Schroth terapija: Metoda koja može zaustaviti skoliozu prije nego postane ozbiljan problem

Schroth metoda - vježbe

Skolioza je jedno od najčešćih posturalnih i strukturnih odstupanja kralježnice, ali unatoč tome često ostaje neprepoznata u ranim fazama.

Mnogi je doživljavaju kao “blago iskrivljenje”, no riječ je o složenom stanju koje, ako se ne prati i ne liječi na vrijeme, može dovesti do trajnih funkcionalnih i estetskih posljedica.

Upravo zato edukacija o skoliozi – njezinom prepoznavanju, vrstama i mogućnostima liječenja – ima ključnu ulogu u pravovremenoj intervenciji. 

Schroth terapija jedna je od najpoznatijih i najistraživanijih metoda konzervativnog liječenja skolioze.

Razvijena je početkom 20. stoljeća u Njemačkoj i nazvana po autorici metode, fizioterapeutkinji Katharini Schroth. Ova metoda i danas ima važnu ulogu u fizioterapiji osobito kod djece i adolescenata s idiopatskom skoliozom, ali i kod odraslih osoba s kroničnim bolovima i deformitetima kralježnice.

Što je zapravo skolioza? 

Skolioza nije samo zakrivljenost kralježnice u jednu stranu. Radi se o trodimenzionalnoj deformaciji koja uključuje: 

  • bočno iskrivljenje (u frontalnoj ravnini)  
  • rotaciju kralježaka (što uzrokuje tzv. rebranu grbu ili gibus)  
  • promjene u prirodnim krivinama kralježnice.

Ova trodimenzionalnost dovodi do: 

  • asimetrije mišićne aktivnosti 
  • smanjenog volumena prsnog koša na jednoj strani  
  • poremećene respiratorne mehanike  
  • promjena u statici i dinamici cijelog tijela.

Zbog toga skolioza utječe ne samo na izgled tijela, već i na: 

  • funkciju disanja  
  • raspodjelu opterećenja na mišiće i zglobove  
  • ukupnu biomehaniku kretanja.

Vrste i podjele skolioze 

Skolioza se dijeli na strukturalnu skoliozu i nestrukturalnu skoliozu, koja se još naziva i funkcionalna skolioza.  

Kada govorimo o strukturalnim skoliozama, izdvajamo tri podvrste, ovisno o uzroku: 

  • idiopatska skolioza – najčešći oblik (oko 80 % slučajeva), javlja se bez poznatog uzroka; najčešće se razvija u razdoblju rasta, osobito u adolescenciji, te se naziva adolescentna idiopatska skolioza 
  • kongenitalna skolioza – posljedica urođenih anomalija kralježaka, prisutna od rođenja
  • neuromuskularna skolioza – povezana s bolestima živčanog i mišićnog sustava (primjerice, cerebralna paraliza, mišićne distrofije)
  • funkcionalna skolioza nastaje zbog lošeg držanja, razlike u duljini nogu ili mišićnog disbalansa i može biti reverzibilna. 
Skolioza je jedno od najčešćih posturalnih i strukturnih odstupanja kralježnice
FOTO: Shutterstock

Kako prepoznati skoliozu i kada se javiti na pregled? 

Rano prepoznavanje je ključno, osobito kod djece. 

Najčešći znakovi uključuju: 

  • jedno rame više od drugog  
  • izraženija lopatica na jednoj strani  
  • asimetrija struka (tzv. “trokuti struka”)  
  • nagib zdjelice  
  • vidljiva zakrivljenost kralježnice  
  • rebrana grba pri pretklonu (Adamov test).  

Kod odraslih se često javlja: 

Kada se javiti na pregled? 

Važno je reagirati na vrijeme. Pregled se preporučuje: 

  • čim se primijeti asimetrija tijela  
  • u fazama naglog rasta (pubertet)  
  • ako postoji obiteljska anamneza skolioze  
  • kod pojave bolova bez jasnog uzroka  
  • ako se držanje pogoršava.

Rana dijagnostika omogućuje konzervativno liječenje i značajno smanjuje rizik progresije. 

Dijagnostika skolioze 

Dijagnostika skolioze ne temelji se samo na kliničkom pregledu, već uključuje i radiološku analizu RTG-a kralježnice koja omogućuje preciznu procjenu stupnja deformacije i rizika njezina napredovanja.

Dva ključna pojma u tom procesu su Cobbov kut i Risserov znak – mjere koje zajedno pomažu odrediti težinu skolioze i plan liječenja. 

Cobbov kut predstavlja standardnu metodu za kvantificiranje skolioze na RTG snimci kralježnice. Mjeri se u frontalnoj ravnini i izražava stupanj bočne zakrivljenosti: 

  • < 10° – ne smatra se skoliozom  
  • 10 – 20° – blaga skolioza  
  • 20 – 40° – umjerena skolioza  
  • > 40° – teška skolioza.

Dok Cobbov kut govori o veličini krivine, Risserov znak daje informaciju o tome koliko je dijete još u fazi rasta – što je ključno za procjenu rizika progresije skolioze:

  • Risser 0 – nema okoštavanja → visok rizik progresije  
  • Risser 1 – 2 – početno okoštavanje → umjeren do visok rizik  
  • Risser 3 – 4 – gotovo dovršen rast → manji rizik  
  • Risser 5 – završeno okoštavanje → rast završen, nizak rizik. 

