Veliki izazov u prevenciji samoubojstava jest to što osobe koje se nalaze u emocionalnoj krizi često zadrže svoje misli o samoubojstvu za sebe. Razlog tome obično je strah da ih se neće razumjeti ili strah od prisilnog prijema u psihijatrijsku bolnicu.

Neki ljudi također vjeruju da se mogu nositi s tim sami. Ključ prevencije samoubojstva je povezanost. Evo što možete učiniti ako ste zabrinuti za nekoga za koga mislite da bi mogao biti suicidalan.

Razumijevanje suicidalnih misli

Mnogi ljudi su prošli kroz emocionalno teške situacije – probleme u odnosima, stres na poslu ili druge osobne poteškoće – i obično se uspiju nositi s tim. Međutim, neriješeni problemi ponekad mogu dovesti do prolaznih misli o samoubojstvu.

Te misli mogu nestati kad osoba pronađe rješenje. No, kada se čini da nema izlaza, te misli mogu prerasti u egzistencijalnu krizu, gdje psihološka bol postaje nepodnošljiva i samoubojstvo se čini kao jedini način da se pobjegne od nje. Situacija postaje opasna kada osoba počne planirati samoubojstvo i vjeruje da bi drugi bili bolje bez nje.

Kako pristupiti osobi?

Važno je znati da pokretanje teme samoubojstva nikada neće izazvati samoubojstvo. Naprotiv, izbjegavanje teme može osobu zadržati u vlastitim mislima. Ako osoba nije suicidalna, vjerojatno će cijeniti vašu zabrinutost i možda će vas umiriti.

Iza svake krize postoji osobna priča. Mnogi ljudi mogu govoriti o tome što ih je dovelo do razmišljanja o samoubojstvu. Dijeljenje njihove priče može olakšati teret i često dovesti do novih rješenja. Ono što im je potrebno je netko tko će pažljivo slušati, s empatijom i poštovanjem, bez odmahivanja s savjetima.

Kako započeti razgovor?

Pokušajte započeti s:

• “Brinem se za tebe. Čini se da se ne osjećaš dobro. Možda bismo mogli porazgovarati?”
• “Pitao sam se jesu li misli o samoubojstvu možda problem.”
• “Imam vremena da te slušam.”

Budite bez osuđivanja i otvorenog uma, fokusirajte se na to da budete pažljiv i empatičan slušatelj. Dopustite osobi da izrazi svoje emocije – bilo da je to tuga, ljutnja ili frustracija – bez prekidanja. To pomaže u izgradnji povjerenja.

Korisne intervencije

Možete pitati što je osobi pomoglo u prošlim krizama – možda jednostavne stvari poput šetanja psa ili razgovora s prijateljem. Uvijek poštujte njihovu autonomiju, ali izrazite svoju iskrenu zabrinutost. Ako je potrebno, predložite profesionalnu pomoć i istražite tko je pomogao u prošlosti (liječnik, savjetnik ili psihijatar).

Razgovarajte o mogućim preprekama za traženje pomoći i zajednički izradite plan za kontaktiranje stručnjaka. Ako osoba odbije pomoć, radite zajedno na izradi sigurnosnog plana.

Što ne reći?

Izbjegavajte izgovaranje sljedećih izjava:

• “Zašto nisi __?”
• “Trebalo je da __.”
• “Svi mi s vremena na vrijeme razmišljamo o samoubojstvu.”
• “Pomislite na svoju obitelj, prijatelje.”
• “Znam kako se osjećaš.”

Kako završiti razgovor?

Ako je moguće, budite dostupni osobi, ali budite svjesni svojih granica. Ne možete biti odgovorni za nečiju dobrobit u situacijama života i smrti, pogotovo ako niste stručnjak. Mala gestama poput tekstualnih poruka ili posjeta kod kuće mogu biti važna za suicidalne osobe. Ako situacija traje, potražite stručni savjet za sebe.

Nemojte oklijevati kontaktirati kriznu liniju ili centar za mentalno zdravlje, čak i bez otkrivanja identiteta osobe. Budite otvoreni s osobom u vezi traženja profesionalnih savjeta i objasnite zašto je to nužno. Na kraju, kada je rizik od samoubojstva ozbiljan, situacija zahtijeva profesionalnu intervenciju. Ne možete preuzeti odgovornost za nečiji život sami. 

Pročitajte i ove članke:

• Kako možemo prepoznati da netko iz naše blizine razmišlja o samoubojstvu?
• Što je u životu vrijedno življenja? Svjesni smo da životni put nije uvijek lagan uspon, ali evo kako posvetiti više pažnje lijepim stvarima.

• prevencija samoubojstva
• samoubojstvo

Učitaj više izvora