ADHD (deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) je neurorazvojni poremećaj koji se manifestira na različite načine u životu pojedinca, a smatra se da počinje još u djetinjstvu.

Do dobi od 12 godina je moguće uočiti prve jasne znakove ADHD-a kod djece, no u zadnje vrijeme sve češća tema postaju ADHD simptomi kod odraslih, odnosno onih pojedinaca koji nisu imali priliku proći službenu dijagnostičku obradu u djetinjstvu, ali edukacijom i istraživanjem o ovom poremećaju postaju svjesniji da su jedni od onih koji su oduvijek bili pogođeni simptomima deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja.

ADHD simptomi kod odraslih

Kada je u pitanju ADHD kod odraslih, simptomi se manifestiraju na malo drugačije načine nego kod djece.

Najčešće se dogodi situacija da odrasli, prisjećajući se svojeg funkcioniranja u djetinjstvu, shvate da se i tada vrlo jasno moglo zaključiti da je riječ o ADHD-u, no zbog nepoznavanja tematike koja se tek u posljednjih nekoliko godina počela aktivnije pojavljivati u obliku raznih edukacija među širom publikom, službena dijagnoza im je kasnila godinama.

Nažalost, to itekako utječe na one koje je okolina karakterizirala kao “nekompetentne”, “lijene” i “neodgovorne”, zbog čega su i samo sebi pripisivali takve karakteristike godinama dok nisu došli do prave dijagnoze i konačno mogli razumjeti svoje stanje.

Najčešći slučaj je da odrasli s ADHD-om imaju slabije akademsko ili radno postignuće unatoč urednim i često iznadprosječnim kognitivnim sposobnostima. To s vremenom postaje frustracija koja na emocionalnoj razini ostavlja posljedice te stvara psihički pritisak i osjećaj bezvrijednosti.

Simptomi nepažnje kod odraslih s ADHD-om najčešće se očituju u sljedećem:

• slaba koncentracija i distraktibilna pažnja
• neorganiziranost i odugovlačenje
• problemi s dovršavanjem zadataka i projekata
• nepoštivanje rokova i česti izostanci
• zaboravnost u svim područjima (od bitnih događaja do svakodnevnih obveza)
• gubljenje stvari i loše upravljanje stvarima i vremenom
• slabo radno pamćenje i problemi sa zadržavanjem neposredno primljenih informacija.

Simptomi impulzivnosti/hiperaktivnosti kod odraslih s ADHD-om najčešće se očituju u sljedećim ponašanjima:

• stalni osjećaj unutarnjeg nemira i potrebe za akcijom, posebno u situacijama u kojima se očekuje mirovanje, zbog čega se javljaju vrpoljenje, meškoljenje, igranje s predmetima u rukama i sl.
• pretjerano pričanje i prekidanje drugih u razgovoru (upadanje u riječ, skretanje s teme razgovora, dovršavanje tuđih rečenica ili općenito uplitanje u razgovore)
• nestrpljivost u mnogim situacijama (nemogućnost čekanja na red, preskakanje reda ili kolona u vožnji, odustajanje od situacija u kojima se očekuje čekanje)
• često mijenjanje poslova ili radnih zadataka te povišena vjerojatnost nezaposlenosti i upadanja u interpersonalne konflikte
• različita impulzivna ponašanja (kroz financijske odluke, partnerske i bračne izbore, poslovne promjene, vožnju i funkcioniranje u prometu i sl.).

Kod odraslih s ADHD-om nisu rijetki ni problemi u socijalnim odnosima (zbog čestog zaboravljanja na dogovore, neslušanja i prekidanja, osjećaja odsutnosti tijekom druženja, nepromišljenih reakcija i sl.), a prisutni su i problemi s osjećajem neuspjeha ili nedovoljne kompetentnosti, slabe tolerancije na frustraciju, visoke osjetljivosti na kritiku te niskog samopoštovanja i samopouzdanja.

ADHD kod odraslih – liječenje

ADHD se smatra neurorazvojnim poremećajem, što znači da je prisutan od djetinjstva nadalje. Odrasli koji su cijeli život proveli bez dijagnoze nose se s teškim izazovima u svakodnevnom funkcioniranju jer ni sami ne mogu procijeniti zašto su im neke stvari toliko otežane i zahtjevne za izvršavanje.

Samo otkrivanje dijagnoze kroz adekvatnu i stručnu dijagnostiku za mnoge odrasle bude samo po sebi psihički oslobađajuće, zbog čega jednostavnije prihvaćaju neke stvari i na ispravnije načine pristupaju liječenju istih.

Liječenje kod odraslih s ADHD-om prvenstveno se odnosi na uključivanje u redoviti psihoterapijski rad te poboljšanje vještina vezanih za svakodnevno funkcioniranje (primjerice, upravljanje vremenom, organizacijom stvari i obveza, izvršavanjem zadanih ciljeva i sl.).

Psihoterapijski rad također pomaže općenito u regulaciji i proradi emocija, kontroli impulsa i upravljanju stresom zbog čega se pomak može uočiti već nakon nekoliko mjeseci.

Čest problem kod odraslih s ADHD-om koji se javljaju na terapije je uglavnom u zaboravljanju termina, brzom odustajanju u trenucima kada pomak nije očigledan te zadržavanju u terapiji kada postane emocionalno zahtjevno.

To je važno u početku osvijestiti te prepoznati kada se takve situacije krenu javljati da bi ih se moglo adekvatno riješiti.

Lijekovi za ADHD kod odraslih razlikuju se ovisno o dostupnosti na hrvatskom tržištu te upućenosti stručnjaka u primjenu istih. Naime, ADHD se tek u posljednjih nekoliko godina pojavio kao česta tema među laicima, ali i nekim stručnjacima koji se nisu dosad bavili navedenim dijagnozama.

Upravo zato su neki još uvijek neupućeni u primjenu lijekova (psihostimulansa) za liječenje ADHD-a, uz psihoterapijsku podršku i bihevioralne tretmane. Lijekovi se propisuju od strane liječnika (specijalisti psihijatrije) uz prethodno obavljene sve potrebne razgovore i dijagnostičke obrade.

Pročitajte i ove članke:

• ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
• “U tridesetima sam saznala da čitav život imam ADHD”
• 4 stvari koje ne trebate reći osobi s ADHD-om (i što reći umjesto toga).

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Piše liječnik

Staračka epilepsija: Tihi simptomi koje mnogi zamijene za demenciju ili moždani udar

• Hrvoje Pinoza
• 2 min čitanja

• ADHD kod odraslih - liječenje
• ADHD kod odraslih - simptomi
• ADHD simptomi kod odraslih
• lijekovi za ADHD kod odraslih