U tekstu “Kako da djeca zavole povrće” pisala sam o “strategijama” koje možete primijeniti da biste naveli vašu djecu da zavole (super zdravo) povrće, no nerijetko se i odrasli ljudi, koji nisu baš navikli na okus (nekih vrsta) povrća, pokušavaju motivirati da zavole povrće. Poznajem čak i dosta vegetarijanaca, koji ne konzumiraju neke vrste super-zdravog povrća (poput kelja, blitve, repe, rotkvi, slatkog krumpira, kelja ili prokulica, karfiola…) jer ih: ne vole!

Jesti različito voće i povrće od iznimne je važnosti za naše zdravlje, budući da svako od njih ima posebna nutritivna svojstva. Nedostatak neke grupe povrća može dovesti čak i do kroničnog manjka neke grupe minerala i vitamina. Prvo pitanje koje postavljam vegetarijancima koji su anemični je jedu li i koliko često sljedeće namirnice: špinat, ciklu, raštiku, blitvu, rikolu, brokule, prokulice ili kelj, a odgovor je:

“Ne jedem”, to jest “Ne volim”

“Rijetko” ili “Ne baš često”

“Samo volim… špinat” ili neku drugu od navedenih namirnica.

Osobe koje se žale na nedostatak energije i na kronični umor često ne jedu dovoljno zelenog lisnatog povrća, dok se s druge strane osobe koje ne “vole’ korjenasto povrće (cikla, repa, mrkva, rotkve, peršin, celer, slatki krumpir) često žale na slab imunitet.

Ukoliko konzumiramo različite vrste povrća, to je jedan od najlakših načina da prehranom osiguramo raznolikost vitamina i minerala, kao i antioskidansa, te da uživamo svakoga dana u drugačijim mirisima i okusima na našem jelovniku.

Pročitajte više o antiokidansima i njihovoj važnosti za zdravlje ovdje.

Shodno prehrambenim navikama obitelji u kojoj smo odgojeni, te hrani kojoj smo bili eksponirani tijekom našeg odrastanja, svako od nas stječe preferencije za okuse pojedinih namirnica. Ja nisam odrasla u “vegetarijanskoj” obitelji, tako da je jedino povrće koje se u mom domu jelo, ne računajući krumpir, bilo: rajčica, krastavac, paprika, patlidžan, kupus, zelene mahune i mrkva. Kada sam se počela hraniti vegetarijanski, trebalo mi je dugo vremena da se naviknem na okuse ostalog raznovrsnog povrća, koje je u našim krajevima dostupno, poput blitve, karfiola, kelja, šipnata, brokula, prokulica, tikvica, rotkve…

Mnoge vrste povrća sam izbjegavala jer kao prvo nisam bila navikla na okus istog, a drugo iz razloga što nakon što bih ga pripremila, bilo bi tako neukusno da ga više nikada ne bih poželjela jesti. Ono što me se dojmilo kada sam prvi puta otputovala u Indiju bilo je koliko se različitih vrsta povrća sprema u indijskim domovima: svakoga dana neka druga vrsta! Tamo sam po prvi puta zaista uživala u okusu povrća koje kod kuće ne bih ni probala, poput repe (nisam vjerovati da repa može biti tako ukusna), različitih vrsta rotkvi, zelenog lišća…

Najveća lekcija koju sam naučila u Indiji je da je svako povrće ukusno, ukoliko upotrijebite pravi začin.

Ono što mi je bio najveći izazov jest da jedem salatu od svježeg povrća. Iako sam vrlo dobro znala da neke minerale i vitamine možemo unijeti prehranom isključivo putem sirovog povrća, te sam se godinama hranila vegetarijanski, bilo mi je izazov motivirati sebe da:

• jedem salatu (zbog specifičnog okusa svježeg povrća)
• napravim salatu (milijun izgovora)

Jednoga dana odlučila sam tome stati na kraj i uvesti novo pravilo: nema sjedanja za stol prije nego što na njega stavim salatu! Naravno, da bih to pretvorila u djelo bilo je potrebno savladati drugu prepreku: napraviti salatu, što je posebno znalo biti izazov kada se vratim gladna s fakulteta i “jedva čekam” sjesti za stol i pojesti “glavno jelo” koje sam napravila.

