Dekubitus (kožni vrijed ili rana zbog pritiska) je oštećenje kože do kojeg dolazi zbog dužeg pritiska na određeni dio tijela, ležanjem ili sjedenjem. Zaustavlja se cirkulacija krvi i dotok kisika što dovodi do odumiranja tkiva. Ako se odumiranje tkiva i oštećenje ne zaustavi, život bolesnika je ozbiljno ugrožen.

Do pritiska dolazi na mjestu na koži iznad kosti koje su najizraženije pritiskom prilikom sjedenja ili ležanja.

Povećani je rizik za razvoj dekubitusa kod starijih pacijenata, osoba s raznim bolestima kod kojih je potrebno duže vrijeme boraviti u krevetu (npr. kod neuroloških bolesti – Alzheimerova bolest), pothranjenih bolesnika i bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom.

Dekubitus – osjetljivi dijelovi tijela

Uglavnom se javlja u donjem dijelu kralježnice, na leđima, laktovima, bokovima, gluteusu (mišić zdjelice) i peti, tj. mjestima gdje ima malo potkožnog masnog tkiva. Sloj masti ispod kože, naročito iznad koštanih izdanaka, pomaže podložiti kožu i sprječava pritisak na krvne žile. Kod dekubitusa, dolazi do oštećenja istog.

Dekubitus može nastati i u usnoj šupljini zbog pritiska zubom ili nepodešene zubne proteze. Nastaje i u mokraćnom sustavu zbog uvođenja katetera.

Dekubitus na trtici

Najčešći je dekubitus na trtici (trtičnoj kosti), tj. donjem dijelu čovjekove kralježnice.

Do dekubitusa na trtičnoj kosti dolazi u produženom i neprekidnom sjedećem položaju, npr. u invalidskim kolicima ili u ležećem položaju.

Zbog blizine anusa i mokraćnog otvora, plodno je tlo za razvoj bakterija i infekcija.

Najčešće nastaje zbog nedovoljne brige o bolesniku.

Prevencija pojave dekubitusa na trtičnoj kosti podrazumijeva redovito okretanje osobe, najmanje svakih 2 sata, održavanje higijene i redovito mijenjanje posteljine te pelena za odrasle.

Uzroci dekubitusa

Mehanički čimbenici, tj. mehanizmi nastajanja dekubitusa su sljedeći:

• pritisak iznad koštanih dijelova,
• pomicanje (npr. klizanje po krevetu),
• trenje.

Koža ima bogatu opskrbu krvlju koja dostavlja kisik svim njenim slojevima. Ako se ta opskrba krvlju prekine dulje od 2 do 3 sata, koža će odumrijeti, počevši s vanjskim slojem (epidermisom).

Ostali čimbenici koji mogu pogoršati oštećenje kože i potkožnog tkiva te ubrzati razvoj dekubitusa su:

• tjelesna neaktivnost,
• slaba krvna cirkulacija,
• pojačano znojenje,
• vlažna i nezategnuta posteljina ili odjeća,
• inkontinencija (nemogućnost kontrole) urina i stolice,
• uzimanje sedativa, analgetika ili antihipertenziva (usporavaju protok krvi),
• neadekvatna prehrana (premalo proteina i vitamina),
• neuhranjenost,
• slabokrvnost (anemija),
• sklonost infekcijama.

Neprikladna odjeća, naborana posteljina ili cipele koje se trljaju o kožu mogu doprinijeti ozljedi kože. Produljena izloženost vlazi (često znojenje, mokraća, stolica) mogu oštetiti površinu kože olakšavajući nastanak dekubitusa.

Simptomi dekubitusa

Kada pritisak prekine krvni tok, područje kože koje ostane bez kisika najprije postaje crveno i upaljeno, a zatim ranjavo.

Kod većine ljudi dekubitus uzrokuje određeni stupanj boli, svrbež, a kod ljudi s otupjelim osjetima, čak i duboke rane mogu biti bezbolne.

Ovisno o dubini oštećenog tkiva i zbog planiranja terapije, u razvoju dekubitusa općenito razlikuju se četiri stupnja:

1. stupanj – pojava crvenila, blaga oteklina, nema rane, otvrdnuće tkiva (induracija), svrbež i nelagoda;
2. stupanj – blaga ulceracija (izbijanje gnojnog čira), pojava mjehurića, koža je blago ljubičasta, toplina, osjetljivost na dodir;
3. stupanj – oštećenje kože i potkožnog tkiva, crno i suho oštećenje ili pojačano lučenje naslaga, javlja se neugodan miris;
4. stupanj – zahvaćeni su mišići i sama kost, prisutna infekcija (razmnožavanje bakterija, najčešće Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa (MRSA), Actinobacter).

Dekubitus – liječenje i prevencija

Iako je to uvriježeno mišljenje, dekubitus ne rezultira uvijek lošom njegom osobe. Zbog dubokih se dekubitusa boravak u bolnicama ili domovima za njegu produžuje, a takva stanja povisuju cijenu skrbi.

Bez obzira je li riječ o minimalno pokretnim ili nepokretnim osobama koje se ne mogu same zaštititi od pojave dekubitusa, potrebna im je obiteljska ili medicinska pomoć za to. Sprječavanje oštećenja je prioritetno, a duboke dekubituse gotovo se uvijek može spriječiti intenzivnom njegom osobe. Uz njegu medicinskih sestara i članova obitelji sprječava se nastanak rana.

Konzervativni (uobičajeni) načini liječenja su:

• redovito promatranje mjesta izloženih pritisku – najmanje jednom dnevno, ako se crvenilo na trtičnoj kosti nakon promjene položaja ne povuče nakon 30 – 45 minuta, bolesnik ne smije sjediti i ležati na tom dijelu sljedećih 24 sata;
• redovita higijena kože – treba spriječiti isušivanje kože, koristiti neutralne sapune i pudere te kreme za prevenciju i masažu, kod inkontinentnih bolesnika čistiti kožu nakon vlaženja (ili koristiti apsorbirajuće podloške);
• redovita promjena položaja – važno je spriječiti pritisak na oboljelo mjesto dok ne zacijeli, uzglavlje treba biti što više podignuto, pokretni bolesnici trebaju mijenjati položaj svakih 15 minuta, a u slučaju jačeg dekubitusa potrebno je okrenuti bolesnika svaka 2 sata;
• redovita higijena posteljine – nužno je da bude čista, mekana i zategnuta, bez vlage;
• adekvatna prehrana – visokokalorična i visokoproteinska, tretman anemije feropreparatima, vitamin A je potreban za stvaranje novih stanica i krvnih žila, a vitamin C je zaslužan za stvaranje kolagena, pomaže u zacjeljivanju rana, borbi protiv infekcije i apsorpciji željeza;
• fizikalna i terapija lijekovima – radi uklanjanja spastičnih pokreta (povišeni mišićno tonus), potrebno je masirati te izvoditi aktivne i pasivne vježbe koje održavaju normalan tonus muskulature i elasticitet zglobova te potiču cirkulaciju; u slučaju infekcije nužno je antibiotsko liječenje kako ne bi došlo do širenja baterija organizmom;
• terapija negativnim tlakom (V.A.C. – Vacuum Assisted Closure) – vakuumska drenaža koja ubrzava zarastanje rana i liječi dekubitus, uređaj stvara negativan pritisak u rani i preko posebnog sistema odvodi sekret iz rane;
• magnetoterapija – ubrzava zacjeljivanje rana i obnovu koštanog tkiva, specijaliziranim se uređajem primjenjuje pulsno-magnetsko polje na oboljeli dio tijela.

Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima (pamuk ili vuna).

Krevete, stolice i invalidska kolica treba tapecirati kako bi se smanjio pritisak.

Osobe dugoročno vezane za krevet mogu rabiti posebne madrace (madraci napunjeni vodom ili zrakom).

Ljudima koji već imaju dekubitus na nekoliko mjesta po tijelu, madraci ispunjeni zrakom ili madraci ispunjeni spužvastom gumom mogu preusmjeriti pritisak i pružiti dodatno olakšanje.

Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje.

U ranim stadijima dekubitusi se obično izliječe sami od sebe kad se ukloni pritisak.

Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zacjeljivanju. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže materijal poput želatine. Ako su rane inficirane ili se iz njih cijedi tekućina, odumrlo i zaraženo tkivo može se ukloniti ispiranjem, nježnim pranjem sapunom ili upotrebom dezinficijensa. Katkada liječnik uklanja (obrezuje) skalpelom odumrlo tkivo.

Decubit krema

U prevenciji i liječenju dekubitusa koristi se i Decubit krema. Izrađuje se od prirodnih sastojaka s dodatkom vitamina A i E te eteričnih ulja.

Djeluje antiseptički i protuupalno, poboljšava prokrvljenost tkiva i olakšava proces zacjeljivanja rana i oštećenog tkiva.

Ne preporučuje se kod dubokih rana.

Dostupna je u ljekarnama i 100 ml košta od 60 do 100 kuna.

Antidekubitalni madrac – HZZO

Klasični antidekubitalni madrac radi na principu zračnih komora u okviru kojih se jedan red komora puni, a drugi prazni zrakom i tako naizmjenično. Tako se svakih nekoliko minuta mijenja položaj pritiska na tijelu bolesnika čime se izbjegava nastajanje dekubitusa.

Mogu biti i od poliuretanske pjene, gela i vode.

Važno je naglasiti da upotreba antidekubitalnog madraca ne smanjuje frekvenciju okretanja.

Liječnik opće prakse upućuje na specijalista (ortopedi, specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije, kirurzi) koji procjenjuje ima li potrebe za izdavanjem antidekubitalnog pomagala.

Prema HZZO-u pravo na antidekubitalni madrac ostvaruju oni kojima se dekubitus razvio do trećeg stupnja.

U slobodnoj prodaji koštaju od 500 do 2000 kn.

Flasteri za dekubitus

Opća pravila primjene flastera podrazumijevaju da oblozi koji su samoljepljivi moraju biti veći barem 2 – 3 cm od ruba rane.

S druge strane, oblozi koji nisu samoljepljivi apliciraju se u veličini rane.

Koristi se za rane u svim fazama zarastanja, kod dekubitusa.

Dekubitus – operacija

Kod najtežih slučajeva dekubitusa nužno je kirurški ukloniti odumrlo tkivo i zatvoriti oštećenje.

Ponekad slijedi presađivanje zdrave kože na oštećeno područje, ali to nije uvijek moguće, pogotovo kod starijih i pothranjenih osoba.

Nakon operacije bolesnik ne smije tri tjedna ležati na operiranom dijelu, a tijekom četvrtog tjedna dnevno smije ležati samo 10 minuta na toj strani. Kasnije se taj period produžava.

Postavljenu je drenažu potrebno tretirati najmanje 7 – 10 dana, a šavovi se ostavljaju dva tjedna.

Dekubitus – Braden skala za procjenu nastanka

Prema navedenoj se skali procjenjuje stanje bolesnika. Najkorištenija je skala i ima potvrđenu valjanost.

Uključuje šest čimbenika rizika:

• senzorna percepcija bolesnika,
• vlažnost kože,
• aktivnost bolesnika,
• pokretljivost bolesnika u krevetu,
• prehrana,
• trenje i razvlačenje.

Čimbenici se boduju 1 – 4, a dobiveni bodovi se kreću u rasponu od 6 do 23 bodova.

Manji broj bodova predstavlja veći stupanj rizika za nastanak dekubitusa.

Dekubitus – smrtnost

Progresija dekubitusa može izazvati destrukcije mišića, kostiju, zglobova ili infekciju i sepsu koja može dovesti do smrtnog ishoda. Tada se govori o kroničnom dekubitisu. Oko 50 % bolesnika razvije sliku septičkog šoka, a koji završava smrću u 50 – 70 % slučajeva.

Dekubitus – prirodno liječenje

Poznati su sljedeći prirodni načini liječenja dekubitusa:

• kantarionovo ulje ili ulje gospine trave – zbog svog antibakterijskog djelovanja pomaže kod zarastanja rana, iritacija i ožiljaka,
• ginko biloba i grožđane sjemenke – poboljšavaju cirkulaciju,
• oblozi od nevena i lavande,
• liječenje šećerom i medom – potiču rast tkiva u ranama, šećer izvlači vlagu u kojoj se razvijaju bakterije.

• antidekubitalni madrac
• dekubitus
• fizikalna terapija
• flasteri za dekubitus
• higijena
• madrac
• magnetoterapija
• mrsa
• odumiranje tkiva
• operacije
• terapija svjetlom