Shizofrenija je bolest koja znatno smanjuje kvalitetu života. Njezin uzrok još je uvijek nepoznat, ali utvrđeno je da ima biološku osnovu. Kada je riječ o devijacijama duha i svijesti (F), shizofrenija je najistaknutiji pojam grupe bolesti u kojima se nalaze i shizotipni poremećaji te sumanuti poremećaji.

Opisano je pet različitih tipova shizofrenije:

• paranoidna,
• dezorganizirana,
• katatona,
• rezidualna i
• nediferencirana.

Ovaj članak posvećen je paranoidnoj shizofreniji čiji su primarni simptomi deluzije ili slušne halucinacije. Ona se najčešće pojavljuje u kasnijoj dobi, a oboljeli imaju veće šanse za oporavak nego oboljeli od drugih tipova shizofrenije. Unatoč tome, oni su najvećoj opasnosti od samoubojstva.

Imaju manje problema s koncentracijom, pamćenjem i emocionalnom apatijom te bolje funkcioniraju u svakodnevnom životu, ali su vrlo depresivni i svoj život opisuju kao život u mračnom i fragmentiranom svijetu ispunjenom sumnjom i osamljenošću.

Simptomi paranoidne shizofrenije

Paranoidna shizofrenija je najčešći oblik shizofrenije u većini dijelova svijeta. Zbog toga je mnogi nazivaju jednostavno “shizofrenijom”. Kliničkom slikom dominiraju relativno stabilne, često paranoične iluzije, obično praćene halucinacijama slušne vrste i perceptivnim poremećajima.

Primjeri najčešćih simptoma su:

• osjećaj da te netko progoni ili kuje zavjeru protiv tebe;
• deluzija da si netko drugi ili da si na posebnoj misiji;
• uvjerenost u promjene na vlastitom tijelu;
• poteškoće s pažnjom;
• neobjašnjiva ljubomora i gnjev;
• svadljivost i agresivnost;
• slušne halucinacije (prijetnje, zapovijedi, zviždanje, zujanje, smijeh);
• olfaktivne (mirisne) ili gustativne (okusne) halucinacije;
• seksualne i druge taktilne halucinacije;
• tjeskoba i uznemirenost;
• suicidalne misli i ponašanje.

Najčešće su prisutne sumanutosti proganjanja, ideje odnosa ili utjecaja, ljubomore, religiozne ili hipohondrijske sumanutosti i sl. Uz sumanutosti je često vezan i sadržaj halucinacija. Bolesnikovo ponašanje je u skladu sa sadržajem sumanutosti i halucinacija.

Smetnje s osjećajima, voljom i govorom te katatonični simptomi nisu uočeni. Bolesnik najčešće može jasno opisati deluzije ili halucinacije jer nema poremećaje misli. Njegovi osjećaji nisu otupljeni kao kod onih kojih boluju od drugih tipova shizofrenije.

No, mogući su poremećaji raspoloženja kao što su razdražljivost, iznenadni bijes, strah i sumnja. Paranoidna shizofrenija pojavljuje se u kasnijoj životnoj dobi za razliku od drugih tipova. Njezin tijek može biti epizodan, s djelomičnim ili potpunim razdobljima mirovanja ili kroničan.

Mogući uzroci i čimbenici rizika za paranoidnu shizofreniju

Točan uzrok još je uvijek nepoznat. Stručnjaci vjeruju da moždana disfunkcija ima ulogu u početnom razvoju većine sličnih poremećaja, ali ne znaju što uzrokuje tu disfunkciju. Istraživanja ukazuju na to da genetika i okolina djeluju zajedno kako bi potaknule pojavu simptoma.

Zamislite svaku genetsku predispoziciju za razvoj duševnih bolesti kao red poluga ili prekidača. Ljudi i događaji u našoj blizini predstavljaju okolinu. Ako pojedinac, grupa ljudi, događaj ili kombinacija tih elemenata povuče polugu u određeno vrijeme ili određenim redom, razvijaju se simptomi paranoidne shizofrenije.

Čimbenici rizika koji povećavaju vjerojatnost paranoidne dijagnoze shizofrenije uključuju:

• obiteljsku povijest psihotičnih poremećaja;
• izloženosti virusnoj infekciji u maternici;
• pothranjenost fetusa;
• manjak kisika pri rođenju;
• stres u ranom djetinjstvu;
• seksualno ili fizičko zlostavljanje;
• starost roditelja;
• gubitak roditelja u ranoj dobi;
• korištenje psihoaktivnih lijekova tijekom adolescencije.

Liječenje paranoidne shizofrenije

Ne postoji lijek za shizofreniju, a život s paranoidnom shizofrenijom znači cjeloživotno liječenje. Ono je zapravo jednako za sve vrste sličnih poremećaja, ali lagano varira ovisno o intenzitetu i ozbiljnosti simptoma, medicinskoj anamnezi bolesnika, starosti i drugim pojedinačno relevantnim čimbenicima.

Tretmane za paranoidnu shizofreniju provodi tim medicinskih stručnjaka i socijalnih radnika. Strategije liječenja mogu uključivati ​​jednu ili nekoliko opcija:

• antipsihotici;
• psihoterapija za pacijenta i obitelj;
• hospitalizacija;
• elektrokonvulzivna terapija (EKT)
• i obuka za razvoj društvenih vještina.

Za psihoterapijske i druge nefarmaceutske intervencije, liječnici moraju najprije pod kontrolu dovesti paranoidne simptome shizofrenije. To postižu propisivanjem jednog ili više antipsihotika. Neki od njih mogu pomoći ako se uzimaju kroz nekoliko mjeseci, ali postoji rizik od nuspojava kao što su pospanost i umor ili debljanje.

Da bi lijekovi mogli učinkovito djelovati, pacijent se mora strogo pridržavati rasporeda i uputa za doziranje. Nepoštivanje uputa predstavlja značajan problem u učinkovitosti liječenja i eventualnog oporavka shizofrenih pacijenata.

Posljedice neliječenja paranoidne shizofrenije

Visok postotak pacijenata odluči prestati uzimati svoje lijekove tijekom prve godine liječenja i tako omogućuju povratak simptoma. Ako se ne liječi, paranoidna shizofrenija može dovesti do progresivnog jačanja simptoma, a pacijent postupno gubi dodir sa stvarnošću. Tako oboljeli gube posao, obitelj ili imovinu.

Suicidalne misli i ponašanje česti su kod oboljelih od paranoidne shizofrenije, ali i drugih sličnih bolesti. Upravo je samoubojstvo najčešći uzrok smanjenja životnog vijeka oboljelih od shizofrenije. Ako sumnjate da član vaše obitelji pokazuje znakove i simptome paranoidne shizofrenije, zamolite ga da odmah potraži pomoć.

Cjeloživotno liječenje je potrebno kako bi se spriječili drugi poremećaji povezani sa shizofrenijom, a među njima su:

• alkoholizam;
• poremećaji anksioznosti;
• depresija;
• ovisnost o drogama;
• samoozljeđivanje.

Psihoedukacija bolesnika vrlo je bitna o samoj prirodi bolesti i načinu liječenja te nuspojavama lijekova. Sve je to potrebno kako bi se što duže održao bolesnik u liječenju jer time i on prima aktivnu ulogu, prepoznaje svoje simptome bolesti, nuspojave na lijekove i pomaže u uspješnijem liječenju.

U nošenju s ovom ozbiljnom bolešću najviše pomažu bližnji, ali i zdrava količina samozavaravanja. Kako bi si pomogli, izbjegavajte stresne situacije, jedite zdravo, redovito vježbajte i spavajte te izbjegavajte pušenje, konzumaciju alkohola i zlouporabu droge.

• anksioznost
• deluzije
• depresija
• iluzije
• mirisne halucinacije
• paranoidna shizofrenija
• samoubojstvo
• slušne halucinacije
• suicidalno ponašanje

Učitaj više izvora