Današnji mladi odrasli općenito vode zdraviji način života od prethodnih generacija – manje konzumiraju alkohol, više vježbaju i zdravije se hrane. No, unatoč ukupnom padu slučajeva raka debelog crijeva, učestalost ove bolesti među osobama mlađima od 50 godina neprestano raste.

Otprilike 70 % slučajeva ranog raka debelog crijeva događa se sporadično, što znači da nisu povezani s nasljednim genetskim poremećajima ili kroničnim bolestima poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa. To otvara ključno pitanje – što uzrokuje ovaj trend?

Mnogi istraživači vjeruju da okolišni čimbenici igraju važnu ulogu, a sve je više dokaza da bi mikroplastika mogla biti jedan od glavnih krivaca.

Porast plastike i rak debelog crijeva

Rast broja slučajeva ranog raka poklapa se s ekspanzijom plastike, koja je postala široko rasprostranjena nakon 1950-ih godina.

Plastika je prisutna u gotovo svemu – od kuhinjskog posuđa i odjeće do igračaka. S vremenom se ovi materijali razgrađuju u mikroskopske čestice koje ljudi udišu, progutaju ili upijaju kroz kožu. Znanstvenici su već otkrili mikroplastiku u krvi, mozgu, plućima, krvnim ugrušcima, pa čak i majčinom mlijeku.

Iako nekoliko istraživanja sugerira povezanost izloženosti mikroplastici s povećanim rizikom od raka debelog crijeva, još uvijek nije jasno na koji način mikroplastika može pridonijeti njegovom razvoju.

Primjećuju se epidemiološki trendovi – stope raka rastu među mladima u isto vrijeme kada se povećava nakupljanje plastike u tijelu, objašnjava dr. Thejus Jayakrishnan, gastroenterološki onkolog, za Verywell Health.

Kako mikroplastika može utjecati na zdravlje crijeva?

Probavni sustav ima sluznu barijeru koja sprječava ulazak štetnih tvari u krvotok. Ova barijera također filtrira toksine koje proizvode crijevne bakterije, a koje mogu biti pojačane konzumacijom alkohola, crvenog mesa i prerađene hrane.

S vremenom toksini mogu oslabiti crijevnu sluznicu, ali su u većini slučajeva potrebna desetljeća da takva oštećenja dovedu do raka. Zanimljivo je da današnji mladi jedu manje crvenog mesa, manje piju i manje puše nego prijašnje generacije – a ipak bilježe rast oboljelih od raka debelog crijeva. To upućuje na prisutnost dodatnog faktora.

Mogući mehanizmi oštećenja crijevne barijere

Dr. Frank Frizelle, profesor kolorektalne kirurgije sa Sveučilišta Otago, istražuje kako mikroplastika djeluje na crijevnu sluznicu. Njegov tim smatra da sitne čestice plastike mogu ometati zaštitnu barijeru crijeva, omogućujući toksinima lakši prolaz kroz crijevnu stijenku.

Jedna teorija sugerira da mikroplastika djeluje kao sitni utezi, probijajući sluznu barijeru i slabeći obrambeni mehanizam crijeva. Druga hipoteza navodi da, budući da su plastika i sluz hidrofobne (odbijaju vodu, ali privlače masnoće), plastika može ostati zalijepljena za zaštitni sloj, čime stvara prolaz za štetne tvari.

Osim toga, crijeva imaju strukture poznate kao “čvrsti spojevi” koje reguliraju što smije proći u krvotok. Neki znanstvenici sumnjaju da mikroplastike mogu narušiti ove spojeve, omogućujući štetnim spojevima lakši prolaz.

Velik utjecaj može imati i veličina plastičnih čestica. Mikroplastika je manja od pet milimetara (otprilike veličina gumice za olovku), ali još manja nanoplastika – veličine bakterija – može biti još opasnija.

Dokazano je da najmanji zagađivači mogu nanijeti najveću štetu tako što prodiru u krvne žile i potiču upale. Znanstvenici sada istražuju može li nanoplastika imati sličan učinak na probavni sustav.

Uloga crijevne mikrobiote u riziku od raka

Mikroplastika bi mogla pridonijeti raku debelog crijeva i tako što narušava crijevnu mikrobiotu. Zdrava crijeva dom su korisnim bakterijama koje se hrane prebiotičkim vlaknima. No, ako mikrobiota postane neuravnotežena – zbog prekomjernog rasta štetnih bakterija ili manjka vlakana – bakterije mogu početi razgrađivati zaštitni sluzni sloj crijeva.

Znanstvenici su identificirali određene bakterije, poput Fusobacterium nucleatum i Escherichije coli, koje su povezane s nastankom raka. Kada mikrobiota postane neuravnotežena, dolazi do kronične upale, što stvara uvjete pogodne za razvoj tumora.

Može li mikroplastika prenositi štetne bakterije i kemikalije?

Tim dr. Jayakrishnana također istražuje mogućnost da mikroplastika služi kao prijenosnik štetnih bakterija.

U morskim ekosustavima plastične čestice često postaju prekrivene kolonijama mikroorganizama, uključujući patogene bakterije. Sličan proces mogao bi se odvijati i u ljudskom tijelu, gdje mikroplastike mogu unositi opasne bakterije u crijeva.

Iako je plastika kemijski inertna, često sadrži dodatke koji mogu biti kancerogeni. Neke plastike npr. sadrže PFAS – poznate i kao “vječne kemikalije” – koje su povezane s različitim vrstama raka. Ove tvari mogu poremetiti mikrobiotu ili čak oštetiti DNK, što dovodi do mutacija koje uzrokuju rak.

Budućnost istraživanja

Iako postoji nekoliko teorija o tome kako mikroplastika može pridonijeti razvoju raka, dokazivanje izravne uzročno-posljedične veze velik je izazov. Za razliku od studija koje su povezale pušenje s rakom pluća, gotovo je nemoguće pronaći skupinu ljudi koji nikad nisu bili izloženi plastici, što otežava usporedna istraživanja.

Kako bi nadvladali taj problem, tim dr. Jayakrishnana analizira uzorke stolice, krvi i biopsije pacijenata oboljelih od raka debelog crijeva kako bi izmjerili koncentraciju mikroplastike. Identifikacija specifičnih bakterijskih ili genetskih markera mogla bi pomoći u ranijem prepoznavanju rizika.

Pročitajte i ove članke:

• Rak crijeva kod mladih: Zašto broj slučajeva raste?
• 5 ranih simptoma raka debelog crijeva na koje trebate obratiti pozornost
• Mikroplastika u tijelu može uzrokovati ove bolesti.

• istraživanje
• mikroplastika
• rak debelog crijeva

Učitaj više izvora