Kada dijete odvesti logopedu? Razgovarali smo s magistrom logopedije, evo koji parametri ukazuju na to da je potrebna stručna podrška
- Budite prvi i komentirajte!
- 6 min čitanja
Roditelji čija djeca pokazuju određene poteškoće i kašnjenja u razvoju govora često imaju nedoumice oko toga kad je vrijeme za logopeda. U prve tri godine djetetovog života događa se najbrži i najdinamičniji razvoj u svim područjima koji se, u takvom intenzitetu, više neće ponoviti tijekom razvoja.
Prvi osmijeh, samostalno sjedenje, prve riječi i rečenice, puzanje, hodanje – sve su to promjene koje se u određenim razvojnim periodima mogu očekivati od djeteta, a među njima je jako važan i razvoj vještina komunikacije, jezični i govorni razvoj djeteta.
O specifičnim jezičnim, govornim i komunikacijskim odstupanjima ili teškoćama kod djece te prepoznavanju istih razgovarali smo s Antonijom Blaži Ostojić, magistrom logopedije i doktorandicom Poslijediplomskog doktorskog studija Poremećaji jezika, govora i slušanja (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).
Što rade logopedi?
Logopedi su stručnjaci koji se bave prevencijom, dijagnostikom i terapijom poremećaja glasa, govora, slušanja, jezika, čitanja, pisanja i svih drugih oblika verbalne i neverbalne komunikacije, ali, što je manje poznato, i terapijom poremećaja hranjenja (sisanja, žvakanja) te poremećaja gutanja.
Najčešća zabluda roditelja jest da logoped nema što raditi s malim djetetom koje još nije progovorilo ili kod kojeg još nisu jasno izražene teškoće s komunikacijskim, jezičnim i govornim vještinama.
Naša sugovornica ističe:
Uglavnom se zaboravlja činjenica da komunikacijski, jezični i govorni razvoj kod djece počinje puno prije prve izgovorene riječi te da logopedi proučavaju i različite aspekte neverbalne, predjezične komunikacije i načine na koji dijete razvija socijalnu kogniciju, odnosno sociokomunikacijske vještine, kakve su njegove motoričke vještine, sposobnosti percepcije, pažnje i pamćenja, koje su preduvjet urednog razvoja komunikacijskih, jezičnih i govornih vještina, ali i vještina gutanja i hranjenja.
Dijete još u majčinom trbuhu “čuje” zvukove iz okoline pa tako i majčin glas koji već u prvom mjesecu nakon rođenja počinje prepoznavati od buke ostalog svijeta te ga, naravno, vrlo brzo počinje i preferirati. Još prije prvog rođendana može razumjeti značenje riječi koje učestalo sluša, a oko prvog rođendana obično izgovara i svoju prvu riječ.
Prve riječi uglavnom se odnose na značajne bliske osobe (“mama”, “tata”) i na stvari koje vidi u svojoj okolini. U dobi između 18. i 24. mjeseca rječnik naglo raste, dijete povezuje riječi u kratke rečenice, tzv. dvočlane iskaze te razumije osnovne, kratke naloge i razgovara s okolinom te tako dalje unaprjeđuje svoje komunikacijske sposobnosti.
Kašnjenja u jezičnom, govornom i komunikacijskom području mogu ukazivati na određena razvojna odstupanja (u jednom ili više područja razvoja), a logopedska rana intervencija je najadekvatniji odgovor na takva stanja i predstavlja mogućnost za povoljnije razvojne ishode i rješavanje potencijalnih problema i komplikacija u komunikacijskom i jezičnom, odnosno govornom razvoju.
Kada dijete odvesti logopedu?
Roditelji i pedijatri ključni su akteri za prvo prepoznavanje teškoća u komunikacijskom, jezičnom i govornom razvojnom području. Teškoće u razumijevanju izgovorenog, nedovoljno razvijen i nejasan govor ili njegov potpuni izostanak, oskudan rječnik i agramatičnost u govoru te teškoće s društvenim korištenjem jezika, odnosno korištenjem jezika i govora u komunikacijske svrhe, prvi su pokazatelji za potrebu traženja stručne pomoći.
Jednostavno, ako dijete ne razumije okolinu i/ili ako okolina ne razumije ili otežano razumije dijete te ako dijete ne pokazuje želju i namjeru za komuniciranje sa svojom okolinom, vrijeme je za logopeda i traženje adekvatnih logopedskih pristupa za poticanje razvoja komunikacijskih, jezičnih i govornih sposobnosti.
Postoje određeni parametri koji mogu jasno ukazati na potencijalne teškoće u određenim razvojnim razdobljima ako dijete u dobi:
- do 5. mjeseca života – ne reagira na izvor zvuka (npr. okretanjem glave) ili ne usmjerava pogled prema osobi koja mu se obraća; ima teškoća s uspostavljanjem obrasca sisanja
- između 6. i 11. mjeseca života – ne razumije jednostavne upute i zabrane (npr. “ne-ne”), ako ne vokalizira uopće ili ne upotrebljava nikakve geste za komuniciranje s okolinom; ima teškoća s prelaskom s tekuće na kašastu hranu
- između 12. i 18. mjeseca života – ne koristi nikakve riječi sa značenjem ili ne uspijeva pratiti jednostavne naloge i razumjeti zahtjeve vezane uz situaciju u kojoj se nalazi; i dalje jede isključivo miksanu hranu te ima teškoća sa žvakanjem
- od dvije godine – ne pokazuje na sebi dijelove tijela, nema barem 50 riječi u ekspresivnom rječniku te ima poteškoće s razumijevanjem jednostavnih pitanja i odgovaranja na njih
- od tri godine – ne odgovara na pitanja, ne zna imenovati jednostavne stvari, ne koristi više od 50 riječi, ne spaja riječi u rečenice te ne koristi zamjenice i prijedloge, nije zainteresirano za slušanje priča te se osamljuje u igri
- od četiri godine – ne slaže riječi u rodu, broju i padežu, ne prepoznaje i ne imenuje boje, ne razumije igre riječima i zagonetke, ne može opisati predmete ili izraziti svoje osjećaje te je njegov govor artikulacijski slabije razumljiv
- od pet godina – ne sudjeluje u razgovoru, ne razumije vremenske i prostorne odnose, ne prepoznaje rimu i ne razumije upute, koristi samo kratke i jednostavne rečenice, ne može samostalno izmisliti i ispričati priču
- od šest godina – ne prepoznaje prvi, odnosno zadnji glas u riječima te ne prepoznaje od kojih se glasova sastoji riječ.
Logopedinja Blaži Ostojić posebno navodi:
Rana logopedska intervencija podrazumijeva, zapravo, prevenciju. Naime, postoje različiti rizični čimbenici kao što su: prijevremeni porod, vrlo niska porođajna težina, višeplodne trudnoće, komplikacije u trudnoći, komplikacije tijekom poroda ili neposredno nakon poroda, fizičke traume glave ili oštećenja mozga (npr. krvarenja u mozgu) i sl., koji mogu kasnije dovesti do odstupanja u komunikacijskom i jezičnom, odnosno govornom razvoju, kao i u razvoju vještina hranjenja. Ponekad prva odstupanja u jezičnom razvoju postaju okolini uočljiva tek polaskom u školu, odnosno u vrijeme usvajanja jezičnih vještina čitanja, pisanja i računanja.
Stoga je važno naglasiti da čak i kada se teškoće u navedenim područjima u ranoj dječjoj dobi ne manifestiraju, ako u djetetovoj povijesti postoji neki od ovih rizičnih čimbenika, nužno je logopedsko praćenje i savjetovanje roditelja o najprimjerenijim oblicima poticanja razvoja komunikacijskih, jezičnih i govornih vještina, kako bi se prevenirale kasnije posljedice, a posebno kako bi se prevenirao, ili barem ublažio, poremećaj poznat pod krovnim nazivom Specifične teškoće učenja u školskoj dobi.
Rani razvoj jezika i komunikacije
Već u prvim mjesecima života se može osluškivanjem djeteta uočiti postoje li određene prepreke u razvijanju jezično-govornih i komunikacijskih sposobnosti. Važno je imati na umu da je riječ o razvoju koji započinje puno prije prve izgovorene riječi, odnosno već u majčinom trbuhu.
Dijete koje nema teškoće u ovom području prati i sluša okolinu, upija riječi i informacije, usmjerava pogled prema izvoru zvuka i gleda osobu koja mu se obraća te traži način kako da uzvrati, odgovori i sudjeluje u komunikaciji.
Jezik i komunikacija su povezani s ostalim djetetovim razvojnim sposobnostima, emocionalnim i socijalnim vještinama te mogu izravno ili neizravno ukazivati na različite teškoće zbog kojih dolazi do kašnjenja u razvoju.
Ako bilo što od navedenog izostaje te ne uspijeva dosegnuti svoj maksimalni potencijal, unatoč roditeljskim nastojanjima poticanja jezično-govornih i komunikacijskih aktivnosti, vrijeme je potražiti stručnu pomoć i posjetiti logopeda koji će znati detektirati uzrok problema i odrediti tijek terapije.
Uz stručnu podršku važno je osvijestiti roditeljima da su upravo oni najviše uključeni u komunikacijska davanja i primanja s djecom, što ujedno predstavlja i najbolji prediktor ranog jezičnog razvoja te da je komunikacijske, jezične, govorne sposobnosti, kao i vještine sisanja, žvakanja i gutanja, moguće unaprijediti i tako prevenirati kasnije neželjene posljedice.
Pročitajte i članke:
- 10 najčešćih predrasuda u razvoju dječjeg govora i jezika
- Znanstvenici poručuju: Razgovarajte s bebom čim više! To može potaknuti razvoj važnog organa i određene sposobnosti u budućnosti
- Djeca s posebnim potrebama i djeca s poteškoćama u razvoju: Dvije kategorije koje ne znače isto! Psihologinja otkriva koja je razlika.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
- BabyRoom S03E01 Treba li moje dijete logopeda? (2022). Spotify for Podcasters.
- Blaži, D. (2016). Komunikacijski poremećaji – iskustva i mogućnosti. Pediatria Croatica, 60(1): 160–166.
- Berk, L. E. (2015). Dječja razvojna psihologija. Naklada Slap: Jastrebarsko.
- Ljubešić, M. (2012). Rana intervencija kod komunikacijskih i jezično-govornih odstupanja. Paediatria Croatica, 56(1): 202–206.
- Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Naklada Slap: Jastrebarsko.
- Blaži, D. (1994). Utjecaj okoline na razvoj govora u djece. Defektologija, 30(2): 153–160.
- Blaži, D. Komunikacijski i jezično-govorni kalendar – važan pokazatelj potrebe za ranom intervencijom u djetinjstvu. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb.