastaju brojni konflikti.

U komunikaciji s onima koji svjedoče brojnim konfliktima u odnosu majka-kćer pozadina brojnih problema je poricanje onog što jedna žena, majka i kćer treba, osobito kada su u pitanju emocionalne potrebe. Majka koja nema podršku u svojem partneru tijekom odgoja djeteta, kao i u svojoj široj obitelji, nerijetko prigušuje svoje potrebe, negira ih i posvećuje se potpuno ulozi njegovateljice, zaboravljajući na svoju ulogu žene i osobe koja ima pravo izraziti svoje potrebe i tražiti pomoć.

Nažalost, takvo poimanje sebe prenosi na svoju kćer koja od najranijih dana uči kako prešućivati svoje potrebe, učiniti sebe nevidljivom i danas-sutra – gladnom pažnje drugih kako bi kompenzirala ono što od primarnih skrbnika nije dobila.

Posebno su zanimljive one “dobre kćeri” koje ulaze u cipele svojih majki i ponavljaju njihove živote, bez popravljanja onoga što nije funkcioniralo ili zalaganja za bolje. Nemogućnost da otvoreno i iskreno pitaju što im je potrebno uči ih da moraju iščitavati skrivene poruke svojih majki, a time se nameće očekivanje od kćeri da ispunjava i sluša majčine neizgovorene potrebe, da postane stručnjak u razumijevanju onoga što majka treba, čime će vjerojatno i svoju buduću kćer pokušati naučiti tumačiti iste znakove.

U trenutku kada kćer, u emocionalnom smislu, postane majka svojoj majci (a kada nije riječ o nemoćnoj i starijoj osobi koja zaista treba brigu), javlja se opasnost da će to isto prenijeti na svoju kćer (ako je bude imala) te da će, vlastitim zanemarivanjem svojih fizičkih i psihičkih potreba kako bi brinula o svojoj majci, biti u nemogućnosti pružiti ljubav koja je potrebna vlastitoj kćeri.

Majke u svojim različitim ulogama

Zdrav, zreo i kvalitetan odnos majke i kćeri ne ovisi uvijek samo o slaganju među njima nego, bolje rečeno, o vještinama potrebnim za upravljanjem neslaganjem koje se nerijetko u tom odnosu javlja. O tome djelomično ovisi roditeljski stil majke (posebno se ističe autoritativan stil odgoja kao onaj koji uspostavlja zdravu bazu podrške i otvorene komunikacije u djetinjstvu, čime osigurava kvalitetnu vezu i u odrasloj dobi), ali i njezine karakteristike ličnosti kao žene, koje su dominirale i prije nego je postala majka, ali su u majčinstvu prisutne u drugačijem obliku.

Navest ćemo samo nekoliko uloga koje žena može zauzeti u majčinstvu, a povezane su s njezinim karakteristikama ličnosti i/ili stilom odgoja. Postoji ih puno više, ali je na svakoj ženi da pokuša spoznati kakvu poziciju ona zauzima i što točno prenosi svojoj kćeri (te koliko je to povezano s njezinim djetinjstvom i odnosom s majkom).

Cilj ove podjele je ukazati ženama na ono što su i same primile od svojih majki i što bi moglo (ili možda već je) biti uzrok neslaganja s vlastitom kćeri (i ostalom djecom).

“Savršena majka”

Savršene majke, koje krasi požrtvovnost i potpuno poistovjećivanje s majčinstvom, jako su brižne posebno kada je riječ o kćerima (ali i ostaloj djeci). Njihova silna brižnost često se hvali od strane drugih promatrača, ali iz pozicije njihovih kćeri (posebno kada već odrastu) nije privlačan uzor s kojim bi se poistovjetile, odnosno može biti odbijajuće u smislu da žena potpuno izgubi svoju ulogu žene kako bi mogla biti majka.

Time poručuju kćerima da je majčinstvo moguće samo uz prekomjernu brigu i žrtvu, posvećenost i odgovornost, a možda bi puno bolje bilo da im poručuju i da su osobe koje nisu dobre samo za druge, nego i za same sebe.

Majke koji cijeli svoj identitet uranjaju u majčinstvo mogu doživjeti brojne poteškoće kada njihova kćer odraste, odnosno kada više ne bude dijete. Time će gubitak njihove dotadašnje uloge značiti potpuni gubitak identiteta, zbog čega mogu biti sklone ograničavati kćer u uspostavljanju samostalnosti ili je emocionalno držati uz sebe na neki drugi način.

Ovoj problematici ravnotežu može uspostaviti majčin odnos s partnerom (ako je kvalitetan) koji, ako prepoznaje potrebe svoje partnerice, jasno može uočiti kada ona zaboravlja na sebe i prelazi u ekstremno zanemarivanje svojih potreba. Važno je naglasiti da i partnerski odnos prolazi kroz promjene, a nerijetko i krize, nakon ulaska u roditeljstvo.

Međutim, nužno je naučiti kako uspostaviti kvalitetan odnos s partnerom nakon dobivanja djece – i to ne samo za partnere, nego i za njihovu djecu koja promatraju taj odnos i na temelju njega stvaraju vlastite obrasce bliskih odnosa koje će uspostavljati u budućnosti.

Možete li voljeti kćer kad ne volite sebe kao ženu i kad ne volite muškarca s kojim je to dijete začeto? (…) A zatim, kako znati što je to ljubav žene prema svojem mužu kad vam vlastita majka nije nikad pružila primjer? (iz knjige Majke-kćeri: odnos utroje)

Preambiciozna majka

Žene koje su tijekom svojeg života bile usmjerene na postignuća i karijeru te u tome ostvarile brojne uspjehe mogu biti jedne od onih koje teško prelaze u ulogu majke i/ili od djece zahtijevaju ostvarivanje njezinih želja i ciljeva. Psihoanalitičari ističu pojam tzv. narcističke zloupotrebe djeteta od strane roditelja, odnosno projekciju roditeljskih ambicija na dijete čiji se talenti ne koriste kako bi se dijete ostvarilo i razvilo u svojim potencijalima, nego kako bi zadovoljilo potrebu za nagradom jednog (ili oboje) roditelja.

Ne mora nužno biti u pitanju narcisoidna majka kako bi došlo do ovakvih ishoda, nego “samo” majka koja teško privremeno otpušta vlastite ambicije i prenosi ih na dijete, najčešće na kćer, odnosno djevojčicu koja će tim više osjećati potrebu da ostvari majčine želje. Nažalost, ovakav obrazac majčinstva popraćen je nedostatkom prave ljubavi što kod kćeri stvara manjak samopoštovanja, neprestano traženje priznanja i stalne potrebe za istinskom ljubavlju.

Riječ je o onoj djeci koja gomilaju brojne uspjehe i postignuća kako bi zaslužila roditeljsku ljubav, odnosno onu vrstu ljubavi koju nisu dobivala samim time što postoje, nego zbog svojih talenata i priznanja. I u odrasloj dobi riječ je o osobama kojima nedostaje brige i ljubavi za sebe, koje neprestano rade i traže priznanje vlastite vrijednosti kroz visoke pozicije, dobre plaće i zavidna postignuća.

Iako naizgled vidimo sretne i uspješne pojedince, pitanje je koliko su iznutra zaista zadovoljni samima sobom i koliko mogu suosjećati sa sobom onda kada se dogodi pogreška.

Ambivalentna majka

Postoje i one majke s kojima nikada ne znate na čemu ste. U jednom trenutku mogu biti prilično pozitivne i podržavajuće, a u drugom potpuno nezainteresirane i ravnodušne. Tada je riječ o ambivalentnim majkama koje, ako isključimo postojanje ozbiljnijih problema u mentalnom zdravlju, prolaze kroz značajne poteškoće s izmjenjivanjem uloga majke i žene.

Pitanje je koliko su određene žene spremne za majčinstvo u trenucima kada zaista do toga dođe jer, s obzirom na današnje vrijeme, fiziološki je djevojka spremnija za majčinstvo puno prije nego je psihološki i emocionalno spremna za ulogu majke kako bi svoje potrebe i želje znala i mogla podrediti potrebama djeteta.

Stručnjaci ovdje naglašavaju problematiku shvaćanja da je dijete svojim dolaskom na svijet majci oduzelo život kakav je imala prije te uloge, što je prisutno kod mnogih žena, iako to ne izražavaju zbog straha od neodobravanja drugih (prikrivena mržnja majke prema kćeri). Ovim ženama je potrebna pomoć kako bi mogle shvatiti da njihov identitet, potrebe i ciljevi nisu umrli rođenjem djeteta, nego još uvijek postoje u njima, samo u drugačijem obliku.

Treba imati na umu da je u pitanju proces i da mnoge žene, ali ni muškarci, nemaju adekvatnu pripremu za odgovorno i usredotočeno roditeljstvo, zbog čega njihova djeca nastavljaju prenositi iste obrasce u svojim bliskim odnosima i potencijalnom roditeljstvu.

Hoće li moći zaboraviti snažne osjećaje koje je doživjela sa svojom majkom ili će ih pokušavati ponovno pronaći s nekim muškarcem koji će je, kao nekoć majka, dovoditi u situacije u kojima će, naizmjence, jedanput doživljavati da je za njega sve, a drugi put da nije ništa? (iz knjige Majke-kćeri: odnos utroje)

Kontrolirajuća majka

Majka sklona kontroli i kritikama često je ona čiji je roditeljski stil autoritaran, odnosno svodi se na prekomjernu kontrolu i manjak autonomije djeteta. Posebno utječe na kćeri zato što majke za njih imaju specifične i direktne smjernice kako trebaju izgledati, ponašati se i funkcionirati u odnosima.

Poslušne kćeri prihvaćaju ovakav obrazac odgoja te ga prenose i u odraslu dob u kojoj, unatoč fizičkoj i psihičkoj zrelosti, osjećaju nedostatak mehanizama kojima mogu samostalno donositi odluke, prihvaćati odgovornost za vlastite postupke, ulaziti u bliske odnose i izraziti neslaganje s majkom koja još uvijek nameće vlastite izbore.

Nažalost, riječ je o stilu odgoja koji ne ostavlja prostora kompromisu, nego čestim i okrutnim verbalnim uvredama koje majka upućuje kćeri ako nije u skladu sa zadanim uputama koje mogu značajno oštetiti njezino emocionalno stanje. I u ovakvom obliku odnosa, ljubav se zaslužuje samo određenim postupcima, odnosno visokim postignućima i ostvarenjima koje kćer postiže kako bi majka bila zadovoljna.

Tijekom odrastanja moguća je agresija prema majci od strane kćeri koja osjeća nepravdu i manjak ljubavi u njezinom stilu odgoja. Mnoge kćeri “pobjegnu” iz ovog odnosa direktno u partnerski, bez međuprostora u kojem su proradile emocionalne patnje iz djetinjstva, što može biti još gori oblik toksičnog odnosa.

Upravljanje sukobima i podrška partnera

Neovisno o tome kakav naziv neke majčinske uloge imali, činjenica je da mnoge majke prenose na svoje kćeri ono što su i same dobile od svojih majki. Shvaćanjem dubine odnosa između majke i kćeri, odnosno koliko nas takav odnos formira kao žene (neovisno o ulogama koje kroz život dobivamo), uočavamo važnost propitivanja neslaganja koji se javljaju u ovom kompleksnom obrascu suživota. Loš odnos majke i kćeri ne smije se zanemarivati, nego treba shvatiti pozadinu problema neslaganja kako se ne bi generacijski prenosio.

Napetosti koje se javljaju u ovom odnosu mijenjaju se s vremenom. Na majci je, kao onoj koja je zrelija i odgovornija, da nauči kako produktivno upravljati tom napetošću i regulirati vlastite emocije koje se javljaju u pozadini kako bi mogla pomoći svojoj kćeri da se nauči emocionalnoj samoregulaciji. Općenito govoreći, trenuci u kojima najčešće dolazi do izraženih napetosti su upravo one u kojima kćer traži neovisnost, identitet i slobodu. Iako su te faze najčešće u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, mogu se pojaviti bilo kada.

Upravo majčin stil roditeljstva u tome igra važnu ulogu, ali i suradnja s partnerom, odnosno ocem koji bi trebao biti prisutan i uključen od samog početka. Također, majka mora biti svjesna da se njezine karakteristike ličnosti mogu razlikovati od djetetovih i da je to samo po sebi izvor napetosti od prvog dana. Majke čija su djeca zahtjevnog temperamenta moraju uložiti više mentalne energije da bi se mogle prilagoditi roditeljskim zahtjevima.

Primjerice, majke koje trebaju i vole tišinu i mir te dobiju kao prvo dijete ono koje je mirno i suradljivo vjerojatno će lakše moći uskladiti svoje potrebe i potrebe djeteta. Međutim, majke koje dobiju dijete koje je potpuna suprotnost njima, koje zahtijeva animaciju i zabavu, stalno istraživanje i testiranje granica, zaista može dovesti majku do emocionalnog ruba i pucanja, u kojem teško upravlja svakodnevnim izazovima. Zato trebaju podršku partnera, odnosno očeva koji će biti angažirani i uključeni u odgoj od prvog dana.

Pročitajte i ove članke:

• Narcisoidna majka: Ostavlja dubok trag na dječjoj psihi! Psihologinja otkriva kako je prepoznati i kako se nositi s njom
• Najvrijednija lekcija o ljubavi koju mame prenose na svoje kćeri
• Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Također sadrže proteine i masti

Zdrava jela bez mesa: Nutricionistica donosi pet recepata

• Zrinka Babić
• 6 min čitanja

• agresija prema majci
• loš odnos majke i kćeri
• mržnja majke prema kćeri
• odnos majka-kćer
• odnos majke i kćeri
• povezanost majke i kćeri