Prirodni antioksidansi u prehrani
- Budite prvi i komentirajte!
- 4 min čitanja
Antioksidansi su kemijske tvari koje imaju svojstvo da doniraju elektron slobodnim radikalima, oksidiraju se i tako neutraliziraju reaktivne tvari bez utjecanja na fiziološke funkcije organizma, a da pri tom i sami ne postaju nestabilni.
Djelovanje pojedinog antioksidansa ovisi o njegovoj koncentraciji, afinitetu prema određenoj reaktivnoj tvari te stanju drugih antioksidansa s kojima je u međusobnom djelovanju.
Antioksidansi su pretežno zastupljeni u voću i povrću, pčelinjim proizvodima i crnom vinu.
Količina egzogenih antioksidansa koji se unose preko hrane je direktno proporcionalna s njenim kvalitativnim i kvantitativnim značajkama.
Voća, povrća i druge hrane koja sadrži antioksidanse mora biti u dovoljnim količinama kako bi zadovoljili eventualne povećane potrebe organizma za antioksidansima.
Svježe povrće i voće sadrži daleko više antioksidansa od termički obrađenog, konzerviranog.
Industrijski obrađena hrana sadrži manje antioksidansa. Uslijed smanjene konzumacije svježeg voća i povrća kontroliranog podrijetla u konačnici dolazi do smanjenog unosa ovih spojeva preko hrane pa ih je potrebno dodatno unositi preko dodataka prehrani.
Njihov unos potrebno je povećati i kod patoloških stanja, povećanog zagađenja okoliša te neredovite i nekvalitetne prehrane. Uslijed starenja organizma dolazi i do smanjenja sposobnosti sinteze endogenih antioksidansa. Uz to vanjski štetni faktori dodatno povećavaju količinu slobodnih radikala.
Prirodni antioksidansi
U prirodne antioksidanse ubrajamo:
- vitamine A, C i E,
- astaksantin (karotenoid),
- karotenoide – provitamine A,
- minerale: selen i cink,
- bioflavonoide,
- koenzim Q,
- resveratrol,
- piknogenol,
- likopen,
- aminokiselinu cistein,
- biljke i biljne ekstrakte (ekstrakt sjemenki grožđa, češnjak, ginko biloba, zeleni čaj…),
- glutation,
- alfa lipoičnu kiselinu.
Bioflavonoidi su skupina biološki aktivnih molekula čija je redovita konzumacija povezana sa smanjenjem rizika od velikog broja kroničnih bolesti uključujući:
- karcinom,
- kardiovaskularne bolesti,
- neurodegenerativni poremećaji.
Mogu se podijeliti u podgrupe ovisno o svojoj kemijskoj strukturi na:
- flavone,
- flavane,
- flavonole,
- flavan-3-ole,
- antocijani,
- izoflavone.
Među prehrambenim izvorima bioflavonoida su voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke i začini.
Nekoliko biljaka i začina sadrži bioflavonoide koji su pronašli svoju uporaba u prevenciji i terapiji raznih bolesti u tradicionalnoj azijskoj medicini već više od tisuću godina.
Istraživanje provedeno 2005. godine na sveučilištu State University of New York dovelo je do saznanja o poveznici između smanjenog rizika raka debelog crijeva, prostate i dojke kod Azijaca s povećanom konzumacijom voća, povrća i čaja u odnosu na zapadne zemlje. Ovi podatci doveli su do pitanja o tome imaju li bioflavonoidi prirodna kemoprotektivna i antikancerogena svojstva.
Do danas se vrlo malo zna o mogućem odnosu između strukture bioflavonoida i njihova antikancerogena djelovanja.
Antocijani su skupina bioflavonoida koja je ime dobila od grčke riječi anthos što znači cvijet i kyáneos što znači plavo. Odgovorni su za boje prisutne u organima biljke kao što su cvijet, plod i lišće. Antocijani biljkama mogu dati boju od crveno-narančaste do plavo-ljubičaste. U prirodi je u najvećoj mjeri prisutno šest vrsta antocijana.
Članak objavljen 2015. godine u časopisu Advances in nutrition ističe važnost konzumacije namirnica bogatih antocijanima. Učestala konzumacija antocijana i/ili namirnica bogatih antocijanima pokazuje niz zdravstvenih koristi uključujući:
- zaštitu od kardiovaskularnih bolesti,
- zaštitu živčanog sustava,
- poboljšanje vida,
- smanjenje rizika od pojave dijabetesa i pretilosti,
- protuupalna svojstva,
- antikancerogena svojstva.
Važni izvori antocijana prisutni u prehrani osoba starijih od 20 godina su:
- bobičasto voće (20%),
- vino (16%),
- grožđe (11%),
- crveno/ljubičasto povrće (8%),
- jogurt (6%).
Bogat izvor antocijana je bobičasto voće:
- borovnice,
- kupine,
- crne ribizla,
- aronija,
- jagode,
- brusnica.
Hepatocelularni karcinom je jedan od vodećih karcinoma i uzroka smrti u zemljama diljem svijeta. U posljednje vrijeme zabilježen je njegov porast u zemljama zapadne Europe, Japana i Sjedinjenih Američkih Država.
Pregledni rad objavljen 2010. godine u znanstvenom časopisu Cancer treatment reviews ističe učinak resveratrola na suzbijanje hepatocelularnog karcinoma. Resveratrol je prirodni antioksidans prisutan u sljedećim namirnicama:
- grožđu,
- bobičastom voću,
- kikirikiju,
- crnom vinu.
