Stres je jedna od najčešćih tema u posljednjih nekoliko godina, a čini se da joj, unatoč brojnim istraživanjima, još uvijek nismo pronašli “lijek”.

Razlog tome je vjerojatno u shvaćanju stresa, a ako znamo da je to prirodna i normalna psihofiziološka reakcija u zahtjevnim i teškim situacijama kojoj je cilj sačuvati i zaštititi naše biće, onda ćemo jasnije shvatiti da ne treba liječiti stres nego načine suočavanja sa stresom koji se razlikuju od osobe do osobe.

Osim što svaka osoba ima određeni kapacitet psiholoških resursa koje je izgradila tijekom života i koje redovito troši i obnavlja ovisno o načinu života i okolnostima u kojima živi, suočavanje sa stresom ovisi i o različitim tipovima osobnosti, a čini se da su razlike između introverata i ekstraverata u percepciji stresa i reakciji na njega itekako zaintrigirale brojne istraživače u ovom području.

Ekstraverti i introverti – glavne razlike

Ekstraverti i introverti su najčešće istraživani tipovi ličnosti o kojima su već napisane brojne knjige i znanstveni članci. Važno je naglasiti ono što često zaboravljamo, a to je da nijedna osoba nije samo ekstravert ili samo introvert, nego se nalazi negdje na kontinuumu između te dvije dimenzije ličnosti.

Oni koji sebe nazivaju ambivertima obično se nalaze na samoj sredini, iako je to njihov subjektivni osjećaj, a objektivno bi se moglo proučiti koliko je to istinito ovisno i o situaciji u kojoj se nalaze.

Poznato je da su ekstraverti pojedinci koji su otvoreni, aktivni, društveni, bezbrižni i optimistični. Njihova socijalna baterija se puni kada su okruženi ljudima i aktivnostima u kojima se stalno nešto novo i zanimljivo događa.

Jasno komuniciraju emocije, dominiraju u društvenim situacijama, vješti su govornici, nisu skloni pretjeranom analiziranju i vole dinamične situacije. Ponekad ih smatraju neopreznima i nepažljivima, vjerojatno zato što su često skloni obavljanju više stvari odjednom.

Introverti su drugačiji. Oni su obično puno tiši i oprezniji od ekstraverata. Puno promišljaju i analiziraju, pažljivi su i skloni kontroli, više su usmjereni na svoj unutarnji svijet te su obično društveno povučeniji.

Njihove socijalne baterije se prazne kada su okruženi brojnim ljudima, a najugodnije se osjećaju kada vrijeme provode s njima bliskim i povjerljivim osobama u razgovorima jedan na jedan. Ponekad se doimaju odsutnima i distanciranima, vjerojatno zato što većina ljudi nije ni svjesna koliko i na kojim dubokim razinama introverti percipiraju podražaje iz okoline.

Istina je da ekstraverti nešto bolje prolaze u određenim životnim situacijama u kojima su potrebne prezentacijske i komunikacijske vještine, ali introverti su itekako veliki kreativci koji u svojim samozatajnim odajama proizvode brojne ideje koje većini ljudi ne bi tek tako pale na pamet.

Suočavanje sa stresom

Studije su pokazale da se introverti i ekstraverti značajno razlikuju u percepciji stresa i načinu suočavanja s istim. Nedavne studije su pokazale da se introverti uglavnom povlače i zatvaraju u sebe nakon doživljaja stresnih situacija te uglavnom usmjeravaju svoje reakcije “prema unutra”, što nije najbolji mehanizam suočavanja kada su u pitanju teške životne situacije.

Naime, ekstraverti po tom pitanju imaju drugačiji pristup te se smatra da imaju adekvatnije i adaptivnije stilove suočavanja sa stresom zato što su skloniji izražavati emocije “prema van”, tražiti pomoć i podršku od strane prijatelja i prilagoditi se novonastalim okolnostima.

Adaptivni stilovi suočavanja sa stresom podrazumijevaju visoku razinu fleksibilnosti u skladu s potrebama trenutne situacije ili problema te aktivno suočavanje s istim.

