Razvoj jezika i govora nužni su za ostvarivanje uspješne komunikacije s okolinom. Deficiti u jezičnom i govornom području u predškolskoj dobi ograničavaju dijete u adekvatnom ostvarivanju socijalne komunikacije te poteškoćama u učenju novih vještina i ponašanju usmjerenom prema okolini.

Jezično-govorni poremećaji u predškolskoj dobi, odnosno ranom djetinjstvu, sve su češća briga roditelja i stručnjaka koji rade s djecom, a potrebno ih je pravovremeno prepoznati kako bi se krenulo s ranom intervencijom i pomoglo djetetu u razvoju govora i jezika.

O specifičnim jezičnim i govornim teškoćama kod djece te prepoznavanju istih razgovarali smo s Anitom Holjevac, magistrom logopedije koja posljednjih nekoliko godina radi s različitim profilima djece predškolske i školske dobi te sve složenijim stupnjevima poteškoća koji se javljaju u posljednje vrijeme.

Što utječe na razvoj jezika i govora kod djece u ranom djetinjstvu?

Razvoj jezika i govora kod djeteta složen je proces na koji utječu brojni čimbenici, kako genetski, tako i okolinski, pa tako razvijenost jezičnih vještina kod djece ovisi o brzini osobnog razvoja djeteta, poticajnoj okolini i o njihovom osobnom iskustvu.

Za dobar jezično-govorni razvoj djeci su potrebni kvalitetni jezični uzori te različite uporabne svrhe jezika, odnosno od velike je važnosti da dijete ima iskustvene doživljaje i prilike za uvježbavanje jezika i govora jer se jezik i govor najlakše uče upravo kroz svakodnevne aktivnosti i djetetove rutine.

Brojna istraživanja pokazuju kako, osim interakcija roditelja i djeteta, u jezičnom razvoju veliku uloga ima i čitanje slikovnica, pri čemu se kod djece razvijaju vještine razumijevanja, rječnik, ali i govor kroz ritmične pjesmice koje su sadržajno bliske djetetu.

Pročitajte članak “Kako motivirati dijete na čitanje? Evo zašto bi čitanje trebalo biti dio rutine za male i velike i kako stvoriti interes“.

Povezanost poteškoća s ekranima

Izloženost male djece medijskim sadržajima može biti štetna za jezični razvoj jer značajno utječe na količinu i kvalitetu interakcija roditelja i djeteta koje su od iznimne važnosti za uspješno svladavanje jezika. Djeca koje previše vremena sjede ispred ekrana nemaju dovoljno prilika za kvalitetnu interakciju i izloženost kvalitetnom jeziku odraslih čime je smanjena mogućnost uspješnog usvajanja jezika, a samim time i smanjena učestalost vokalizacija.

Također, sadržaji na ekranima često su pojednostavljeni i prilagođeni u usporedbi sa složenošću i spontanošću stvarnih iskustava jer pružaju manje bogate i manje raznolike poticaje za malu djecu.

Ako je dijete učestalo izloženo ekranima, mediji mijenjaju ulogu roditelja ili skrbnika na način da zamjenjuju te interakcije jednosmjernom komunikacijom i prilika da djeca budu izložena kvalitetnom jezičnom inputu i vježbanju svojih jezičnih vještina nestaje.

Najčešći jezično-govorni poremećaji u predškolskoj dobi

Najčešći jezično-govorni poremećaji kod djece predškolske dobi su:

• poremećaji izgovora – nazivamo ih još i artikulacijskim poremećajima, a odnose se na nepravilan izgovor pojedinog glasa (npr. glas “R”) ili cijele skupine glasova (npr. uža [S,Z,C] ili šira [Š,Ž,Č] skupina sigmatizma) koji je najčešće uzrokovan lošom motoričkom izvedbom, odnosno nepravilnom pozicijom artikulatora; važno je razlikovati artikulacijski poremećaj od fonološko-artikulacijskog poremećaja pri kojem dijete slabije percipira pojedini glas te su prisutne nesustavnosti pri izgovoru pojedinog glasa ili teškoće razlikovanja pojedinih glasova (npr. “L” i “R”)
• jezične teškoće – mogu se pojaviti pridužene uz neka druga stanja (npr. poremećaj iz spektra autizma, cerebralna paraliza, razni sindromi i neurodegenerativna stanja) i tada govorimo o jezičnom poremećaju; ako postoje teškoće u jednoj ili više jezičnih sastavnica (fonologija, morfologija, semantika, sintaksa), a ne postoji organsko oštećenje ili neki drugi očiti uzrok takvih teškoća, tada govorimo o razvojnom jezičnom poremećaju (RJP); RJP može biti receptivnog tipa pri čemu je narušeno jezično razumijevanje ili eskpresivnog tipa pri čemu je narušeno jezično izražavanje, a mogu biti narušena i oba segmenta; ako je narušen i pragmatički aspekt jezika, tada govorimo o socijalno-pragmatičkom (komunikacijskom) poremećaju koji karakterizira otežana uporaba jezika u različitim socijalnim situacijama
• poremećaji ritma i tempa govora – mucanje je poremećaj ritma i tempa govora koji se očituje ponavljanjem glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanjem glasova, zastajanjima na početku ili unutar riječi, napetošću tijekom govora; postoje i normalne razvojne netečnosti, no one često mogu prerasti u “pravo” mucanje, stoga se važno pravovremeno obratiti logopedu ako se uoči neki od spomenutih simptoma; brzopletost je poremećaj tečnosti govora koji se očituje ubrzanim tempom govora, a bradilalija je pretjerano spor govor koji se često javlja kao posljedica organskih oboljenja središnjeg živčanog sustava
• poremećaji glasa – ako jedan ili više aspekata glasa (glasnoća, visina, kvaliteta ili rezonancija) odstupa od norme za dob ili spol, tada govorimo o poremećaju glasa, a najčešće se očituje kao promuklost, hrapavost, šumnost i slabost u glasu.

Kako prepoznati poteškoće i kada potražiti pomoć?

Rana intervencija u djetinjstvu primjenjuje se onda kada postoji mogućnost da bi određeni biološki čimbenici mogli imati negativne posljedice na razvoj djeteta. Usmjerena je prema djetetu, roditeljima, užoj i široj obitelji te zajednici. Roditeljima osigurava pristup potrebnim informacijama i podršku, a djetetu može pružiti potrebnu stimulaciju i interakciju s okolinom te smanjiti pojavu popratnih odstupanja.

Bitno je naglasiti potencijal ranog djetinjstva za učenje djeteta, koji osigurava fenomen mozgovne neuroplastičnosti, a on nam omogućava da primjerenim postupcima u adekvatnoj okolini oblikujemo temeljne psihičke sustave na koje se nadograđuje kasnije učenje i ponašanje djeteta.

Rano učenje i utjecaj okoline

Rano učenje koje se odvija u prirodnom okruženju i podržano je adekvatnim postupcima, podrazumijeva interakciju roditelja (okoline) i djeteta obilježenu intuitivnošću roditelja i spontanim odgovaranjem djeteta na pružene poticaje.

Brojna su istraživanja i kliničko iskustvo pokazali da takvi neuspješni ishodi pokušaja uspostavljanja ranih interakcija kao prilika za učenje sputavaju roditeljsku intuitivnost i narušavaju proces ranog učenja.

Kada se još dogodi da se kod djeteta potvrdi dijagnoza razvojnog odstupanja, a ne pruži se stručna interdisciplinarna podrška, roditelji često postaju nesigurni, preispituju svoje roditeljske kompetencije, a ponekad se javljaju snažne, preplavljujuće emocije od kojih su najjače strah i neizvjesnost od razvojnog ishoda u njihovog djeteta.

Takvo stanje roditelja, osim što blokira spontanost u interakciji s djetetom, ozbiljno ugrožava stabilnost i mentalno zdravlje svih sudionika interakcije te dovodi cijelu obitelj u stanje povišenog stresa.

Strahom i tjeskobom obilježena interakcija, dodatno potpomognuta slabijom ili neočekivanom djetetovom odgovorljivošću, nije optimalno okruženje za uspješan proces ranog učenja te se propuštaju najoptimalnije prilike kada je djetetov mozak najprijemčiviji za vanjske utjecaje, a naša mogućnost djelovanja na njegove razvojne potencijale najveća.

Kada se javiti logopedu?

Ako ste zabrinuti za komunikacijske i jezično-govorne sposobnosti vašeg djeteta ili ste primijetili odstupanja i/ili kašnjenje u određenom aspektu djetetovog komunikacijskog i jezično-govornog razvoja, svakako se preporučuje posavjetovati se s logopedom.

Posavjetujte se s logopedom ako:

• kasni izgovor prve riječi sa značenjem (prvu riječ očekujemo između 9 – 14 mjeseci)
• kasni pojava rečenice, odnosno jednostavnih dvočlanih i tročlanih iskaza (očekujemo oko 2. godine)
• dijete ne ostvaruje kontakt očima sa sugovornikom i/ili nije zainteresirano za socijalnu okolinu
• dijete ne razumije jednostavne naloge, a ima više od 18 mjeseci života
• dijete ne reagira na zvukove iz okoline i/ili se ne odaziva na ime
• ne koristi geste za uspostavljanje komunikacije (npr. usmjeravanje prsta ka željenom predmetu)
• dijete od tri godine ima nerazumljiv govor za širu socijalnu sredinu
• ako postoje produžavanja, ponavljanja ili zastoji u govoru
• ako je govor agramatičan (rečenice se ne slažu u rodu, broju i padežu) ili je morfosintaksa oskudna
• ako dijete do 5. godine nije savladalo sve glasove hrvatskog jezika
• je dijete već usvojilo nepravilne obrasce izgovora (npr. “francusko R”).

Pročitajte i članke:.

• Govor kod djece s autizmom: Psihologinja otkriva koje se specifičnosti mogu primijetiti u interakciji s drugima
• Logopedske vježbe za čitanje: Hrvatski učenici imaju ispodprosječne rezultate! Evo kako poboljšati vještine čitanja
• Kada dijete odvesti logopedu? Razgovarali smo s magistrom logopedije, evo koji parametri ukazuju na to da je potrebna stručna podrška.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ima ih više od 200!

Za ove simptome dugog COVID-a još niste čuli!

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• Anita Holjevac
• jezično-govorni poremećaji
• razvoj jezika i govora kod djece