Od “leptirića u trbuhu” do “kiselih osmijeha” – neraskidiva veza mozga i crijeva poznata je od pamtivijeka, a potvrđuje je sve veći broj istraživanja. Veza koju crijeva imaju s mozgom ide u oba smjera – kao što mozak ima izravan učinak na želudac i crijeva, tako i crijeva šalju informacije mozgu o tome kakvo je stanje u gastrointestinalnom traktu.

Crijeva zauzimaju ogromnu površinu našeg organizma i predstavljaju najveći osjetilni sustav koji šalje različite informacije u svijest, pripremajući ostale organe za reakcije na podražaje u okolini. Crijeva imaju ogroman broj živaca, a u usporedbi s ostatkom tijela, ti su živci prilično raznoliki. Jedini organ koji dijeli takvu živčanu masu i raznolikost je mozak, stoga se živčana mreža crijeva naziva i crijevni mozak, upravo zato što je tako velika i kemijski slično složena.

Probavni i živčani sustav

Zahvaljujući brojnim istraživanjima u posljednjih nekoliko godina, sve jasnije shvaćamo koliko su probavni i živčani sustav blisko povezani. I bez tih istraživanja, vrlo je lako shvatiti kako ta veza funkcionira – osjećaj u trbuhu govori o brojnim emocionalnim stanjima u kojima se trenutno nalazimo:

• kada se zaljubimo, osjećamo “leptiriće u trbuhu”
• kada doživimo neki neuspjeh, “gutamo svoja razočarenja”
• svoje poraze moramo prvo dobro “probaviti”
• ako smo jako uplašeni, imamo “pune gaće”
• ako nam netko uputi kritiku, pokazat ćemo “kiseo osmijeh”.

Za sva navedena stanja nisu nam bile potrebne studije kako bismo shvatili koliko su crijeva i mozak povezani. Neki stručnjaci smatraju da “sve počinje iz trbuha” – i bolest i zdravlje. Mnogi od njih tvrde: “Ako ne sebi, vjeruj svojem trbuhu.”.

Iz biološkog aspekta, zajednice mikroorganizama koje žive u našim crijevima, nazvane “crijevni mikrobiom”, mogu značajno utjecati na ljudsko zdravlje i dobrobit. Mikrobiom crijeva predstavlja najveću zbirku mikroorganizama u ljudskom tijelu. Obuhvaća ogroman broj bakterija, virusa, gljivica i drugih mikroorganizama koji žive unutar gastrointestinalnog trakta, što uključuje ne samo želudac, već i usta, jednjak, gušteraču, jetru, žučni mjehur, tanko i debelo crijevo.

Mikrobiom crijeva dio je mreže koja se naziva “os crijeva-mozak”, a povezuje emocionalne centre u mozgu s perifernim crijevnim funkcijama. Upravo ta činjenica objašnjava zašto možemo imati želučane tegobe kada mozak šalje signale crijevima da je pod stresom. S druge strane, poremećaj crijevnih putova može utjecati na odgovor našeg tijela na stres, emocionalno uzbuđenje, raspoloženje, motivaciju pa čak i na kognitivne funkcije višeg reda kao što je donošenje odluka.

Crijeva i mozak – osjetljiva i važna veza

Crijeva i mozak od prvih dana čovjekovog života nastoje uspostaviti kvalitetnu suradnju koja će im omogućiti prijenos tvari, važnih signala i živčanih informacija. Još u dojenačkoj dobi beba uživa u osjećaju sitosti, reagira i plače na osjećaj gladi, muči se s grčevima u trbuhu i nadutošću, uspostavlja povjerenje prema osobi koja je hrani te stvara povezanost s onima koji zadovoljavaju njezine primarne potrebe.

Djeca su prilično osjetljiva kada se veza između crijeva i mozga naruši (npr. na neukusnu hranu će odreagirati plačem). Međutim, odrastanjem se i ostala osjetila bolje razvijaju, a starenjem sve više shvaćamo koliko veza između mozga i crijeva postaje stabilnija i jasnija, posebno kada su u pitanju stresne situacije i tjeskobni trenuci. Mozak treba informacije od crijeva da bi shvatio što se događa u organizmu s obzirom na to koliko je udaljen i izoliran u odnosu na ostatak tijela.

Crijeva pritom imaju veliku gužvu oko sebe – od molekula i hormona koji se prenose krvlju do brojnih crijevnih bakterija. Zato crijeva trebaju mozgu slati informacije do kojih on ne može doći, a zahvaljujući ogromnoj površini koju zauzimaju, možemo čak reći da crijeva sadržavaju daleko više informacija i da se ponašaju kao jedan veliki matriks koji upravlja našim unutarnjim životom.

Stres i probavni sustav

Kada se nalazimo u stanju stresa i tjeskobe, crijeva se nimalo ne osjećaju ugodno, pri čemu na neki način signaliziraju da im nešto ometa rad. Stres je najvjerojatnije jedan od najsnažnijih utjecaja na crijeva i mozak koji oduzima gomilu energije te usporava i otežava normalan rad crijeva. Naime, kada se stres pojavi, crijeva preko simpatičkih živaca dobivaju informaciju da je riječ o hitnom slučaju i da se mora uključiti mehanizam “borbe ili bijega”.

Da bi osigurala dovoljno energije za te funkcije, crijeva štede energiju od probave zbog čega se ona usporava, pritom proizvode manje sluznih tvari te snižavaju vlastitu prokrvljenost. Ovaj način rada nije štetan ako se ne događa često. Međutim, ako mozak stalno javlja “hitne slučajeve” crijevima oduzimajući im energiju za normalan i uravnotežen probavni rad, crijeva mogu uzvratiti nepovoljnim signalima – manjkom apetita, osjećajem mučnine i nelagode te proljevom ili povraćanjem.

Primjerice, kada se nalazimo u nekoj situaciji koja je prilično emocionalno nabijena, nije neuobičajeno da se pojave bolne mučnine ili povraćanja. U ovakvim se situacijama crijeva nastoje riješiti hrane kako bi osigurala dovoljno energije mozgu da se bavi s emocijama i situacijama koje od njega zahtijevaju intenzivniji rad. Problem se javlja kada ovakva stanja traju duže vremena i kada crijeva moraju štedjeti svoju energiju tjednima, mjesecima ili duže. To je jako nezdravo zato što nedovoljna prokrvljenost i tanji zaštitni sloj sluzi značajno slabe crijevne stijenke.

Gastrointestinalni trakt je osjetljiv na emocije. Ljutnja, tjeskoba, tuga, ushićenje – svi ovi i brojni drugi osjećaji mogu izazvati različite simptome u crijevima. U takvim situacijama, koje ponekad mogu biti prilično intenzivne i dugotrajne, osoba može doživjeti brojne gastrointestinalne tegobe ili čak poremećaje, bez očitog fizičkog uzroka. Zato je važno ova dva velika i važna organa proučavati iz obje perspektive te imati na umu da se poremećen rad crijeva ne može promatrati bez perspektive stresa i emocija.

Kako sačuvati dobru vezu crijeva i mozga?

Iako je veza probavnog i živčanog sustava još uvijek predmet brojnih istraživanja, prilično je jasno da kvalitetnom prehranom svojih crijeva itekako utječemo na funkcioniranje mozga i cjelokupno mentalno zdravlje.

Stres sputava probavu, oduzima crijevima energiju koja im je potrebna za proradu hrane te rezultira brojnim neugodnim posljedicama. Svaki naš dnevni obrok trebao bi biti redovit i kvalitetan, bez opterećenja i užurbanosti, bogat hranjivim i zdravim namirnicama, oslobođen od stresa i tjeskobe, bez silnih ekrana i popratnih sadržaja kojima se mozak bavi ne razmišljajući što i koliko jede. Umjesto onih prijetećih naredbi da se nećemo ustati od stola dok sve ne pojedemo, bilo bi bolje prilagoditi količinu hrane koja nam je stvarno potrebna, kako bi se nadomjestio energetski deficit organizma i kako bi i crijeva i mozak imali dovoljnu količinu energije potrebnu za pravilan rad.

Pročitajte i članke:

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• crijevni mozak
• emocije
• mozak i crijeva
• probavni sustav
• stres
• živčani sustav