Poremećaj iz spektra autizma je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u prve tri godine djetetovog života, a koji se očituje perzistentnim nedostacima u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama u višestrukim kontekstima te ograničenim i repetitivnim oblicima ponašanja, interesa ili aktivnosti.

S obzirom na deficite u socijalnoj komunikaciji, govor kod djece s autizmom očituje se u određenim specifičnostima koje se mogu primijetiti u interakcijama s drugima, ovisno o stupnju težine poremećaja.

Poremećaj iz spektra autizma

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), za postavljanje dijagnoze iz spektra autizma potrebno je odrediti prisutnost višestrukih kriterija vezanih za određena odstupanja u socijalnoj komunikaciji i specifičnostima u ponašanju.

U posljednjih nekoliko godina autizam je poremećaj o kojem se vode različite rasprave diljem svijeta, s obzirom na to da je sve više istraživanja koja otkrivaju nove perspektive u razvoju samog poremećaja i terapijskim tretmanima kojima se nastoji pomoći onima koji imaju dijagnozu iz spektra autizma.

S obzirom na taj podatak, treba uzeti u obzir da se svakodnevno radi na otkrivanju novih informacija koje mogu pomoći osobama s poremećajem iz spektra autizma, ali i njihovim obiteljima, te okolini koja je još uvijek nedovoljno osviještena i educirana u kontekstu poteškoća vezanih za autizam.

Stoga se u posljednjih nekoliko godina redovito obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu (2. travnja), kojim se nastoji skrenuti pozornost društva na sve veći problem ovog kompleksnog poremećaja, sve prisutnijeg u našem društvu.

Govor kod djece s autizmom

Prema službenim dijagnostičkim klasifikacijama, poremećaj iz spektra autizma usko je vezan za komunikaciju (dijagnostički kriteriji iz skupine A prema DSM-V), odnosno perzistentne deficite u socijalnoj komunikaciji i interakciji koji su prisutni kroz različite kontekste i koji ne uključuju razvojna kašnjenja.

Komunikacijski problem, ovisno o težini poremećaja, može biti manje ili više očit u susretu s osobama s autizmom.

Prvenstveno se uočava u nedostatku integracije verbalnog i neverbalnog te nedovoljnoj socioemocionalnoj uzajamnosti u interakciji s drugima (npr. nemogućnost započinjanja ili održavanja razgovora, atipičan socijalni pristup, otežano dijeljenje emocionalnih razmjena tijekom razgovora i sl.).

Također su izraženi deficiti u neverbalnim komunikacijskim obrascima ponašanja koja se obično javljaju u socijalnim interakcijama (npr. poteškoće s održavanjem kontakta očima i posturom tijela u odnosu na sugovornika i atipičnosti u korištenju određenih gesti te u visini, intonaciji i prozodiji govora).

Nadalje, zbog ograničenih i repetitivnih oblika ponašanja, interesa ili aktivnosti (dijagnostički kriteriji iz skupine B prema DSM-V), u govoru mogu biti prisutne eholalije (ponavljanja upamćenih fraza ili riječi), idiosinkratske fraze, česte inverzije zamjenica te repetitivno postavljanje pitanja o određenoj temi.

Zbog određenih odstupanja u jezičnom razumijevanju, osobe otežano primaju informacije iz okoline te ne razumiju što se od njih traži (npr. djeca s poremećajem iz spektra autizma često koriste kontaktnu gestu, kao što je povlačenje za ruku, kada žele da sugovornik doživi ono što mu žele pokazati, ali istovremeno teško razumiju naše kontaktne geste upućene njima na sličan način).

Kod osoba s poremećajem iz spektra autizma često se uočavaju deficiti u razvoju, održavanju i razumijevanju socijalnih odnosa, zbog čega i sami teško prilagođavaju vlastita ponašanja različitim socijalnim okruženjima. Zbog smanjenog interesa za druge, otežano upoznaju nove ljude i održavaju prijateljstva.

Terapija i pomoć u socijalnoj komunikaciji

Zahvaljujući znanstvenom napretku u shvaćanju poremećaja iz spektra autizma, pravovremeno uključivanje u rane intervencijske postupke može značajno pomoći osobama s autizmom u određenim govornim specifičnostima te socijalnoj komunikaciji.

Glavni cilj je pokušati ostvariti funkcionalnu komunikaciju, odnosno naučiti komunicirati u različite svrhe s različitim ljudima, a to je proces koji se uči i kojem je potrebna određena vrsta vizualne podrške (npr. potpomognuta komunikacija, vizualno-grafički simboli i sl.), te multimodalnost (odnosno korištenje različita modaliteta za ostvarivanje komunikacije).

Međutim, ono što je važno naglasiti jest da je, osim stručne podrške, izrazito važno usvajanje komunikacije u svakodnevnim situacijama i aktivnostima, posebno s osobama koje su nam važne i bliske.

Stoga se redovito potiče i educira roditelje o korištenju različitih tehnika potpomognute komunikacije u obiteljskom okruženju, kako bi se djeci s autizmom moglo pružiti dovoljno prilika za učenje komunikacije u kontekstu svakodnevnog života. Za to je prvenstveno važna edukacija o samom poremećaju, kao i o načinima poticanja jezičnog i govornog razvoja.

Uzimajući u obzir ogroman porast prevalencije autizma u posljednjih nekoliko godina, nije samo obitelj okruženje u kojem je važno educirati se i učiti o ovom poremećaju te načinima tretiranja istog, nego tu spadaju i škola, vrtić, društvo te šira zajednica kojoj svi pripadamo.

Poticanjem jezičnog razumijevanja, uvođenjem različitih komunikacijskih sredstava te ostvarivanjem socijalnih interakcija značajno se može pomoći osobama s razvojnim odstupanjima. Važna je edukacija, ali i razumijevanje, prihvaćanje, tolerancija i suosjećanje, kako bismo jedni drugima mogli pružiti bolje i ljepše mjesto za život.

Pročitajte i članke:

• Život s dvoje autistične djece: “Moji Aleksandar i Filip su poput anđela, ali njihova budućnost naš je najveći strah”
• Autizam kod odraslih: Mnogo je nedijagnosticiranih slučajeva! Evo kako ga prepoznati i živjeti s njime
• Javno su otkrili svoju dijagnozu: Ovih 7 slavnih osoba ima autizam.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Dvije namirnice koje su stekle veliku popularnost

Chia puding s grčkim jogurtom: Nutricionistica donosi recepte za zdravi kremasti obrok

• Zrinka Babić
• 5 min čitanja

• govor kod djece s autizmom