Osim resveratrola za još jedan prirodni antioksidans dokazan je utjecaj na hepatocelularni karcinom, a to je selen. Ovaj podatak potvrđen je istraživanjem provedenim 2010. na sveučilištu Northeastern Ohio Universities Colleges of Medicine and Pharmacy.
Za selen je također dokazan i učinak na prevenciju neurodegenerativnih oboljenja.
Namirnice bogate antioksidansima
Ako želite unijeti u tijelo dovoljno prirodnih antioksidansa onda je najbolje jesti puno svježeg voća i povrća. Lista hrane koja je posebno bogata antioksidansima:
- Svježe voće – šumsko voće (kupine, borovnice, maline, jagode, ribizli), agrumi (naranča, grejpfrut, mandarina), kiwi, šljiva, jabuka.
- Povrće – crveni kupus, paprika, čili paprika, artičoke, kelj pupčar. špinat, đumbir, crvena repa.
- Suho voće – marelice, šljive, datulje.
- Mahunarke – bob, sve sorte graha, soja.
- Orašasti plodovi i sjemenke – orah, lješnjak, kikiriki, sjemenke suncokreta. Kikiriki sadrži visoku koncentraciju antioksidansa polifenola koja se prženjem pojačava za čak 22 %.
- Žitarice – ječam, proso, zob, kukuruz.
- Začini – klinčić, cimet, origano.
Čaj se smatra napitkom koji u najvećoj mjeri obiluje prirodnim antioksidansima, a studije povezuju učestalost konzumacije čaja sa smanjenjem rizika od kardiovaskularnih bolesti. Smatra se kako je razlog tome antioksidativni efekt bioflavonoida iz čaja koji sprječavaju oksidaciju LDL kolesterola.
U studiji provedenoj 2002. godine na sveučilištu University of California -Davis došlo se do cijelog niza saznanja o učinku bioflavonoida iz čaja na kardiovaskularne bolesti:
- slabljenje upalnog procesa u aterosklerozi,
- smanjenje tromboze,
- promicanje normalne funkcije endotela,
- blokiranje ekspresije molekula stanične adhezije.
U istoj studiji ispitivani su i bioflavonoidi iz kakaa i čokolade. Flavanoli i procijanidi izolirani iz kakaa pokazali su jaka antioksidativna svojstva, a smatra se kako je otprilike 150 mg bioflavonoida potrebno za brzi antioksidativni učinak.
Procjenjuje se da je dnevno potrebno konzumirati od 38 do 125 g čokolade obogaćene bioflavonoidima kako bi se umanjila pojava akutnih i kroničnih simptoma kardiovaskularnih bolesti.
Tablica najdjelotvornijih antioksidansa
Za kraj vam donosimo tablicu namirnica najbogatijih antioksidansima. Radi se o istraživanju koje je provelo američko ministarstvo poljoprivrede i kojim je mjerena ukupna količina antioksidansa po serviranju.
Ipak, valja naglasiti da nije bitna samo količina antioksidansa nego i kvaliteta, a za zdravlje je ključna raznolika prehrana. Ova tablica je samo ilustrativnog karaktera (nemojte svaki dan jesti samo grah).
Namirnica | Serviranje | Količina antioksidansa po serviranju |
Crveni grah (osušeni) | pola šalice | 13727 |
borovnice | 1 šalica | 13427 |
Red kidney grah (osušeni) | pola šalice | 13259 |
običan grah | pola šalice | 11864 |
borovnica | 1 šalica | 9019 |
brusnica | 1 šalica | 8983 |
kuhane artičoke | 1 šalica | 7904 |
kupina | 1 šalica | 7701 |
crno grožđe | pola šalice | 7291 |
malina | 1 šalica | 6058 |
jagoda | 1 šalica | 5938 |
crvena jabuka | 1 | 5900 |
Granny Smith jabuka | 1 | 5381 |
orah | 30 grama | 5095 |
trešnja | 1 šalica | 4873 |
crna šljiva | 1 | 4844 |
kuhani crveni krumpir | 1 | 4649 |
crni grah (osušeni) | pola šalice | 4181 |
šljiva | 1 | 4118 |
Gala jabuka | 1 | 3903 |
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
Izvori:
- Kandaswami, C., Lee, L. T., Lee, P. P., Hwang, J. J., Ke, F. C., Huang, Y. T., & Lee, M. T. (2005). The antitumor activities of flavonoids. In vivo (Athens, Greece), 19(5), 895–909.
- Bishayee, A., Politis, T., & Darvesh, A. S. (2010). Resveratrol in the chemoprevention and treatment of hepatocellular carcinoma. Cancer treatment reviews, 36(1), 43–53.
- Darvesh, A. S., & Bishayee, A. (2010). Selenium in the prevention and treatment of hepatocellular carcinoma. Anti-cancer agents in medicinal chemistry, 10(4), 338–345.
- Kris-Etherton, P. M., & Keen, C. L. (2002). Evidence that the antioxidant flavonoids in tea and cocoa are beneficial for cardiovascular health. Current opinion in lipidology, 13(1), 41-49.
- Wallace, T. C., & Giusti, M. M. (2015). Anthocyanins. Advances in nutrition (Bethesda, Md.), 6(5), 620–622.
- López-Lázaro M. (2002). Flavonoids as anticancer agents: structure-activity relationship study. Current medicinal chemistry. Anti-cancer agents, 2(6), 691–714.