Za početak, odlučila sam sebi olakšati, te sam kupovala narezanu salatu iz obližnjeg supermarketa, koju je samo trebalo otvoriti i pojesti. Nakon nekog vremena, sebi sam počela olakšavati pripremu salate dobrom organizacijom. Unaprijed bih naribala ciklu i mrkvu i spremila ih u staklenke u frižideru. Uvijek bih imala skuhani slanutak ili bijeli grah (kojeg jako volim) u frižideru, kojeg bih lako dodala u svaku salatu. Zeleno lisnato povrće bih oprala, očistila i pospremila u hladnjak tako da ga tik prije pripreme salate mogu usitniti prstima i dodati. Proces pripreme salate je postao super-jednostavan. Potrebno je bilo samo narezati rotkvicu ili rajčicu, te dodati slanutak ili bijeli grah, već izribanu mrkvu ili ciklu i moje omiljene sjemenke, te nešto za dressing i salata bi bila spremna za manje od pet minuta.

Da zavolim okus svježeg povrća pomogao mi je začin čiji sam okus također zavoljela u Indiji: crna himalajska sol (kala namak). Okus crne soli sam zavoljela toliko da mi je doslovno svako narezano povrće začinjeno njome bilo ukusno. Kada nemam vremena napraviti dressing za salatu, malo crne soli i limunovog soka ili djevičanskog maslinovog ulja bile bi sasvim dovoljne da neizmjerno uživam u svojoj salati. S vremenom sam toliko zavoljela salatu, da mi je sada teško zamisliti obrok bez nje, a veličina moje posude za salatu se svako malo povećava. 🙂

Nažalost, poznajem mnogo vegetarijanaca koji (kao što sam i sama ranije) ne vole ili iz bilo kojeg razloga ne jedu redovito salatu od svježeg povrća, koja je esencijalna za dobro zdravlje zbog specifičnih minerala i vitamina, te antioksidanasa koji se nalaze u povrću, a neki od njih se termičkom obradom gube (poput dragocjenog vitamina C i pigmenta klorofila).

Pročitajte više o važnosti zelenog povrća za zdravlje u tekstu “Zeleno je zdravo: jedete li dovoljno zelenja?”

Ukoliko se i vi “borite” sa samima sobom da zavolite neku vrstu povrća ili želite uvesti salatu u svoj svakodnevni obrok, evo nekoliko korisnih savjeta koje možete slijediti:

• Ukoliko vam je teško naviknuti se na okus svježeg zelenog povrća u salatama, možete ga unijeti na mnogo zdraviji način: napravite zeleni smoothie.

Recepte za ukusne smoothije možete pronaći u našem smoothie-kutku.

Slijedite ove jednostavne korake i savjete kako da napravite zdravu i ukusnu salatu (kliknite ovdje)

• Dobar dressing za salatu može pomoći da se naviknete na okus sirovog povrća. Za početak, možete kupiti dressing po vašem izboru ili napraviti savršeni dressing za salatu od maslinovog ulja, octa, meda i začina (uputstvo za pripremu možete pronaći ovdje).
• Ne zaboravite da je svako povrće ukusno ukoliko upotrijebite pravi začin/e. Tokom pripreme povrća dodajte kurkumu u prahu (ukoliko volite ljuti okus), sjemenke ili prah korijandera, te začinsko bilje (poput sušenog ili svježeg bosiljka). Ovi začini dat će potpuno novi, neodoljiv miris i okus vašim jelima (čak I ukoliko se u njima nalazi povrće koje baš i ne volite).
• Kombinirajte povrće koje ne volite sa povrćem koje volite. Ukoliko ne volite brokule, a volite krumpir, napravite brokule u kombinaciji sa krumpirom. Okus povrća koje volite pomoći će vam da se naviknete na okus drugoga.
• Eksperimentirajte u kuhinji sa novim receptima, začinima i načinima pripreme hrane, dok ne pronađete “savršeni” recept koji će povrće koje baš i ne volite pretvoriti u pravi gurmanski užitak.

U želji da sa drugima, koji su kao i ja u početku, “tapkali u mraku” podijelim svoja iskustva u kuhanju i pripremanju vegetarijanske hrane, te važne informacije o vegetarijanskoj prehrani nastao je i moj blog Vegetarijanska Kuhinja, te vegetarijanska kuharica u pdf-u (koju možete besplatno preuzeti na istoimenom blogu). Nadam se da će vam moja kuharica “Vegetarijanska Kuhinja: Odabrani recepti” pomoći da i vi uvedete neke “nove” vrste povrća u svoj jelovnik, koje do sada niste jeli.

• povrće
• salate
• vegetarijanska prehrana