Ishijalgija ili išijas je bol koja se javlja duž ishijadičnog živca. Navedeni živac pruža se od donjeg dijela kralježnice, preko stražnjice i stražnje strane natkoljenice, a u području koljena dijeli se na dvije glavne grane koje se nastavljaju prema potkoljenici i stopalu. 

Iako se u svakodnevnom govoru “išijas” koristi gotovo za svaku bol u leđima, riječ je o simptomu, odnosno simptomima poput boli, trnaca ili osjećaja slabosti koji se šire duž spomenutog ishijadičnog živca pa sve do stopala.

Kako si pomoći kod pojave ishijalgije te ima li poveznice između pojmova magnezij i išijas ćemo pokušati odgovoriti u ovom članku.

Najčešći uzrok je hernija (izbočenje) intervertebralnog diska koja pritišće korijen. Drugi mogući uzroci uključuju spinalnu stenozu (suženje spinalnog kanala), degenerativne promjene kralježnice te, rjeđe, sindrom piriformisa ili tumore. 

Bol kod išijasa pogoršava se pri fleksiji lumbalne kralježnice, rotaciji trupa, saginjanju ili kašljanju.  

Kako su povezani magnezij i išijas?

Magnezij je mineral neophodan za normalno funkcioniranje organizma i drugi je najzastupljeniji kation (pozitivno nabijeni ion) unutar naših stanica, odmah nakon kalija. Tijelo odrasle osobe sadrži otprilike 25 grama magnezija, od čega je većina pohranjena u kostima. 

Magnezij sudjeluje kao kofaktor (pomoćni čimbenik) u više od 300 enzimskih reakcija. Ključan je za proizvodnju energije (metabolizam ATP-a), sintezu bjelančevina, DNA i RNA te za normalan rad mišića i živaca.

Preporučeni dnevni unos (RDA) za odrasle iznosi otprilike 400 – 420 mg za muškarce te 310 – 320 mg za žene. 

Kako su povezani išijas i magnezij? Magnezij djeluje kao fiziološki antagonist NMDA receptora (blokira ionski kanal na tim receptorima) i modulira ulazak kalcija u stanice.

Budući da NMDA receptori sudjeluju u prijenosu i pojačavanju boli na razini leđne moždine, magnezij je teoretski zanimljiv dodatak za kroničnu i neuropatsku bol pa tako i za ishialgiju.  

Naime, blokadom NMDA receptora i smanjenjem ulaska kalcija u živčane stanice magnezij može prigušiti tzv. centralnu senzitizaciju, proces u kojem leđna moždina postaje preosjetljiva na bolne podražaje.

S tim je povezan i “wind-up” fenomen, odnosno postupno pojačavanje odgovora živčanih stanica pri ponavljanim podražajima. Važno je naglasiti da su ova objašnjenja uglavnom teoretska i da se ne smiju tumačiti kao dokaz da magnezij liječi išijas. 

Kada su u pitanju puno važniji, klinički dokazi u smislu istraživanja na ljudima, ovdje je situacija nijansiranija.

Postoji istraživanje iz 2013. godine na 80 pacijenata koje je donijelo zaključak da dvotjedna intravenska primjena magnezija, praćena četverotjednom oralnom suplementacijom, smanjuje intenzitet boli i poboljšava pokretljivost lumbalne kralježnice tijekom šestomjesečnog praćenja pacijenata s refraktornom kroničnom križoboljom s neuropatskom komponentom.

Tu je važno naglasiti kako se nije koristio samo oralni magnezij koji imamo u ljekarnama već i intravenski, te da je riječ o relativno malom uzorku pacijenata. 

Usto, iako rezultat predstavlja signal moguće učinkovitosti magnezija kod određenih oblika kronične boli s neuropatskom komponentom, ne može se izravno prenijeti na tipični akutni išijas niti na samostalnu primjenu oralnih pripravaka magnezija dostupnih u ljekarnama. 

Sustavni pregled iz 2020. godine (objedinjeno devet randomiziranih kontroliranih pokusa (RCT-ova) s ukupno 418 ispitanika) koji uključuje i prethodno spomenutu studiju iz 2013., donosi pak oprezniji zaključak.

Naime, autori navode da trenutno nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili, ali ni opovrgnuli, da je magnezij učinkovit i siguran u liječenju kronične boli.

Drugim riječima, dokaz o analgetskom učinku je u najmanju ruku dvojben, premda pojedina istraživanja daju ohrabrujuće naznake koje opravdavaju potrebu za provođenjem većih i kvalitetnijih ispitivanja.

Isto tako, zbog velike raznolikosti uključenih studija (različita stanja, doze i oblici magnezija) te malih uzoraka, rezultate treba tumačiti s oprezom.

Zbog svega navedenog magnezij za sada ostaje potencijalno koristan, ali nedovoljno dokazan pristup, pa je prije njegove primjene u ovu svrhu uputno posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom. 

Magnezij je relativno siguran dodatak prehrani, no postoje neke skupine pacijenata kod kojih je potreban oprez pri suplementaciji, bilo zbog prisutne bolesti ili uzimanja drugih lijekova.

Tako je između ostalih potreban oprez kod bubrežnih pacijenata, te kod pacijenata koji koriste druge lijekove poput nekih antibiotika, bifosfonata i dr. Magnezij je u uobičajenim dozama uglavnom dobro podnošljiv, ali može uzrokovati proljev, mučninu i grčeve u trbuhu. 

Usto, magnezij danas u ljekarnama dolazi u različitim oblicima (citrat, bisglicinat, oksid i dr.). U tom smislu, uputno je konzultirati se s ljekarnikom ili liječnikom koji magnezij koristiti i u kojoj dozi s obzirom na individualne karakteristike (prisutne druge bolesti i korištenje drugih lijekova i dodataka prehrani).  

Kako ublažiti bol kod išijasa?

Zaključno, išijas je simptom čiji uzrok najčešće leži u pritisku na živčani korijen, pa se i njegovo liječenje usmjerava na to. Prvenstveno je naglasak stavljen na ublažavanje boli i vraćanje normalne pokretljivosti. Kod blažih simptoma obično se kreće s mjerama koje pacijent može provoditi kod kuće.

Naime, u prvih nekoliko dana mogu pomoći hladni oblozi radi smanjenja boli i otekline. Nakon toga se mogu koristiti topli oblozi. Oblozi se stavljaju u trajanju od otprilike 20 minuta odjednom. 

Kod pojedinih pacijenata može se razmotriti kratkotrajna primjena NSAIL-a (ibuprofen, ketoprofen i dr.), ali dokazi o njihovoj koristi kod samog išijasa ograničeni su.

Zbog mogućih želučanih, bubrežnih i kardiovaskularnih nuspojava te potencijalnih interakcija s drugim lijekovima, potrebno je savjetovati se s ljekarnikom ili liječnikom prije njihove primjene. 

Usto se to može provoditi lagana tjelesna aktivnost i istezanje, čime se može smanjiti pritisak na živac. Ako se tegobe ne povuku unutar nekoliko tjedana ili su umjerene do jake (izražena bol, utrnulost, trnci ili slabost mišića), potrebno je javiti se liječniku.  

Kod izraženijih simptoma mogu se primijeniti intenzivnije mjere – lijekovi na recept, fizikalna terapija s vođenim vježbama za jačanje i smanjenje pritiska na živac te, u pojedinim slučajevima, spinalne (epiduralne) injekcije koje mogu pružiti kratkotrajno olakšanje.

Kirurški zahvat obično je posljednja opcija, koja se razmatra kod jake boli, sumnje na oštećenje živca ili kada druge metode ne pomažu. Ohrabrujuće je da velik dio slučajeva prolazi i bez specifičnog liječenja obično unutar 4 – 6 tjedana.  

Magnezij u svemu tome za sada ostaje na razini mogućnosti. Naime, prema saznanjima autora ovog članka, magnezij se ne spominje ni u jednom od službeno priznatih protokola liječenja išijasa zbog manjka dokaza.

Drugim riječima, unatoč teoretski zanimljivom mehanizmu djelovanja i pojedinim ohrabrujućim studijama, magnezij za sada ostaje izvan standardnih preporuka te ga treba promatrati kao mogući dodatak, a ne kao utvrđenu metodu liječenja.

S obzirom na to da postoje stanja i lijekovi kod kojih je pri suplementaciji potreban oprez, te da se pojedini oblici i doze magnezija u ljekarnama znatno razlikuju, odluku o tome hoće li se magnezij uopće uzimati, u kojem obliku i količini najbolje je donijeti uz savjet ljekarnika ili liječnika. 

Pročitajte i ove članke:

• Išijas: Koji su uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja?
• Prirodni lijek za išijas: Može se pojaviti u svakoj dobi, a zahvaća najveći živac u ljudskom tijelu! Znamo kako ga prirodno liječiti
• “Čišćenje živaca”: Tehnika koja pomaže kod išijasa i sindroma karpalnog tunela.

• išijas i magnezij
• magnezij i išijas

Učitaj više izvora