Introverti postupaju na drugačije načine koji su više usmjereni na pasivno suočavanje s problemom te neprilagodljive strategije koje uključuju izbjegavanje i zatvaranje u sebe. To su metode suočavanja koje ne dovode do rješenja problema, a također su povezane s neuroticizmom kao tipom ličnosti koji slično reagira u stresnim situacijama.

Introverti su skloni detaljnom promišljanju i zapetljavanju u svoje osjećaje i misli (tzv. overthinking) koji ih drže na mjestu i ne dovode do aktivnog suočavanja s problemom, zbog čega su u opasnosti od razvoja kroničnog stresa. Iako će možda u jednom trenutku doći do adekvatnog rješenja, takvo analiziranje ne pridonosi smanjivanju emocionalne tjeskobe u stresnoj situaciji nego ih usmjerava na izbjegavanje.

Objašnjenje toga vjerojatno leži i u neurološkim potrebama introverata koji imaju pobuđeniji živčani sustav u odnosu na ekstraverte te teško mogu zaustaviti kognitivne i emocionalne procese koji se pokrenu kada percipiraju problem u okolini.

Ekstraverti su poznati kao dominantni govornici koji otvoreno komuniciraju svoje potrebe, stoga je njihova usredotočenost na problem i traženje podrške i pomoći od drugih adekvatnije u većini stresnih situacija te im pritom pomaže u smanjenju emocionalne pobuđenosti povezane s problemom.

Vjerojatnije je da će se brzo “ohladiti” i riješiti problem te da će jednostavnije doći do povoljnog ishoda. Ono što ih ovdje stavlja u prednost jest činjenica da će se prije osloboditi stresnih i negativnih utjecaja te će lakše nastaviti dalje i prilagoditi se okolnostima, zbog čega su u manjem riziku od razvoja kroničnog stresa koji ima dugotrajne posljedice na organizam.

Kome ide bolje kada je u pitanju stres?

Svaka osobnost ima drugačiji stil nošenja sa zahtjevnim situacijama, a strategije koje koriste obično se temelje na njihovim trenutnim potrebama koje su prisutne na brojnim razinama – socijalnoj, psihološkoj, biološkoj itd.

Stoga je važno imati na umu da introverti i ekstraverti reagiraju na situacije ponašanjem koje je povezano s njihovom razinom neurološke pobuđenosti i uzbuđenja, kako bi dobili najoptimalniji odgovor svojeg organizma na stresnu situaciju.

U stresnim situacijama osoba percipira određenu razinu opasnosti i prijetnje iz okoline te sukladno tome odabire tehnike suočavanja koje ima na raspolaganju u tom trenutku. Poznati mehanizam “borbe ili bijega” (engl. fight or flight) prisutan je kod svake osobe, ali itekako se razlikuje što ćemo odabrati u određenom trenutku te isto ovisi o brojnim faktorima, a ne samo karakteristikama ličnosti.

Čak bismo i sami mogli potvrditi da smo u nekim situacijama reagirali “borbom”, a u nekima smo jednostavno “pobjegli”. To ovisi o našem tipu osobnosti, ali i o trenutnom stanju, zahtjevima situacije te psihološkim resursima i strategijama koje smo dotad razvili i sačuvali.

Okolnosti koje su povezane sa stresnim događajem također utječu na to hoćemo li izabrati pasivne ili aktivne strategije suočavanja.

Češće se događa da će introverti koristiti pasivnije, a ekstraverti aktivnije strategije suočavanja sa stresom, no to ne mora nužno uvijek biti slučaj, a pritom za svakog od nas postoji mogućnost učenja i usvajanja novih i adekvatnijih strategija suočavanja sa stresom.

Pročitajte i ove članke:

• Fizički simptomi stresa: Obratite pozornost! Ovo su upozoravajući znakovi koje vam tijelo šalje
• Posljedice stresa na organizam: Psihologinja otkriva kako nas stres ubija i kako se trgnuti prije nego bude prekasno
• Tehnike suočavanja sa stresom: Provjereno pomažu! Psihologinja otkriva kako zaštititi psihofizičko zdravlje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Omiljeno voće

Jedenje jabuka navečer: Što na to kaže nutricionistica?

• Zrinka Babić
• 3 min čitanja

• ekstraverti i stres
• introverti i stres
• načini suočavanja sa stresom