Kombinacija ova dva parametra omogućuje cjelovitu procjenu i pomaže u donošenju odluka o izboru metoda liječenja skolioze. Drugim riječima, nije dovoljno znati “koliko je krivina velika”, jednako je važno znati koliko će još rasti

Liječenje skolioze
FOTO: Shutterstock

Liječenje skolioze 

Najpoznatije smjernice za liječenje skolioze izdaje SOSORT (International Society on Scoliosis Orthopaedic and Rehabilitation Treatment). Iz njih se izdvajaju tri glavne metode liječenja – specifične terapijske vježbe, ortoze i kirurško liječenje.

Prema SOSORT smjernicama, specifične vježbe za skoliozu (PSSE – Physiotherapeutic Scoliosis-Specific Exercises) imaju važnu ulogu u konzervativnom liječenju. 

Najpoznatiji pristupi uključuju: 

  • Schroth terapiju – postoje dvije škole Schroth terapije – ISST (International Schroth 3D Scoliosis Therapy) predstavlja izvorni, klasični pristup Schroth metode, dok BSPTS (Barcelona Scoliosis Physical Therapy School) predstavlja njezinu suvremenu, znanstveno strukturiranu nadogradnju s jasnijom klasifikacijom i standardiziranim protokolima
  • SEAS metodu 
  • druge individualizirane programe

Ortoze (korzeti) 

Korzeti su standardna metoda kod djece u rastu s umjerenim krivinama (cca 20 – 40 °) i rizikom progresije. 

Njihova uloga je: 

  • spriječiti pogoršanje deformacije  
  • stabilizirati kralježnicu tijekom rasta.  

Uspjeh ovisi o: 

  • vremenu nošenja (često 16 – 23 sata dnevno)
  • suradljivosti pacijenta  
  • kombinaciji s vježbama. 

Kirurško liječenje 

Operacija (najčešće spinalna fuzija) indicirana je kod: 

  • teških krivina (> 40 – 50°)
  • progresije unatoč konzervativnom liječenju  
  • funkcionalnih i respiratornih problema.  

Cilj operacije je: 

  • ispraviti deformaciju 
  • stabilizirati kralježnicu  
  • spriječiti daljnje pogoršanje.
Schroth terapija
FOTO: Shutterstock

Što je Schroth terapija? 

Schroth terapija je specifičan oblik fizikalne terapije koji se temelji na trodimenzionalnoj korekciji kralježnice. Za razliku od klasičnih vježbi koje se fokusiraju samo na jačanje mišića, Schroth pristup uzima u obzir rotaciju kralježaka, asimetriju rebara i promjene u držanju tijela

Osnovni cilj terapije nije samo estetska korekcija, već i: 

  • poboljšanje funkcije disanja
  • smanjenje boli  
  • sprječavanje progresije deformacije  
  • poboljšanje kvalitete života.

Što se dobiva Schroth terapijom? 

Funkcionalni učinci su:

  • poboljšanje disanja i širenja prsnog koša
  • bolja stabilnost trupa  
  • smanjenje boli.  

Strukturni učinci su:

  • smanjenje ili usporavanje progresije krivine
  • poboljšanje posture 
  • smanjenje asimetrije.  

Edukacijski učinak uključuje:

  • kako sjediti, stajati i kretati se pravilno 
  • kako sam korigirati svoje držanje
  • kako dugoročno kontrolirati stanje.  

Kada se počinje s terapijom? 

U pravilu, terapija se ne odgađa “za kasnije”, ali uglavnom se ne započinje do negdje 10. godine života jer dijete mora razumjeti upute, moći svjesno kontrolirati svoje tijelo i surađivati.  

Kako izgleda Schroth terapija? (Schroth metoda – vježbe) 

Roditelji često očekuju “klasične vježbe”, ali ovo je zapravo malo drugačije. 

Dijete prvo uči razumjeti svoje tijelo 

Terapeut će djetetu (i roditeljima) objasniti: 

  • gdje je kralježnica zakrivljena
  • zašto tijelo izgleda asimetrično
  • što treba “ispraviti”.
Uči se kako se “ispraviti” 

Dijete kroz vježbe uči: 

  • kako se izdužiti (kao da želi narasti)
  • kako poravnati ramena i trup
  • kako zauzeti pravilniji položaj. 
Posebno disanje 

Jedan od zanimljivijih dijelova terapije je disanje. 

Dijete uči: 

  • “slati zrak” u dio prsnog koša koji je manje razvijen
  • širiti rebra tamo gdje su “stisnuta”. 

U Schroth terapiji nema univerzalnih vježbi, jer nisu dva djeteta i dvije skolioze potpuno isti. Vježbe se izvode i pred ogledalom, uz švedske ljestve te uz korištenje niza pomagala i rekvizita poput šapova, jastučića i sl., kako bi se ciljano prilagodile točno tom djetetu.  

Osim provođenja vježbi s fizioterapeutom, glavna je uloga upravo edukacija djeteta i roditelja jer najvažniji dio terapije se odvija upravo kod kuće. Ovo nije specifično samo za Schroth metodu, već za sve terapijske vježbe. Cilj je da dijete nauči kako se držati i kretati pravilno cijeli dan, a ne samo na terapiji. 

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu